Pandemija, koja je počela proletos, a koja će ko zna koliko dugo trajati, pored ljudskih života, nesumnjivo je nanela najveći udarac ekonomiji. Danas čak i one zemlje koje su se do sada hvalile o svom spektakularnom ili „spektakularnom“ razvoju, govore o recesiji. U njih spada i Srbija.

Naši lideri čak pokušavaju da problem preokrenu u svoju korist i povećaju političku popularnost, jer je – po njihovom mišljenju – najavljeni pad od 1,5 posto, najbolji rezultat u Evropi. Međutim, ovo treba prihvatiti sa određenom rezervom, pošto i Orbanovi sličnim tonom zveče. Možda su oboje u pravu (daj Bože!), ali nije zgorega, makar zrikavo, obratiti pažnju na Međunarodni monetarni fond koji pokriva ceo svet, kao i na mišljenje stručnjaka iz Svetske banke i Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD).

Prema MMF-u (Međunarodni monetarni fond), vrednost ukupnog svetskog proizvoda će ove godine pasti za 4,9 posto, a prema prognozi Svetske banke 5,2 posto. Pametne glave OECD-a su još pesimističnije, predviđajući pad od punih 6 procenata.

Rusi su mnogo oprezniji. Oni se ne gađaju brojevima, oni samo dokazuju da će ova godina imati najgori rezultat u poslednjih osamdeset godina. Možemo samo da se nadamo da neće biti u pravu, jer period koji obuhvataju uključuje i Drugi svetski rat, kada je u većini zemalja sveta, uglavnom zbog ogromnih vojnih troškova, ekonomija takoreći pala na pod. Da li je zaista moguće da ova naša godina bude gora od one 1945. kada se Evropa valjala u ruševinama? Zapravo samo oni koji su veoma upućeni mogu znati šta je stvarno stanje. Ali čak i oni žive u neizvesnosti, jer su vodeći ekonomisti prestižnog Međunarodnog monetarnog fonda nedavno govorili o padu od samo 3 odsto, a do danas se prema proračunima ovaj odnos skoro udvostručio.

Analitičari Svetske banke su pokušali da malo dublje kopaju da bi objasnili očekivane probleme, te će se prema njihovom mišljenju procenat siromašnih povećati za najmanje šezdeset miliona, što znači da će napredak postignut u ovoj oblasti u poslednje tri godine postati zanemarljiv.

Suprotno izrečenom, iste te institucije takođe govore i o budućnosti. Međutim, podaci koje su nedavno objavili su, barem za običnog čoveka, previše optimistični. Malo iz njih previše odjekuje blagajnički optimizam, što je više u skladu sa političkim harmonijama, nego sa mogućim budućim ishodom.

Stručnjaci ove dve finansijske institucije su više puta izjavljivali da će 2021. godine biti nadoknadiv izgubljeni ekonomski rast od ove godine, pa će se svetom već 2022. godine teći „med i mleko“.

Oni oprezniji ne mogu dovoljno da naglase da manje zemlje zaista i mogu uspeti u nuliranju gubitaka, ali se dve svetske sile, Sjedinjenje Američke Države i Rusija, neće tako lako osloboditi problema. Biće im potrebno najmanje pet godina, da dostignu nivo proizvodnje pre pandemije i da nadoknade ekonomske gubitke. Možda postoji samo jedna zemlja na svetu, koja je imala velike koristi od ove globalne bede, a to je Kina. Uprkos činjenici, prema nekima, da je ovaj pakao za čovečanstvo oslobođen u njihovoj laboratoriji, čim im se ukazala prilika, trudili su se da daju sve od sebe da zarade. Znamo da osamdeset posto maski za lice oni proizvode, pa na televiziji možemo da vidimo da se plave „maske“ ne pojavljuju masovno samo u Srbiji i Mađarskoj, već i širom sveta. Postoje neke naznake, da će situacija biti ista ili barem slična i sa vakcinacijom. Poslednjih nedelja su u Pekingu moljakali Srbi, Mađari, Brazilci… i vlasti još dobrih nekoliko zemalja, da na vreme dobiju redni broj za kupovinu zaštitnog seruma.

I inače lideri najmnogoljudnije zemlje sveta prilično neobično tumače politički sistem države. Oni veruju (?) da je komunizam jedina ideja koja može spasiti svet, dugo su (sada manje) opanjkavali kapitalizam, ali su istovremeno dozvolili ogroman prostor za privatnu inicijativu, čiji uticaj i danas osećamo. Što se tiče realizacije osnovne ideje, videći ih, Marks, Engels i Lenjin se verovatno prevrću u grobovima. Međutim, ovo njima nije važno kada je novac u pitanju.

Tako da Kina može zadovoljno da se nasloni i raduje se sledećoj godini, godinama.

Ali šta će biti sa nama?

Ne vredi predviđati ni posle sedamdesete, ali ono što je sigurno da ni dvadesete neće biti čuvari zlatnog doba Srbije.

Naizgled, nema nikakvih problema, ali činjenica da će naš planirani budžetski deficit za sledeću godinu premašiti 8 posto vrednosti ukupnog proizvoda teško daje razloga za optimizam. Zasad naime, ima novca za plaćanje zaposlenih u javnom sektoru, penzija, kapitalnih investicija, samo mi mali ljudi, ne znamo odakle. Eventualno možemo da pretpostavimo, da tamo negde daleko izvan granica postoje vreće sa novcem koje se mogu pozajmljivati siromašnima, ali će to na duge staze imati svoju cenu.

I tu se krije suština našeg mračnog sutra.

Mihalj Bot (Slobodna reč)

Prevela sa mađarskog jezika: Ljudmila Janković Gubik

Ekonomija i korona virus, naslovna fotografija: Pixabay