Bivši pokrajinski premijer Bojan Pajtić i bivši predsednik Demokratske stranke (DS) pre pet godina je prestao da se bavi profesionalno politikom, ali na društvenim platformama redovno komentariše i oštro kritikuje politička i javna dešavanja u državi, a mnoge ljude zanima njegovo mišljenje.

Čaladi Ker je između ostalog bivšeg političara pitao i o izbornim šansama, stanju u javnosti, sadašnjosti i budućnosti Vojvodine.

Pre pet godina ste se povukli iz politike. Zašto ste tako odlučili?

-Pošto me Demokratska stranka 2016. godine nije izabrala ponovo za predsednika, nisam hteo da se borim ni za jednu partijsku funkciju, niti sam hteo da formiram novu stranku, iako je u mnogo stranaka to učinjeno i mnogi su to učinili posle ponekog poraza. Zdrav razum mi je nalagao da se povučem. Mogao sam to da uradim, s obzirom da od 1996. godine predajem na Pravnom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu. Obožavam da predajem i da se bavim naučnim radom na fakultetu. U svakom slučaju mislim da politikom treba da se bavi samo onaj ko ima zvanje i sigurnu egzistenciju. U nedostatku toga, profesionalni političari često prave kompromise sa sopstvenom savešću i političkim principima, ne bi li sačuvali svoju političku moć i egzistenciju.

Sigurno mnogo razgovarate sa svojim studentima. Kako oni vide Srbiju i da li su zadovoljni poklonom šefa države od dva puta po sto evra?

-Nikada ne razgovaram o politici sa svojim studentima, ali vidim kako kometarišu događaje. Mladi ljudi su uvek bili buntovni, i dalje su, a i pretežno su opoziciono orijentisani. Ne mogu se kupiti za 100 evra.

Ljude ucenjuju i zastrašuju

Kako biste opisali aktuelnu unutrašnju političku situaciju?

-Današnja unutrašnja politička situacija mnogo pre liči na jednu mafijašku seriju, nego li na jednu pravnu državu. Srpske vlasti koriste kriminalce da uzgajaju marihuanu, kupuju glasove, tuku neistomišljenike i novinare, zastraše ljude. Već smo videli, čak i na izborima za mesne zajednice, ljude u crnim džipovima sa spiskovima, kako teraju ljude na glasanje. Ni u devedesetima nije bila ovako dramatična situacija.

Opozicija sada ne ulazi u ring za vlast, već za slobodu. Da li mislite da postoji šansa, za razliku od prošlih izbora, da opozicioni političari ovog puta ne stave partijske interese ispred javnog interesa?

-Mislim da su opozicioni političari sada shvatili šta je pravi ulog na izborima. Vlast kontroliše 90 posto štampe, ljude ucenjuju i zastrašuju, a šovinistička retorika je u modi – ovaj sistem treba razbiti na izborima. Zbog kupovine glasova i kontrole medija, opozicija ne može da pobedi na parlamentarnim i predsedničkim izborima, ali ima šanse na izborima za gradonačelnika u prestonici. Ako bi pobedili u Beogradu, to bi moglo da pokrene promenu i na drugim nivoima.

Glasači će imati izbor. Šta mislite koje koalicije imaju najbolje šanse i koje će preći izborni cenzus?

-Trenutno najveća opoziciona grupa su Stranka slobode i pravde, Narodna stranka, Demokratska stranka, Pokret slobodnih građana, Demokratska zajednica Vojvođanskih Mađara, a druga koalicija Moramo (koju čine Ne davimo Beograd, građanska platforma „Akcija“, čiji je deo i Mađarski pokret, i Ekološki ustanak, prim. aut.) – oni će bez sumnje preći izborni cenzus, koji bi mogao da bude čak 15 do 20 posto. I na desnoj strani ima onih koji mogu da pređu ovaj nivo, ali se među njima ne mogu svi smatrati pravom opozicijom.

