„Razrešava se te i te dužnosti ta(j) i ta(j), imenuje se na tu i tu dužnost ta(j) i ta(j)…“

Sadržaj brojeva Službenog lista AP Vojvodine u prva dva meseca mandata nove Pokrajinske vlade identičan je onome što se u tzv. „službenom lišću“ najviše objavljivalo na početku mandata prethodne vlade: uvek, po pravilu, dominiraju odluke koje se tiču kadrovskih rešenja u pokrajinskoj administraciji. Dakle, u samoj vladi ali i u njenim službama i drugim telima.

Od te tradicije ne odstupa se, kako se može videti u novembarskim i decembarskim brojevima Službenog lista, čak ni kada novu vladu čine iste stranke kao i u prethodne četiri godine, kada je u njenom novom sastavu polovina starih članova; čak je i predsednik ostao isti.

Novoizabrani pokrajinski sekretari žele nove saradnike? Sigurno ima i toga. Ne bi bilo prvi put.

Ono što, međutim, u novijim brojevima službenog lišća i silnim odlukama o postavljenju zapada za oko jeste zapravo to što će svi taze izabrani kadrovi svoje dužnosti ubuduće, u naredna tri meseca, obavljati u statusu vršioca dužnosti.

Istini za volju, to, kada je reč o Pokrajinskoj vladi, i nije neka vest.

Naime, vršioci dužnosti na pojedinom pozicijama u Pokrajinskoj vladi tako se potpisuju – ili bi barem trebalo da je tako – još od 1. decembra 2016.

Odlukom prve Mirovićeve vlade od 25. novembra 2016. u vd status prevedeno je 87 podsekretara, pomoćnika pokrajinskih sekretara, te direktore i pomoćnike direktora pokrajinskih službi, direkcija i uprava.

Sve te pozicije u „arhitekturi“ pokrajinske administracije Zakon o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave, koji je usvojen 3. marta 2016, a za početak njegove primene određen je 1. decembar iste godine, definisao je kao službenike na položaju.

Isti zakon imao je jednu važnu odredbu: da se službenici na položaju postavljaju na osnovu javno raspisanog konkursa.

Možda ćete se iznenaditi, ali… nijedan do danas nije raspisan. I zbog toga se očito niko, a ponajpre oni u Banovini, preterano ne uzbuđuje.

Jeste, veliki je broj vd-ova ali to se ni najmanje nije odrazilo na funkcionisanje Pokrajinske vlade, reći će vam ako ih pitate. A zakonska obaveza?

„Konkursi jesu zakonska obaveza, ali se nismo time bavili“, rekao je pre nekoliko meseci novi-stari predsednik Pokrajinske vlade Igor Mirović.

Izgleda da i u ovom slučaju važi ono „zakoni su za protivnici“, iako je reč o zakonu koji je donela skupštinska većina u kojoj je i onda glavnu reč imala SNS. Uostalom, niko zbog kršenja (i ovog) zakona još nije odgovarao.

Vd statusi, međutim, nisu nikakav specijalitet Pokrajinske vlade, taman posla. Krajem septembra ove godine organizacija Transparentnost Srbija objavila je da je od 34 javna preduzeća ili akcionarska društva u vlasništvu države, samo njih devet ima direktore postavljene na javnom konkursu, u tri slučaja nije bilo moguće utvrditi status prvog čoveka, dok se na čelu preostala 22 nalaze vršioci dužnosti među kojima je čak 19 sa isteklim mandatom.

Ništa se po tom pitanju nije promenilo ni izborom nove-stare Vlade Srbije – eno ga Aleksandar Antić, kao novi vd direktor Koridora Srbije – samo je novost da je predsednik Srbije Aleksandar Vučić nedavno najavio „da će uskoro biti raspisan konkurs za sve direktore javnih preduzeća, u kojima je veliki broj njih u v.d. statusu“. Kad, za dve, najduže tri godine?

Gde je problem s raspisivanjem konkursa, kako onih u Pokrajini tako i za direktore javnih preduzeća u Republici, a na osnovu zakona koje je SNS sa koalicionim partnerima doneo, rekosmo, 2016, odnosno, kad je reč o javnim preduzećima (Zakon o javnim preduzećima), 2012. godine?

Deo mogućeg odgovora na ovo pitanja dala je jesenas Transparentnost Srbija.

„Status vršioca dužnosti način je da se ti direktori drže pod direktnom političkom kontrolom i to na svakodnevnom nivou, jer mogu biti razrešeni bez obrazloženja, na bilo kojoj sednici Vlade dok je za direktore izabrane na konkursu potrebno da se objektivnim pokazateljima dokaže kako su radili loše.“

Isti princip mogao bi se primeniti i na višegodišnji vd status u Banovini.

Nije nemoguće razrešiti službenika na položaju koji je izabran na konkursu, ali je daleko, daleko jednostavnije razrešiti vršioca dužnosti.

Uostalom, stara Mirovićeva vlada je to i činila u prethodne četiri godine: razreši, bez obrazloženja ponuđenog javnosti, jednog vd-a i na istoj sednici postavi novog.

Posebna priča su ipak vršioci dužnosti koji su dočekali da Igor Mirović po drugi put položi zakletvu kao pokrajinski premijer.

Zakon inače propisuje da se vršiocima dužnosti, u striktno propisanim okolnostima, tromesečni vd mandat može produžavati najviše još jednom. Vd službenicima na položaju u pokrajinskoj administraciji taj status prvi put je produžen 1. marta 2017. a potom, suprotno zakonu, i 30. maja iste godine. Taj poslednji put navedeno je da će im vd mandat trajati – do „postavljenja službenika na položaj po sprovedenom konkursu“.

Konkursi, naravno, nisu raspisani. Samo su došli novi ljudi. Pa su, kao po komandi, morale da padaju „pismene ostavke“ dosadašnjih vd-ova. Da se, je li, ostavi mesta za nove ljude, nove vd-ove.

A ovim novima već teče tromesečni period za dokazivanje. Verovatno su već čuli priče da neki njihovi prethodnici nisu ni znali da će na sednici Pokrajinske vlade biti smenjeni.

No, što bi rekao jedan od veterana u Banovini, čitava ta stvar sa neizvesnošću s kojom vd službenici na položaj, eto, žive, jer nikad ne znaju kad će se naći na dnevnom redu sednice Pokrajinske vlade, ima i svojih dobrih strana. Svi ti vd-ovi, kaže, sad se zaista mogu videti unutar Banovine i zaista rade i ostaju puno radno vreme.

Tako to ovde biva kad se ne poštuje zakon. Da li je u redu da budemo uplašeni ako vlast odjednom odluči da se zakoni ipak mora primenjivati? Hoće li i koliko će to uticati na produktivnost u Banovini?

Autor je novinar. Zamenik glavnog i odgovornog urednika portala Cenzolovka. Piše za Vojvođanski istraživačko-analitički centar (VOICE) i portal Američki izbori. Živi u Novom Sadu. 

 

(Slobodna reč)

Naslovna fotografija: Denis Kolundžija (privatna arhiva)