Kada sam punila 13 godina, od roditelja sam dobila sjajnu knjigu. Sjajnu, zato što me je odvratila od bilo čega što bi moglo biti pogubno za mene.

Bila je to knjiga Mi, deca sa kolodvora Zoo.

Zapravo, jeziva jedna knjiga, ali je u meni već tada probudila gađenje prema svim vrstama destruktivnih droga, makar samo mirisale na to.

Ja sam čitala tada hrvatski prevod, te zbog toga kolodvor, a ne stanica, a koji je pak odličan i definitivno je ta knjiga pokrenula nešto u meni.

I sada, u ovim vremenima razmišljam, da nažalost teško postoji nešto takvo, što današnje generacije može da odvrati od droge.

Živimo u vremenu kada se njima čini da zapravo samo tako mogu da prežive, da budu neke face i da se ne upuštaju preduboko ni u šta zapravo.

Droga nije bezopasna stvar. I posebno je karakteristična za moderno društvo.

Samo u Beogradu, ima oko 35 000 narkomana. To je procena Zavoda za bolesti zavisnosti. Znači da ih ima verovatno duplo više. Po nekim istraživačkim pretpostavkama, u celoj Srbiji ima oko 80 000 narkomana. Pa opet, pomnožite taj broj sa dva, možda i više, pa ćete dobiti pravu sliku.

Pre svega, nemamo kao društvo poverenja u traženje pomoći. Jer možda neko zna da mu je potrebna pomoć, međutim, s obzirom da je ovde sramota tražiti pomoć, dešava se da će neko radije da umre možda, nego da traži pomoć. Razvijeno smo društvo, nema šta. Ne treba ni objašnjavati koliko je ta pretpostavka glupa. Jačina ljudskog bića se ogleda i u tome, koliko je spremno da traži pomoć.

Drogu najviše koriste mladi uzrasta između 14 i 25 godina, po pisanju sajta stetoskop.info. Iz kojih razloga je uzimaju to je već druga stvar. Znatiželja, dosada, potištenost, želja za avanturom, pa čak i nedostatak čvršće veze sa porodicom. Svakakvi su razlozi za to.

Hteli mi to da priznamo ili ne, današnja deca ne čitaju. A i zašto bi. Imaju na raspolaganju sve spravice koje mogu da otupe um i to dosta uspešno rade. Čitanjem se razvija um, mašta, kreativnost, sve što spada pod intelektualne sposobnosti.

Prema nekim istraživanjima (edukacija.rs), čitanje knjiga služi kao vozilo. U avanturu, na nepoznatu destinaciju. Knjiga može biti prijatelj, inspiracija, učitelj. Ona nam pruža lekcije, koje ne moramo da iskusimo nikako drugačije osim emotivno. Drugo, čitanje je zabavno. Zaista ne postoji čovek koji ne može da nađe knjigu za sebe. Treće, manje-više je besplatno. Internet nam je dostupan, biblioteke takođe, za male pare. Zatim, bogatimo rečnik i dobijamo alat da sebe izrazimo bolje. Sledeće što je pozitivno, je da na nekom nivou usvajamo nove informacije. Pa ih možda nekad u životu i iskoristimo. Još nešto bitno, čitanje zahteva mir i koncentraciju. A sve to, kako kažu pametni ljudi sa edukacija.rs, može poboljšati našu produktivnost, sa čim ne možete a da se ne složite.

Dobra knjiga može da vas odvede u potpuno drugu dimenziju, ako imate imalo mašte. I to je zapravo kod čitanja ono sa čim se ja lično najviše slažem. Čitati možete svuda, ne treba ni to zaboraviti. Mada vas u ovom današnjem svetu mogu gledati kao vanzemaljca, ali šta ima veze, vi ste u svom.

Zatim, knjige vam mogu biti inspiracija. Nešto što će neko pomenuti, a vi usvojiti. I razviti. Ne treba ni reći koliko je čitanje kao mentalna aktivnost prevencija za razne bolesti. Iz svih navedenih razloga do sada.

Prema pisanju sajta boom93.info, u Srbiji skoro pet miliona ljudi poseduje mobilni telefon. E sad. N1 info je objavio podatak da petina mladih nikada nije pročitala knjigu. Doduše, u BiH, ali mislim da je situacija u Srbiji verovatno još gora.

U istaživanju iz 2020. godine, objavljeno je da naša populacija sve manje čita. U Srbiji tek osam posto ljudi navodi čitanje kao slobodnu aktivnost. Koliko su knjige važne? Sigurno da jesu.

Važnije su od konstantnog praćenja nečije propagande i ispiranja mozga. Kada čitate knjigu vi zapravo doživljavate radnju, osećate, vežbate mozak.

I onda ne treba da se pitamo zašto nam je mozak zakržljao. Između ostalog i zato što samo osam posto nas aktivno čita. A ukinuli smo u obrazovanju kritičko mišljenje. Dva minus dva su i dalje nula.

Kakve veze ima čitanje sa narkomanijom, pitate se verovatno?

Pa ima.

Jedno otupljuje mozak, a drugo ga vežba.

Šta ćemo odabrati, na nama je, bez obzira u kom vremenu živimo.

Knjiga i špric (Foto: freepik.com)