U jednom ranijem intervjuu ste izneli kakav bi trebalo da bude jedan predsednički kandidat. Prema vašem mišljenju, ova osoba bi trebala da bude poznata, popularna, profesionalno i egzistencijalno uspešna, demokratski nastrojena, a istovremeno osetljiva na nacionalne interese. Koji od kandidata najbolje odgovara ovom profilu?

-Još ne znamo tačno ko će biti kandidati, ali je za sada toliko izvesno, da Aleksandar Vučić uopšte ne liči na gore opisanog čoveka. Mislim da Zdravko Ponoš, kandidat najveće opozicione skupine ima najveće šanse od trenutno poznatih. Mnogi ga napadaju zato što ima i hrvatsko državljanstvo, što je sramotno i zbog toga, što mnogi partijski političari naprednjaci i birači imaju dvojno srpsko-hrvatsko državljanstvo. I to im je problem što mu je žena Hrvatica, kao da je to zbog bilo čega uopšte bitno. Njega će podržati mnogi pristojni građani koji nisu skloni ovakvoj šovinističkoj kampanji.

Koje bi promene danas Srbiji bile najpotrebnije?

-Sadašnja vlast ima dva stuba temeljca: mafiju i potisnutu štampu. Prvi pruža logističku podršku za kupovinu glasova i po potrebi ispraši i demonstrante. Sa mafijom se treba obračunati, najviša korupcija u Evropi mora biti suzbijena i štampa mora biti oslobođena. Ove promene se mogu postići samo smenom sistema.

Demokratska stranka i privatizacija

Razgovarajmo malo i o prošlosti. Koje greške je napravila Demokratska stranka kada je bila na vlasti?

-Najveća greška je bila preterano liberalno sprovođenje privatizacije, jer je Demokratska stranka više vodila računa o tome da društvena imovina osuđena na propast što pre dospe u privatne ruke, nego o sudbini zaposlenih. Mnogi su ovaj period opisali kao pljačkašku privatizaciju Demokratske stranke, iako su se 23 od 24 privatizacije koje je osporila Evropska unija desile kada je na vlasti bila Demokratska stranka Srbije Vojislava Koštunice, a jedna od ključnih ličnosti sadašnje vlade, Siniša Mali, bio je direktor Agencije za privatizaciju odgovorne za tendere za privatizaciju.

Vi ste vlast vršili u koaliciji sa Savezom vojvođanskih Mađara. U proviniciji je postojala i takva samouprava, gde su političari SVM-a rekli da nisu mogli da sarađuju sa Demokratskom strankom. Da li je ovo bio jedinstven slučaj ili je takav problem postojao i na drugim mestima? Šta mislite, zašto je SVM odlučio da postane partner Srpske napredne stranke?

-To je mogao biti lokalni problem, u pokrajini nismo imali većih problema, mogli smo da radimo zajedno uprkos neslaganju. Do dana današnjeg je Ištvan Pastor među prvima koji mi telefonom čestitaju Uskrs, Božić. Zajednički smo se borili sa centralnom vlašću, jer u Beogradu ne razumeju Vojvodinu. SVM sadašnju koaliciju objašnjava zaštitom nacionalnih interesa, ali je na primer iskustvo Srba u Hrvatskoj takvo, da su svoje nacionalne interese bolje branili u opoziciji nego na vlasti, jer se „apetiti” jedne stranke na vlasti mogu zadovoljiti raznim pozicijama, koje guraju u pozadinu nacionalne interese. U opoziciji, političari se bave samo ovim drugim. Po mom mišljenju, koalicija SVM-a sa bivšim radikalima, a čija se retorika nije promenila ni poslednjih godina, ne može se smatrati prirodnom koalicijom.

Merkelova je napravila strašnu grešku

Šta je igralo ulogu u dolasku Srpske napredne stranke na vlast i kakva je bila uloga stranih sila u tome?

