Prema svagdašnjem ekonomskom principu, jačina valute jedne države je određena razvojem nacionalnog dohotka tog društva i akumuliranim zlatnim rezervama. Upravo zato, država koja to može sebi da dozvoli, trudi se da na svetskom tržištu kupi što više plemenitih metala i da ih smesti bezbedno. Kao grubo poređenje, možemo navesti srebrni pribor za jelo u bogatijim porodicama. Ako finansijska situacija to zahteva, može se bilo kad posegnuti za njim, obično se prodaje po dobroj ceni, a novac koji za njega može da se dobije, može izvući tangirane iz nevolje.

Isto to važi i za zlatne zalihe, naravno, u mnogo većim količinama. Jedna „zanimljivost“ u vezi ovoga je međutim, da manje države sklanjaju značajan deo svojih zlatnih rezervi u inostranstvo.

Zašto? Pa, i za to svakako postoji objašnjenje, ali je činjenica da su one možda sigurnije preko granice.

U poslednje vreme se ne malo država trudi da „repatrira“ svoje zlatne poluge.

Prema rečima guvernerke Narodne banke Srbije, država ima 36,7 tona zlatnih rezervi, od kojih je 12 tona kupljeno poslednjih meseci. Ova količina i još jedna tona, prethodno pohranjena u bazelsku banku, nedavno su donete kući. Nemačka, na primer, i još nekoliko drugih država, preduzele su sličan korak. Jorgovanka Tabaković je dosta nejasno objasnila razloge ovoga, jer se ovo, kako je rekla, dogodilo sticajem okolnosti. Po ovome se takođe može / treba shvatiti, da kada državi hitno treba gotovina, onda na tržište lansira određeni količinu. Desilo se i na početku pandemije, a to predsednik nije ni negirao, da je novac nošen u koferima tamo, gde su se prodavali respiratori, jer je to bio jedini način da dođu do spasonosnih aparata. Radilo se o protivzakonitim transakcijama, ali potreba čini da se krši zakon.

Međutim, ako repatrijacija zlatnih rezervi poprimi međunarodne razmere, možda je vredno razmisliti i o razlozima koji stoje iza ovoga.

Zaključak koji iz ovoga proizilazi je sasvim jasan: države koje primaju i deponuju plemenite metale na skladištenje međusobno jedna drugoj ne veruju, i radije „drže na oku“ rezerve koje vrede milijarde.

A ova činjenica ne znači porast poverenja, već oseku.

Foto: shutterstock.com