Rak je danas već kao zarazna bolest: gotovo da nema čitaoca koji nema člana porodice ili barem poznanika, koji se borio ili se trenutno bori sa nekom malignom, kancerogenom bolešću. Sveobuhvatno statističko istraživanje i procena Instituta za javno zdravlje Batut pokazuje da Severna Bačka i Severni Banat imaju najviše obolelih od karcinoma. Među njima je sve više mladih, ali je i dalje vrlo malo onih koji redovno idu na preventivne preglede. Kako postupiti kada se suočite sa dijagnozom? Šta mogu da urade porodica i prijatelji? Zašto Vojvođani ne idu redovno na skrininge? O ovoj bolesti smo razgovarali sa glumicom Monikom Pešic i onkologom dr Arnoldom Aproom, a takođe i pogledali podatke instituta koji se odnose na nas.

Kada se ispostavi da postoji problem

Pre dve godine u maju, Monika Pešic, članica Mađarske trupe Narodnog pozorišta u Subotici, primetila je malu kvržicu na grudima dok se tuširala. Monika, koja je redovno išla na testove, ultrazvuk i ginekološke preglede, kaže da nikada nije bila hipohondar i da nije mislila da će jednog dana dobiti rak.

-Tada sam odmah otišla kod lekara, pregledao me je i rekao da pošto sam u menopauzi može to biti hormonska ili masna kvržica, da ne brinem, pratićemo. Mesec dana kasnije kvržica je ponovo bila tu i posetila sam opet lekara. Onda me je poslao na mamografiju, ali je snimak bio potpuno čist. Rekli su da nema razloga za brigu, vidimo se u oktobru. U julu sam ponovo otišla, jer sam osetila da je čvor veći i tvrđi, ali sam dobila odgovor da se sad već smirim, da odem na letovanje, vidimo se u oktobru. Međutim, do početka oktobra je kvržica duplo porasla. Onda me je lekar pregledao i rekao da postoji probem – priča Monika o počecima. Odmah su je poslali kod hirurga, uradili biopsiju, ali mamograf i dalje ništa nije pokazao.

-Pošto sam na biopsiju u Srbiji trebala da čekam dva meseca, odmah sam otišla u Segedin. Tamo mi je radiolog rekao da je sigurno da je maligno, ali su svi isticali da se 90 posto karcinoma dojke može izlečiti, posebno ako se otkrije na vreme. Tačno je da postoji jedna vrsta raka dojke, nehormonski trostruko negativan, ali je veoma redak. Tada je rezultat biopsije pokazao da imam upravo taj, nehormonski trostruko negativni. Tada su mi saopštili da će me operisati, da ću dobiti hemoterapiju i da ne brinem. Nehormonski trostruko negativan rak dojke može dati udaljene metastaze, ali ih ja u oktobru nisam imala. Onda su odlučili da prvo dobijem hemoterapiju, pa će me operisati. Rekli su da ću se probuditi sa silikonima, da ću izgledati kao Anđelina Džoli – kaže Monika smejući se.

Kada se ispostavi da je nevolja još veća

Međutim, priča se nije tako nastavila. Moniku je čekalo još izazova. Posle prve hemoterapije, kvržica se smanjila na jednu trećinu, ali je kod treće počela da izgleda sumnjivo, kao da je veća. Posle četvrte je porasla na veličinu pomorandže. Ispostavilo se da postoje slučajevi kada je tumor otporan na hemoterapiju.

-Rekli su da će u zemlju uskoro stići jedna imunoterapija, ali sam do tada dobijala duple hemoterapije na nedeljnom nivou, međutim, tumor je samo rastao. Na kraju je moj tumor porastao na veličinu prečnika 11 centimetara. U Segedinu nisu hteli da me operišu. Onda sam se vratila u Suboticu, a dr Teodora Bagi, moj anđeo čuvar, obavestila me je da će me odmah operisati. To je bilo 5. maja prošle godine – kaže Monika, ali operacija nije uspela onako kako je ona zamišljala. Tamo se suočila sa činjenicom da zbog veličine tumora nije više mogla da dobije implant, jer nisu mogli da spasu kožu. Nakon toga je primala hemoterapiju 6 meseci. U decembru 2023. godine CT celog tela otkriva da ima 5 metastaza na plućima.

-Lekari su me obavestili da, pošto je pomenuta imunoterapija stigla u zemlju, mora da se uradi proteinski test i mogu da počnem da je primam. Međutim, ispostavilo se da moj tumor nema taj protein, to jest kod mene ni imunoterapija ne deluje. Onda su razmišljali o tome kako dalje i odlučili da je najbolje da se dodatnom hemoterapijom uspori rast plućnih metastaza.

Posle tri meseca hemoterapije, pregled je pokazao da su mi metastaze na plućima nestale. Međutim, nastavljam sa hemoterapijom na nedeljnoj bazi. Sada mi se na zidu grudnog koša pojavila mala kvržica, koju su odsekli X nožem – priča nam Monika detalje.

