Ovakvim oblikom i nivoom javne opasnosti kao što je pandemija COVID–19 svet u modernom dobu nikada do sada nije bio pogođen! Pandemija, ovog puta izazvana korona virusom, uvek je, kažu stručnjaci, u isto vreme i zdravstveni i socijalni i psihološki i politički problem!

Pravni osnov i ispunjenost uslova za uvođenje vanrednog stanja može da bude predmet razmatranja jedino od strane nadležnih organa kao što je Ustavni sud, u predviđenoj proceduri i rokovima. To, međutim, ne isključuje stručne rasprave i različite stavove o tom pitanju – odgovara Pokrajinski zaštitnik građana ombudsman dr Zoran Pavlović na pitanje po kom pravnom osnovu je uvedeno vanredno stanje.

Pavlović kaže da Ustav Republike Srbije svojim odredbama uređuje ne samo redovno, već i vanredno stanje u zemlji. Vanredno stanje je uvedeno zbog pandemije COVID–19, zbog „javne opasnosti koja ugrožava opstanak države i građana“, a što je u skladu sa ustavnim (član 200 stav 5 ustava), ali i zakonskim rešenjima iz Zakona o odbrani RS (član 2 i 89).

Prema Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima, a to je ugrađeno i u Ustav Srbije, „javna opasnost koja preti životu nacije označava izuzetne krizne situacije ili opasnost koja pogađa celu populaciju i predstavlja pretnju za organizovani život zajednice od koje je država sačinjena“.

Građani, osim što su, razumljivo zaokupljeni očuvanju svog i zdravlja svojih bližnjih, najčešće polemišu i postavljaju pitanje opravdanosti (ne zdravstvene, već u svetlu poštovanja ljudskih prava), kako neki smatraju, rigoroznih mera u okviru uvedenog vanrednog stanja.

Jesu li uvođenjem vanrednog stanja prekršena neka od osnovnih ljudskih prava, kao što su pravo na slobodno kretanje ili na rad?

Pitanje je koje ljudska prava mogu biti ograničena, ako ta ograničenja dopušta Ustav. Treba, međutim, reći da postoje prava koje ni pod kakvim okolnostima nije moguće ograničavati, kao što su pravo na život, zabrana ropstva i druga. Ono što je važno jeste sledeće – ako Ustav dopušta, onda ljudska prava mogu biti ograničena u svrhe radi kojih to ustav dopušta i u obimu koji je neophodan da se ustavna svrha ograničenja zadovolji. Koja će prava biti ograničena to u našem slučaju zavisi od konkretne, epidemiološke situacije. Pravnom normom se ne mogu, kao što znate, predvideti sve životne situacije, a ni sve mere koje bi trebalo preduzeti. Život je mnogo složenija i kompleksnija stvar od pravnih normi. Pažnju treba obratiti na građanina, jer njegova se prava ne samo ograničavaju, već i štite. No, od ponašanja građana zavisi i koliko će trajati rat sa „neprijateljem“ koji ne poznaje granice – ni državne, ni društvene, koji ne poznaje kontinente, a ni vreme. Zato i želim da uputim apel svima da poštuju uvedena ograničenja i mere, koja su zasnovana na mišljenjima i nalazima stručnjaka iz zemlje i inostranstva. Za što brže prevazilaženje situacije u kojoj se nalazimo jednostavno svi moramo da ujedinjeno i solidarno delujemo.