-Oni su u tome odigrali ključnu ulogu. Na izborima 2012. godine, Demokratska stranka i njene pristalice dobili su više glasova i više poslanika nego 2008. godine. U ovim okolnostima, bilo bi logično da se formira jedna stabilnija vlada nego prethodna, ali su strani političari, posebno gospođa Merkel, napravili strašnu grešku: ubedili su G17 Plus, Rasima Ljajića, Dinkića, Socijalističku partiju Srbije i SVM da se pridruže naprednjacima, koji su 2012. godine dobili samo 23 posto. To je bilo jedan posto više od onoga što je dobila DS, ali mi smo sa našim koalicionim partnerima bili u apsolutnoj većini. Verovatno su zapadne sile mislile da će im biti lakše da ostvare svoje strateške ciljeve sa političarem koji je mogao biti ucenjivan zbog prošlosti ratnog huškača. Vučić je mogao da završi u Hagu, kao što je Šešelj, ali su ga zapadni političari tako ocenili da pomoću ucene od njega mogu da dobiju više nego od Borisa Tadića.

Dokle će trajati ova podrška?

-Međunarodna politika je stigla do prekretnice, velika je tenzija između Rusije i zapadnih sila. Na nivou reči, srpske vlasti se zalažu za evropske integracije, ali ništa nisu uradili da bi to postigli, pa zbog toga mladi masovno napuštaju zemlju. Među glasačima je mnogo šovinista i proruski orijentisanih, njima ne može da okrene leđa, pa svojim gestovima stavlja glas u korist ruskog prijateljstva. Razvoj međunarodne situacije će značajno uticati na sudbinu zemlje i Srbija će morati da odluči.

Kako vidite budućnost i autonomiju Vojvodine? Da li će pokrajina morati da plati cenu ako Kosovo jednog dana bude priznato?

-Vojvodina već sada plaća ogromnu cenu, jer na čelu stoje ljudi koji su radili na iskorenjivanju vojvođanske ideje, s obzirom da radikali nikada nisu priznali njeno postojanje. Oni i dalje sede u pokrajinskom parlamentu, samo u drugim stranačkim bojama. Vojvodini je poslednjih godina oduzeto više od 100 nadležnosti, praktično postoji samo unutar zidina parlamenta i Banske palate. Niko od aktuelnih političara ne zastupa interese Vojvodine, a multietničnost na koju smo bili tako ponosni, može se naslutiti samo u tragovima. Autonomija Vojvodine postaće dodatna žrtva razrešenju pitanja Kosova. Bojim se da će pokrajini na kraju biti oduzeta sva ovlašćenja, ukinuće i administraciju, pa će od nje ostati samo jedna projektna kancelarija.

Na vašoj Facebook stranici, naslovna slika je Bitka kod Sente. Kakve uspomene vas vežu za Sentu?

-Obožavam Sentu, ali me jako rastužuje što se polako prazni. I to pokazuje da se etnički sastav Vojvodine drastično menja, i bojim se da na sledećem popisu stanovništva broj Mađara neće preći 180 000. Pre deset godina, jedno srpsko i tri mađarska odeljenja smo slavili zajedno godišnjicu male mature i razgovarali smo na oba jezika. Danas sam veoma tužan što čujem da mađarska i srpska deca u Senti razgovaraju engleski, što je logična posledica načina na koji Aleksandar Vulin u radikalnim mantrama govori o „srpskom svetu“. Mi u stvari i dalje živimo u devedesetima, samo bez rata.

Da li ćete se ikada vratiti politici?

-Nemam takve ambicije, ali aktivno podržavam opoziciju, ne samo zbog toga što su mi opozicionari prijatelji, već i zato što ne vidim budućnost svoje dece osiguranom na drugi način. Nasilje na ekranu, na ulicama i u politici, dostiglo je takve razmere, da zemlja sve više liči na neku istočnu despotiju, na čijem čelu je vladar bez čije kontrole ne funkcioniše nijedna institucija.

Roža Feher

Prevela: Ljudmila Janković Gubik

Koalicija SVM-a sa bivšim radikalima čija se retorika nije menjala poslednjih godina, ne može se smatrati prirodnom koalicijom (Foto: Facebook)