Neverovatno, ali je Monika radila sve vreme, osim dva meseca nakon operacije. Dobro je podnosila hemoterapiju. Kako kaže, prve četiri su takve da ljudi povraćaju danima, ali je ona samo dan-dva imala mučninu sličnu onoj trudničkoj.

-Nisam bila najenergičnija. – dodaje Monika. Ona hoda dnevno 10-15 kilometara i bavi se jogom. Kada se ispostavilo da ima 5 metastaza na plućima, Klementina Kovač Nemet joj je ponudila da svako jutro ode kod njih i popije 20 porcija sveže ceđenog soka od pšenice. To je i radila svakog jutra, pored hemoterapije.

-Sigurna sam da je ovo pomoglo da metastaze nestanu. Pijem i jedan biljni čaj koji poboljšava krvnu sliku. Već dve godine konstantno primam hemoterapiju, ali je još nijednom nisam propustila zato što su mi se vrednosti pogoršale – naglašava Monika.

„Ne mogu da obećam da ću se izlečiti“

Kako kaže, najveći izazov joj je bio kako da kaže svom sinu tinejdžeru da je bolesna.

-To je baš bio period kada je moj sin pronašao školu iz svojih snova u Mađarskoj, svaki vikend je dolazio kući cvrkućući, našao je svoje mesto, a ja sam posle mesec dana morala da mu kažem: tvoja mama ima rak. Da sakrijem, nisam nikako htela. Osećala sam grižu savesti, što sam to morala da mu kažem kada je srećan, ali nisam videla nikakav smisao u tome da to čuvam u tajnosti. Osim sinu, najteže mi je bilo da saopštim svoju dijagnozu majci. A najveći izazov je bio taj, kada me je sin zamolio da obećam da su ozdraviti, a ja nisam mogla to da uradim. Mogla sam samo da mu kažem da ću sve uraditi da ozdravim.

„Sedela sam i razmišljala u čemu će me sahraniti“

Kao ni verovatno mnogo ljudi, ni Monika nije razmišljala o tome da će jednog dana dobiti rak. Više od decenije se hrane bez aditiva, šećera nema u kući, a kako kaže, u odnosu na prosek, hrane se devedeset posto zdravije, jedu jako mnogo svežeg povrća. I genetski test joj je bio negativan, to jest, niko u porodici nije bio bolestan, a ni ona nije bila bolešljiva. Celog života se bavila sportom.

-Takva vojska mi je iza leđa, da čovek jednostavno ne može loše da se oseća, toliko ljubavi sam dobila. Druga strana toga je da bi svako voleo da mi da neki dobar savet, da mi preporuči dobru vračaru, da mi da neki broj telefona… Onda vam svega toga bude dosta. Tada sam rekla da bih samo želela da dobijem malo vazduha. Frižider mi je bio pun kapi, čudotvornih stvari i niko mi nije savetovao nešto iz zle namere. Ali čovek se u svemu tome samo odjednom raspadne i mora da krene svojim putem.

Drugi dobar savet koji svi daju je: samo pozitivno. Ali šta to znači? Kada se ispostavilo da je posle prve hemoterapije tumor loše reagovao, odmah se u čoveku rodi sumnja da nešto nije dobro radio. Nije bio dovoljno pozitivan?

-Imala sam veliki pad onda kada se pojavilo 5 metastaza na mojim plućima. Onda sam se stvarno raspala. Videla sam nešto na internetu, rekla sam sebi, neću to naručiti, svejedno ću umreti. Nisam depresivni tip, ali sam tada pala u veoma duboku depresiju. Sedela sam, gledala papire i razmišljala u čemu će me sahraniti. Imala sam napade panike. Nisam ništa osećala, ali sam mislila da umirem. Posle mesec dana, kada sam videla da se svi trude da me barem jednom nasmeju, a kakva sam to ja da samo kukam, odlučila sam da tako više ne može. Onda sam se obratila psihijatru i odlučila da ću ići gde god da mogu. U međuvremenu sam dobila jednu molbu iz Budimpešte, pa sam i o tome razmišljala da li da je prihvatim. Na kraju sam im rekla da ja ponedeljkom idem na hemoterapiju, a oni su mi odgovorili da je u redu – priseća se Monika koja se danas već oseća potpuno zdravom.

-Odlučila sam da neću da tugujem, da nemam nameru da brinem o tome šta će sa mnom biti za godinu, za pet godina. Ako mi se sloši, onda ću razmišljati o tome. Ja sam htela da se izvučem iz ovoga. Sada uopšte nemam svest o bolesti. Počeo je da radi mehanizam, da čaša nije poluprazna, već polupuna – dodaje ona.

Monika Pešic (Foto: suteatar.org)