Od kada postoji sport u Srbiji, nije se nijednom desilo da visoki državni nivo pošteno prizna koliko (prestonički) fudbal i košarka koštaju građane poreske obveznike. Ovo „priznanje“ dogodilo se proteklih dana od strane ministra finansija, koji nije zaboravio da naglasi da mu je za „ispovedanje“ data dozvola na najvišem nivou. Kasnije je i Šef ponovio izjavu svog podređenog. Bar da nije!

Naime, ako je tačno ono što je rekao, šokantno je kako predsednik i vlada lako barataju novcem poreskih obveznika. Već godinama (decenijama) je poznata činjenica da se Crvena Zvezda i Partizan visoko kotiraju na državnim jaslama. A koji od klubova koji imenima podsećaju na komunistička vremena može da dobije, tačnije da zahteva više novca, zavisi samo od simpatija vođe. Danas je Crvena Zvezda miljenik, a to je prvi čovek zemlje i priznao više puta. Upravo zato je potreban samo telefonski poziv na pravo mesto i milioni (evra) već stižu. Tako se barem može zaključiti iz onoga što je Siniša Mali podelio sa javnošću. U poslednjih deset godina su samo crveno-beli olakšali državnu kasu za 26 miliona evra. Ne postoje potpuno pouzdani podaci o tome, koliko su novca neke državne firme prebacile, bilo dobrovoljno, bilo po nalogu odozgo. Ovakve stvari se ne guraju pod nos poreskih obveznika, uz obrazloženje da je to jedna od službenih tajni tangirane firme. Kao rezultat toga, potpuno je logično to što se ni čelnici kluba ne trude da jasno otvore karte. Teško je poverovati, da bivši gradonačelnik Beograda, Nebojša Čović, a koji se popeo na političkoj lestvici za vreme Miloševića, da bi zatim sa broda srpskog diktatora koji tone, skočio u opoziciju, i na kraju se „zadovoljio“ time da bude predsednik KK Crvena zvezda, svoj posao radi besplatno i iz čistog entuzijazma. Međutim, u ovom slučaju ličnost predsednika nije previše interesantna, jer da to nije Čović, onda bi neko drugi (bilo ko) podjednako zanemario obaveze kluba prema državi. Jer, uprkos ogromnoj podršci državi, oni osećaju da ništa ne duguju zajedničkoj kasi, a da imaju puno pravo na raskošnu državnu podršku. S druge strane, njihove poreske obaveze iznose 90 miliona dinara i ne trude se baš mnogo da ovaj račun izmire.

Na ministarskom brifingu se ispostavilo da nije reč samo o Crvenoj zvezdi, jer je situacija još gora u Partizanu, koji se manje dopada aktuelnoj vlasti. Poslednje decenije su i oni dobili značajan iznos iz državne kase, ali su im dugovi znatno veći. Oni su naime utefterili 24,4 miliona evra, ali poreska uprava od njih traži više od šest stotina miliona dinara.

Međutim, u dva dotična prerazmažena kluba uopšte se ne bave svojim obavezama. Štaviše, kada imaju finansijskih problema, lupaju šakom o sto vlade (i nekoliko javnih preduzeća). Zahtevaju sve više novca. Ako nadležni odbiju da zadovolje njihovu gotovo neizmernu glad za novcem, odmah zaboravljaju na prethodne subvencije i rugaju se, vređaju najviši politički vrh. Ukratko: oni sebe stavljaju iznad svih zakona, a njihovo sveto uverenje je da je glupavi narod dužan da samo i isključivo njima daje novac.

A šta za sve ovo dobijaju navijači koji plaćaju porez? Ne mnogo. Ove ekipe pikaju loptu u ovakvim i onakvim ligama, ponekad bljesnu na međunarodnom nivou, ali je malo znakova trajnog i kontinuiranog uspeha. To nije ni čudno, jer je nekoliko najboljih košarkaša svojevremeno skupilo svoje stvari i otišlo preko okeana, gde ih je publika primila/prima sa prilično umerenom radošću, ali rezultat koji su pružili opravdava njihove višemilionske honorare.

I to je indikativno, da uprkos zahtevima dva kluba i ogromnom dugu prema državi, ministar finansija pokušava da se založi kod predsednika države u ime Partizana, moleći ga da upotrebi svoj renome i nađe sponzora poput ruskog Gasproma i za crno-bele.

Gore navedeno važi samo za ova dva košarkaška kluba. Gde su fudbaleri? Jer ni oni svoje međunarodne utakmice ne gube za sitniš.

U slučaju dva prestonička tima (pošto se ostale ekipe „superlige“ mogu svrstati u kategoriju „ima se vremena“), izgleda da su potpuno podbacili i da se tu može primeniti ona čuvena izreka, mnogo puta ponovljena u poslednjih sedamdeset godina, a koja glasi: „Male pare, mali fudbal, velike pare, veliki fudbal.“ U našim okolnostima, oba prestonička tima dobijaju previše novca u odnosu na fudbal koji prezentuju. Vrhunski igrači u politici, barem oni koji imaju priliku, razbacuju naše pare obema šakama, uglavnom u dva pomenuta prestonička kluba. Daju im milijarde – ni za šta.

Crvena zvezda i Partizan (Foto: telegraf.rs)