Radnici su neobavešteni i, razumljivo, uplašeni kada je reč o ponašanju poslodavaca za vreme vanrednog stanja. Ko i kako može da ih zaštiti od pretnji dobijanjem otkaza u slučaju kada iz objektivnih razloga, na primer, zbog nemogućnosti javnog prevoza, ne mogu da dođu do radnog mesta, ili su, pak samohrani roditelji, pa nisu u mogućnosti da dolaze na posao…

Osnovna ideja postojanja institucije ombudsmana da štiti građane od nezakonitih i nepravilnih činjenja organa javne vlasti, uz puno poštovanje ljudskih prava svih generacija. Naglašavam deo rečenice u kome se pominje nezakonito činjenje javnih vlasti, jer građani koji nam se obraćaju uglavnom pamte deo rečenice u kome se kaže da ombudsman štiti ljudska prava. Ako građani imaju pritužbe na rad poslodavca i probleme radnopravne prirode, trebalo bi da se obrate inspekciji rada. Druga stvar koju treba stalno isticati je da do obraćanja građana treba da dođe u slučaju kada su iscrpljena sva sredstava koja mu stoje na raspolaganju. U ovom slučaju, registrujem da institucije sistema funkcionišu, u skladu sa vanrednim stanjem. Nadležne inspekcije i druge službe rade, kao i npr. Privredna komora, ali i nezavisne institucije. Ponekad građaninu znači već i samo obraćanje ombudsmanu, on uvek može dobiti savet kom se državnom organu treba da obratiti. Naš sajt smo prilagodili novonastaloj situaciji, pa se kontakt brojevi većine institucija tu mogu pronaći.

Važno je i da li je poslodavac obavezan da radnicima uruči pismeno obaveštenje o odluci da radnik može, ili mora da radi od kuće, jer su bez takvog upozorenja moguće različite zloupotrebe.

Sam oblik uručenja predviđen je aktima poslodavca, ali i odlukama Vlade uključujući sve preporuke u vezi sa zaštitom prava zaposlenih, tako da odluka mora da bude donesena, a sam način uručenja često može da varira, ali uvek mora da se izvrši.

Nespokojstvo kod ljudi izaziva i pitanje da li zaposleni za vreme trajanja ovakvog načina rada od kuće ima puno pravo na redovnu i neumanjenu zaradu?

Kada zaposleni radi od kuće, u ovakvoj situaciji pripadaju mu sva ona prava u skladu sa odlukom poslodavca da može ili mora da radi od kuće. Činjenica je da društveno odgovorno ponašanje obuhvata i poslodavce, a ne samo organe državne uprave. Svoju spremnost da prihvate preporuku Vlade Republike Srbije, pokazuju upravo i kroz isplate zarada i očuvanje radnih mesta.

Zaposleni u mnogim firmama imaju opravdane primedbe na neodržavanje higijene i nedostatak gotovo bilo kakvih mera zaštite na radnom mestu – dezinfekcija, maske, rukavice…

Poslodavac je dužan da zaposlenom obezbedi korišćenje sredstava za ličnu zaštitu na radu. Mere zaštite se preduzimaju zarad bezbednosti i zaštite zaposlenih. U skladu sa mogućnostima te mere mogu da budu i na višem nivou nego što je propisano.

Ovakva situacija izolacije i ograničenog kretanja posebno je riskantna i teška u situaciji kada su žene i deca koji trpe nasilje primorani da 24 sata provode sa nasilnikom. Kakva su prava i mere zaštite žena i dece u tim slučajevima?

Naša zemlja, kao i institucija na čijem je čelu, zalaže za nultu toleranciju prema nasilju. Pokrajinski ombudsman je nedavno upozorio da u uslovima izolacije i ograničenog kretanja postoji mogućnost da dođe do pojačanog nasilja u porodici, pre svega nad ženama, decom i starijim članovima. Nasilništvo se odvija uglavnom „iza četiri zida“. Ali, to nije samo porodična stvar, već stav društva koje treba da osnaži i ohrabri žrtve da dignu svoj glas. Zbog ograničenog kretanja, osobe koje trpe nasilje biće primorane da, izolovane, ostanu u stanu sa nasilnikom, a njegove pretnje  i nasilje ne bi u tom slučaju smele da ostanu bez društvene reakcije. Pokrajinski ombudsman poručuje nasilnicima da se „zavaravaju ako misle da im vanredno stanje obezbeđuje prostor za teror. Reakcija koja će uslediti mora biti brza i energična. „Ohrabrujem sve žrtve koje su preživele, ili i dalje trpe nasilje da ga prijave“, kaže ombudsman, „radi dobijanja adekvatne i pravovremen podrške i zaštite. Želim i da podsetim nadležne da se informacije o servisima pomoći podrške učine još dostupnijim i da se frekventnije pojavljuju u medijskim servisima“!

