U zajedničkoj akciji udruženja “Šuma i lov” i Opštine Senta zasađeno je oko 1.200 sadnica domaće bele topole na parceli kod Žitoprometa koristeći nove tehnologije pošumljavanja. Planira se sadnja i u budućnosti, a radi zaštite zemljišta od erozije vetrom i kvalitetnije okoline za život.

Opština Senta sa ukupno oko 200 hektara pod šumom spada u područja sa najmanjim procentom šumovitosti (svega oko 0.67%) u Srbiji i Evropi. Zbog ovako male šumovitosti izraženi su negativni uticaji erozije vetrom (eolske erozije) na najplodnija zemljišta u našoj opštini i zagađenja vazduha čvrstim česticama koje vetar donosi sa poljoprivrednog zemljišta. Nedostatak šume i zelenih površina dodatno pojačava problem zagađenja vazduha usled sagorevanja iz industrijskih pogona, individualnih ložišta, a delom i zbog saobraćaja.

Kako bi doprineli rešavanju ovog problema, udruženje šumarskih i lovnih radnika “Šuma i lov” već četiri godine učestvuje u realizaciji projekata koje zajedno finansiraju Ministarstvo zaštite životne sredine i lokalne samouprave, a na polju pošumljavanja u cilju zaštite i očuvanja predeonog diverziteta, kao i očuvanja i zaštite zemljišta kao prirodnog resursa.

Svake godine, uoči Javnog poziva Ministarstva za prijavu na ove konkurse, Udruženje nudi lokalnim samoupravama u Vojvodini koje imaju nizak stepen šumovitosti stručnu pomoć i logistiku u izradi projekata i projektne dokumentacije. Iz udruženja “Šuma i lov” ističu da svu spomenutu pomoć pružaju potpuno besplatno. Njihov jedini uslov jeste da oni budu zaduženi za realizaciju projekta, što je, kažu, i logično, jer jedino ovo udruženje poseduje licencu za posebnu patentiranu tehnologiju pošumljavanja P 2013-0555.

“U svakoj ponudi saradnje naročito naglašavamo da lokalne samouprave neće imati troškove angažovanja svoje tehnike i ljudstva, jer sve potrebne terenske radove na realizaciji projekta izvršava naše udruženje sopstvenim stručnim i tehničkim kapacitetima. Dakle, lokalne samouprave dobijaju pošumljene, odnosno, rekultivisane površine po principu ‘ključ u ruke’, bez potrebe da plaćaju izvođače”, kaže predsednik udruženja “Šuma i lov” Blagoje Pejić i dodaje da je uprkos povoljnim uslovima za učestvovanje na konkursima odziv za saradnju je veoma slab.

“Za sada je jedino opština Plandište pokazala odgovoran odnos prema životnom okruženju i svojim građanima, kontinuiranim pošumljavanjem koje traje već treću godinu zaredom. Čest problem kod lokalnih samouprava koje imaju dobru volju da učestvuju na ovakvim projektima jeste nedostatak površina slobodnih za pošumljavanje, jer se iste izdaju za poljoprivrednu proizvodnju, dok je kod zemljišta opredeljenog za podizanje vetrozaštitnih pojaseva standardni problem uzurpacija”, pojašnjava Pejić.

On smatra da je uzurpacija velik problem i kod zaštitnih pojaseva atarskih puteva, a često su preorani i sami putevi. Kao najveći problem navodi da su lokalne samouprave često nezainteresovane da izvoje čak i minimalna sredstva za pošumljavanje, tako da im nedostatak površina za tu svrhu dođe kao “zgodan izgovor”. Iako ima i onih koji redovno učetvuju na ovakvim konkursima i samostalno ih realizuju.

Akoš Homolja, saradnik na poslovima zaštite prirode i javnih zelenih površina pri lokalnoj samoupravi opštine Senta, kaže da opština ima 13 atarskih puteva čijom dužinom bi se mogli podići vetrozaštitni pojasevi. U ovu svrhu postoje izrađeni i planovi.

“Ranijih godina smo više puta podizali vetrozaštitne pojaseve duž nekoliko atarskih puteva, ali ove akcije, nažalost, nisu bile uspešne jer vlasnici poljoprivrednog zemljišta nisu odgovarajuće primili naše pokušaje – lomili su i preoravali sadnice, povređivali koru drveta. Zbog toga u poslednjim godinama nismo sadili vetrozaštitne pojaseve”, rekao je Homolja.

Takođe je istakao da opština Senta redovno učestvuje na konkursima Ministarstva zaštite životne sredine i to u različitim oblastima – pošumljavanje, uklanjanje ilegalnih deponija, nabavka kontejnera i kanti za smeće, izrada planske dokumentacije. “U proteklim godinama smo uspešno konkurisali za podizanje hrastove šume, uklanjanje divlje deponije kod Kevija, duž Karjadi puta i na manjim površinama, zatim za nabavku nekoliko kontejnera koji su raspoređeni na teritoriji Opštine”, dodao je on.

Iz opštinske uprave su potvrdili da je ovo prvi projekat ove vrste realizovan zajedno sa udruženjem “Šuma i lov” i da je saradnja bila sjajna. Stoga se nadaju da će zajedno raditi i u budućnosti.

Inženjer šumarstva Mile Vukojević, koji je bio na terenu i aktivno učestvovao u sadnji, objašnjava kako su klimatske promene u poslednjih 20-30 godina otežale podizanje zasada jer se poremetio režim prirodnih voda i padavina.

