Domaći mediji samo retko, a i onda niz dlaku, ali u većini slučajeva potpunom tišinom „reaguju“ na glasine po kojima nešto ključa u redovima Srpske napredne stranke.

Suprotno nama, neke zapadnoevropske novine izvestile su o produbljivanju tenzija između srpskog predsednika i njegovog zamenika, bivšeg ministra unutrašnjih poslova, a od nedavno ministra odbrane. Navodno, ovaj potonji nije više zadovoljan svojom ulogom druge violine i želi da izbije na politički vrh. Drugim rečima, on želi da bude broj jedan u stranci – a ovim naravno – i u državi.

Nemački Frankfurter Allgemeine Zeintung (FAZ), koji sebe naziva nezavisnim, nedavno je objavio članak bogato potkrepljen nizom činjenica koje oni nazivaju događajima, o političkim tenzijama između Aleksandra Vučića i Nebojše Stefanovića. List je možda preterao kada je naslovio svoje pitanje: „Da li će Vučić uhapsiti sopstvenog ministra?“

Ni FAZ ne negira to, da je srpski predsednik, uprkos kontroverznoj političkoj prošlosti (ili baš uz njenu pomoć? – prim.aut.), proširio svoju moć u svim pravcima ruže vetrova i sada je opštepoznata svakodnevna stvar u Srbiji da se bez njegovog odobrenja, u osnovi, ne može dogoditi ništa važno. Ovo veoma podseća na Titovo doba, kada je „večiti“ predsednik bio alfa i omega svih pora u Jugoslaviji.

Međutim, da bi se dostigla ova pozicija, bilo je potrebno izgraditi lični kult sličan onom koji je imao bivši predsednik. U slučaju Vučića, to je bilo „pri ruci“, pošto je u Miloševićevo doba, tačnije između 1998. i 2000. godine bio ministar informisanja. Ovaj period se u srpskoj opozicionoj štampi naziva i mračnim periodom, jer je pomenutih godina drakonskim kaznama pokušavao da suzbije glas onih koji su mislili drugačije.

Jasno je, da je koristeći iskustvo stečeno u to vreme, kao i činjenicu da je na poslednjim izborima njegova stranka osvojila apsolutnu većinu, „samleo“ medije koji se finansiraju od strane države. To je predstavljalo osnovu za formiranje sadašnjeg i trenutnog ličnog kulta.

Međutim, navodnom rivalstvu dvojice vodećih političara – naizgled – protivureči činjenica da Vučić na sve strane obasipa svog zamenika ozbiljnim pohvalama, a Stefanović skoro mučno izbegava odgovore na bilo kakva (u bilo kojoj formi) pitanja, u kojima bi slučajno pokrenuo sumnju u otpor „šefu“. Ovo naizgled i konstantno bežanje u nedra može biti i zbog toga, što su oboje započeli karijeru u sada već zloglasnoj Srpskoj radikalnoj stranci, pa bi bilo zaista nepristojno za dvojicu prijatelja u teoriji da međusobno iznose prljav veš onog drugog.

Ako pak pođemo od onog „gde ima dima, ima i vatre…“ onda imamo razloga da pomislimo, da li između dvojice političara zaista postoji onoliko razumevanja koliko se pokazuje široj javnosti. Tim pre, što je predsednik stalno prisiljen da trpi rafalnu paljbu opozicije, dok je njegov brat više puta optuživan za određeno balansiranje na tankoj ivici zakona, a ni aktuelni ministrar odbrane se ne može pohvaliti preteranom popularnošću. Tim pre, što je u očima studenata državnih univerziteta privatni univerzitet Megatrend koji je završio Stefanović, obično predmet prezira, pošto je plagijarizam takoreći, i dokazan u vezi sa Stefanovićevom doktorskom disertacijom, ali su ovu sumnju univerzitetski službenici (pa naravno da jesu!), odbacili. Isto tako je velu zaborava predat i slučaj Savamala, kada su pod maskom noći buldožeri sravnili sa zemljom zgrade u privatnom vlasništvu na ne tako malom prostoru, a policija, čiji je Stefanović u to vreme bio „šef“, do danas „nije uspela“ da rasvetli slučaj.

Vučiću se zamera, da dok se busa u prsa da je vodeći u borbi protiv organizovanog kriminala, njegov sin je fotografisan na fudbalskoj utakmici sa „navijačima“ za koje se ispostavilo da su članovi jedne veoma dobro organizovane mafije, te da je desetine njih u poslednjoj velikoj policijskoj akciji dospelo iza rešetaka.

S obzirom da će građani zasad teško imati pristup zvaničnim informacijama, stalno se spekuliše da li će međunarodna štampa, naročito da li je slučaj koji je posvetlio gore pomenuti Frankfurter Allgemeine Zeitung zaista srpska unutrašnja borba, da li služi da prikrije ozbiljnije probleme (epidemiju i ekonomsku štetu koju je prouzrokovala), ili možda imamo posla sa farsom koju su tangirani režirali iz pozadine, ili je to samo namerna lažna vest ne bi li se opanjkalo srpsko rukovodstvo?

Mihalj Bot (Slobodna reč)

„Da li će Vučić uhapsiti svog ministra?“ – postavio je pitanje Frankfurter Allgemeine Zeitung, naslovna fotografija: Vučić grli Stefanovića (N1)