Na pitanje da li su, kako i koliko prekršena ljudska prava građana iz marginalizovanih socijalnih  grupa (mislim na osnovno pravo na život i zdravlje) – primalaca socijalne pomoći, onih koji se hrane iz kontejnera, beskućnika, u slučajevima kada nisu obezbeđeni hrana i voda za piće, ombudsman ne odgovara potpuno i sveobuhvatno na sve delove ovog pitanja. On kaže kaže da isplate socijalnih davanja i novčanih naknada, uključujući penzije nisu stale. Uredno se sprovode i programi socijalne zaštite, deljenje humanitarnih paketa… Narodne kuhinje rade i organizuje se dopremanje pijaće vode u sredine gde nedostaje. Pavlović smatra da obim ovakvih i sličnih oblika pomoći ne zavisi uvek samo od nosilaca vlasti, već i od građana.

Saradnja Vlade i civilnog sektora za vreme ratova, kriznih stanja, epidemija je evidentno nužna (pokazala je istorija). Odsustvo te saradnje dovodi u još nepovoljniji položaj pripadnike marginalizovanih grupa. Šta ombudsman može da učini da se ustanovi saradnja države i civilnog sektora i tako spasu marginalizovani?

Organizacije civilnog društva mogu tim grupama pomoći u artikulisanju njihovih interesa, mogu obezbediti medijsku prohodnost njihovih zahteva, adresirati ih i zastupati pred nadležnim institucijama, ponuditi tim institucijama i odgovarajuća rešenja. Vlada i njene agencije mogu sa organizacijama civilnog društva razviti partnerske odnose i zajedno raditi na unapređenju položaja marginalizovanih skupina, svejedno da li je reč o izbeglicama, manjinama, starima, osobama sa invaliditetom, itd. U svakom slučaju, Vlada u svojoj agendi, kao jedan od ciljeva, ima i poboljšanje položaja tih grupa. Uloga ombudsmana je da skrene pažnju na položaj tih grupa, što ombudsman i čini. Preko stručnih skupova koje organizuje i na koje poziva  organizacije civilnog društva, predstavnike marginalizovanih grupa, kao i predstavnike vlasti Pokrajinski ombudsman daje svoj doprinos rešavanju problema sa kojima se ove grupe suočavaju. Da li smo zadovoljni vlastitim učincima? Nismo. Stvari nikada nisu toliko dobre da ne bi mogle biti bolje. Neke grupe, nisu samo marginalizovane, nego su i (nedovoljno) manje vidljive. Podsećam na ovu činjenicu da bih ukazao na značaj medija i medijskih servisa u rešavanju problema marginalizovanih grupa“ – naglašava ombudsman.

Budite odgovorni i humani, čuvajte život!

Ostanite kod kuće koliko god je to muguće, ali budite humani, društveno odgovorni i solidarni, ne zanemarujte one kojima je potrebna vaša pomoć i podrška, posebno starije, jer time dajete svoj doprinos očuvanju života- savetuje Pokrajinski zaštitnik građana- ombudsman. On kaže da pomoć podrazumeva razne stvari, kao što su dobrovoljno davanje krvi i volonterski rad, ali i potrebu da u teškim trenucima, kao što je ovaj, pokažemo humanost, solidarnost, društvenu odgovornost i da vlastitim primerom podstičemo druge na slično ponašanje. Moramo pomoći i mlađim generacijama, jer i prema njima imamo obaveze koje ne možemo zanemariti. Sledeći primere drugih, možemo se sa velikom disciplinom i dobrom organizovanošću izboriti sa planetarnom epidemijom i sačuvati živote građana.

Branislava Opranović