Čini se da sa proticanjem vremena snabdevanje zapadnoevropskih zemalja energentima dobija na značaju, a rat u Ukrajini (ili pokušaj Rusa da je zauzmu), dobija sporednu ulogu.

Činjenica je naime, da USA i većina zemalja NATO-a isporučuje bezbroj protivazdušnih i protivtenkovskih projektila koji se ispaljuju sa ramena. Istovremeno, žale zbog razvoja situacije i što je do nje uopšte došlo. Konkretne kontramere proizilaze iz ekonomskih nestašica, „zakucane“ besmislenim brigama, dok milioni Ukrajinaca koji su spasili svoje živote pokušavaju da nađu utočište u bilo kojoj od susednih zemalja, ostavljajući sve iza sebe.

Dok se političari svađaju, zainteresovani za ekonomiju (i profit) grozničavo računaju koliko gube. Jer polako uništena Ukrajina do temelja i ogromna međunarodna saradnja koja je rezultirala uvođenjem serije embarga i ruska privreda – prema stručnjacima – unazađena je za barem trideset godina.

Međutim, postoje i zemlje koje pokušavaju da se drže podalje od ovog ludila. Nepotrebno je reći da one isključivo svoje nacionalne interese gledaju. Među njima je i Srbija, jer ako EU proširi ekonomski embargo na rusku naftu, a kao odgovor na to Moskva zatvori slavinu za gas, čelnicima zemalja će i u Beogradu i u Budimpešti ključati mozak.  Sa stanovišta energenata, mi smo gotovo potpuno izloženi Rusima. Premda je, ne tako davno gasovod nazvan Balkanski tok predat sa velikim optimizmom, i svi naši političari su naglašavali svoje duboko uverenje da će ovom ogromnom investicijom, ako ne zauvek, ono dugi niz godina moći da skinemo problem energije sa dnevnog reda. Međutim, zanemareno je to, da čelične cevi koje dolaze iz Rusije prolaze kroz državu članicu EU, odnosno Bugarsku, a sofijsko rukovodstvo, kao najslabija karika u Evropskoj uniji u svakom pogledu, prinuđeno je da radi ono što kažu briselske demokrate. A lako se može desiti da embargo prema Moskvi može uticati i na energetski sektor. Ako se to dogodi – ne daj Bože – Bugari će biti prinuđeni da „zamrznu“ rad gasovoda koji prolazi kroz njihovu zemlju. Problem je tim veći što ruski međunarodni novčani tokovi, naravno kao rezultat embarga, naginju nuli. Rusi su već najavili da će posle ovoga eventualni privredni partneri plaćati u rubljama. Onom monetom, od koje jedna rublja vredi jedva pedeset (ni toliko) kopejki. A ko će zbog toga da se ovajdi? Bugari sigurno ne, jer su i oni računali na lep prihod od prenosa gasa, odnosno na milione dolara. Naravno ni situacija u susednoj državi nije vredna zavisti. Prenos gasa povlači sa sobom ozbiljne obaveze, a ti uslovi su postavljeni u međunarodno važećem sporazumu od strane zainteresovanih strana još u ranoj fazi. Dakle, ako Bugarska po bilo koju cenu želi da se sakrije iza zahteva SAD (zahtev za „odmazdom“ za energentima dolazi iz Vašingtona), onda mora da računa sa plaćanjem ne malih odšteta Srbiji i Mađarskoj. Međutim, opšte je poznata činjenica da Bugarska nije Obećana zemlja, jer je u ekonomskom okruženju EU samo neka vrsta crkvenog miša. Iz toga sledi da će biti prinuđena da odstupi barem delimično, od potpunog embarga ruskog gasa i nafte, što može biti samo dobro po nas i Mađarsku, jer kako smo pomenuli, preko njih dolazi naša „zaliha“ koja nam je neophodna.

Inače, iz izjava u vezi sa domaćim rezervama, veoma je teško utvrditi koliko energenata ima u podzemnim rezervoarima Banatskog Dvora. Direktor Srbijagasa je nedavno na sva usta naglašavao da je raspoloživa količina dovoljna do kraja grejne sezone, a samo nekoliko dana kasnije se ispostavilo da to baš i nije tako.

Međutim, ohrabruje to što ni prodavac (Moskva), ni kupci (zemlje zapadne Evrope + Srbija) nemaju ekonomski interes od zatvaranja slavine. Ako bi se to ipak dogodilo, većina država članica EU morala bi da računa sa ogromnim ekonomskim padom, doživljenim do sada samo tokom i nakon Drugog svetskog rata, što bi nesumnjivo uzdrmalo svetsku ekonomiju.

Istovremeno, moskovsko rukovodstvo, da tako kažem, užasnuto je ovim rešenjem, jer je aktuelni rat pošteno iscrpeo njihove rezerve. Da i ne pominjemo da oni ne mogu da pristupe polovini svojih zlatnih rezervi od 640 milijardi dolara i deviznim zalihama u raznim stranim bankama, pošto su pomenute pod embargom.

Prema mišljenju stručnjaka, ako se ovaj oružani sukob nastavi još mesec dana i ekonomski čvrsto zatvoren Zapad istraje, u naredne dve-tri decenije Rusija će biti prinuđena da živi samo od prodaje gasa, nafte i drugih prirodnih resursa (ruda).

Dakle, ako uzmemo u obzir ove faktore, ispada da je Putinova agresivna politika oživljavanja velikog Sovjetskog Saveza osuđena na propast, jer uprkos mnogim ljudskim žrtvama, multilateralni ekonomski interesi ostaju najvažniji.

S obzirom da je novac taj koji govori…

Gasovod (Foto: made-in-germany.rs)