“Na ovaj način na koji mi sad podižemo ovaj zasad topola koristimo jednu inovativnu tehnologiju koja se bazira na zatvaranju sa folijama koje mikroklimatski utiču povoljno na vodni režim i način ishrane samih biljaka. Ovom metodom se postiže optimalna vlažnost zemljišta i ujednačen pristup hranljivim materijama. Folija štiti i od korovskih vrsta koje stvaraju konkurenciju gajenim biljaka. U prvih pet godina, koliki je i vek trajanja ovih folija, izbegavaju se svi drugi uzgojni radovi, pre svega okopavanje, prašenje, sasecanje izbojaka i korovskih biljaka. Ulaganjem na početku sadnje sve ove radnje se eliminišu. Nakon pet godina biljka postaje samostalna i dovoljno snažna da se sama razvija, a folije se mogu reciklirati”, rekao je Vukojević.

Novom tehnologijom P 2013-0555 obezbeđuje se ciljana funkcionalnost drvenastih zasada za daleko kraće vreme u odnosu na klasične tehnike pošumljavanja. Održavanje zasada se svodi na eventualnu zamenu neuspelih sadnica novima i isključena je upotreba pesticida, herbicida i fertilizatora, čime se zemljište i vode čuvaju od kontaminacije. Zbog toga se smatra da je ovo tehnologija sa nultim stepenom zagađenja životne sredine.

Ovom prilikom je zasađeno oko 1.200 sadnica domaće bele topole, na površina od 2 hektara, iako je prvobitna ideja bila 2,7 hektara, ali je zbog nedostatka finansijskih sredstava ona smanjena. Za projekat pod nazivom “Pošumljavanje degradiranih i erodiranih zemljišta na području opštine Senta primenom novih tehnologija, radi zaštite od eolske erozije” iz Zelenog fonda Republike Srbije izdvojeno je dva miliona dinara, dok je opština Senta učestvovala sa 700.000 dinara. Podignuti šumski zasadi predati su na čuvanje Javnom komunalno-stambenom preduzeću Senta.

“Na ovoj parceli je do pre 15 godina bila šuma topole, koja je često bila mesto gde su se mladi okupljali i logorovali. Šuma je ublažavala zagađenje vazduha i štitila lokalno stanovništvo od buke koja dolazi iz obližnjih fabričkih postrojenja. Zato bismo voleli da vratimo prvobitno stanje na ovom terenu”, izjavio je Akoš Homolja.

Neuspele akcije pošumljavanja i šta dalje

Ukoliko uslovi budu povoljni, postoji mogućnost da se ponovo pošume parcele na kojima nije uspelo pošumljavanje iz marta i novembra 2021. godine. Tom prilikom volonteri kompanije Japan Tobaco International Srbija i članovi udruženja “Spasilački tim Tisa”, uz pomoć JKSP Senta, zasadili su ukupno 1.600 sadnica hrasta lužnjaka. Ukupan budžet projekta, koji je obuhvatao i akcije patroliranja rekom i podvodna snimanja sonarom, bio je 2,6 miliona dinara.

“Zbog vrlo sušne godine mladi hrastovi su se i pored zalivanja osušili. Kako je održavanje drveća sve teže i skuplje zbog sve sušnijih i toplijih leta, ako se bude organizovalo novo pošumljavanje, onda će se i ove parcele uzeti u razmatranje”, naglasio je Akoš Homolja.

Blagoje Pejić smatra da najvažnije pitanje nije koliko se površine pošumljava, već kakav je zaista uspeh tih postupaka. Pošumljavanje je proces, a sadnja sadnica samo jedna od faza u tom procesu.

“Da bi se neka površina smatrala pošumjenom potrebno je da broj preživelih sadnica u petoj godini nakon sadnje bude dovoljno veliki da se krošnje stabala međusobno dodiruju. U praksi, to je između 85 i 100 odsto preživelih sadnica”, pojašnjava Pejić.

Prema njegovim rečima, da bi se u tome uspelo pre sadnje zemljište mora da se pripremi, nakon kopanja rupa i sadnje sadnica slede obavezni radovi na nezi mladih zasada: okopavanje, prašenje, uklanjanje korova, zalivanje, zaštita od biljnih bolesti i štetočina, orezivanje i drugo.

“Bez sprovođenja svih spomenutih obaveznih radova u mladim zasadima, novac utrošen za sadnju je puko bacanje novca. Nažalost, kod većine pošumljavanja u Srbiji mladi zasadi se nakon sadnje ‘zaborave’ i to je uzrok njihovog masovnog propadanja”, istakao je Pejić.

“Dete koje se rodi valja ljuljati”, rekao je profesor na Šumarskom fakultetu u Beogradu dr Martin Bobinac, kada smo ga još marta 2021. godine pitali za stručno mišljenje u vezi sa sadnjom hrasta lužnjaka.

Profesor Bobinac je rekao da je veštačko podizanje lužnjakove šume veoma složen zahvat i podrazumeva informacije o tipu staništa, cilju koji se želi postići pošumljavanjem i, u skladu s tim, projekciju mera nege koje se u početnom razvoju zasađenih biljaka moraju primeniti.

“Plemenitoj ideji pošumljavanja hrastom lužnjakom na području Sente, u ogoljenoj Vojvodini koja vapi za stručnim pošumljavanjem, mora se pristupiti profesionalnije”, naglasio je dr Bobinac.

Stručno pošumljavanje (Foto: Mina Delić)