30. jula je objavljena vest da će zbog optimizacije rada biti ukinuto noćno dežurstvo u Bajmoku i Čantaviru, a njihov rad će preuzeti Urgentni centar u Subotici. Na osnovu ovoga, ako neko u datim naseljima ima problema noću, može da zatraži pomoć na broju 194. Međutim, ovo ne dotiče samo Bajmok i Čantavir, jer oba naselja obuhvataju i druga, manja naselja, u slučaju Čantavira Višnjevac, Dušanovo i Novi Žednik. Prema rečima meštana, na ovaj način su ugroženi životi mnogih ljudi, došlo je do diskriminacije, a u selima ima mnogo starijih i hroničnih bolesnika koji, ukoliko pomoć ne stigne hitno, mogu da plate i svojim životom.

Prema mišljenju gradskih čelnika, nema mesta panici

Čila Goli, zamenica gradonačelnika grada Subotice, ranije je u izjavi za medije rekla da se noćna smena obustavlja zbog nedostatka lekara, budući da mogu obezbediti samo polovinu specijalista neophodnih za nesmetan rad medicinske službe. U oba pomenuta naselja pacijenti i oni kojima je potrebna terapija danju se primaju u mesnom dispanzeru, a hitnu pomoć noću pružaju lekari stanice Hitne pomoći u Subotici.

Gradski čelnici traže razumevanje građana, jer i sada čekaju da se lekari jave za 12 radnih mesta, te čim bude novih kadrova, vratiće noćna dežurstva u Čantaviru i Bajmoku. A sve dok je ovakva situacija, građani se mole da ukoliko im je potrebna hitna pomoć, neka se obrate subotičkoj hitnoj pomoći na broj 194, oni će izaći i u Bajmok, Čantavir i naravno sva okolna naselja.

Peticija i protest protiv odluke

Žitelji Čantavira su krenuli u borbu za očuvanje noćnog dežurstva, te su u tu svrhu pokrenuli peticiju tokom koje su prikupili 1584 potpisa, od toga 1350 iz Čantavira, 78 iz Dušanova, 44 iz Višnjevca i 112 iz Novog Žednika. Potpisanu peticiju su hteli da predaju predsedniku mesne zajednice Andrašu Đuričin Atili, kako bi ih on prosledio gradskog upravi, s obzirom da je ranije izjavio sledeće za Sabad Mađar So: „Ovaj problem mora da reši rukovodstvo grada Subotice, a među nama nema lekara. Obavestićemo ih o broju potpisa i zamoliti da preispitaju ovu odluku, pomognu u rešavanju i da imamo stalnu komunikaciju po tom pitanju. Radimo na rešavanju slučaja, ali rešenje može da ponudi nadležna gradska uprava. Do tada u slučaju potrebe treba pozvati hitnu pomoć u Subotici, to funkcioniše.“

Međutim, primopredaja potpisa je izostala, meštani Čantavira su bili prinuđeni da potpisane formulare pošalju poštom, u vezi čega smo pitali Jožefa Forgoa, koji je započeo i prikupljanje potpisa.

„Kontaktirao sam predsednika mesne zajednice Čantavir, pošto smo želeli da mu predamo potpise, jer je on prvi čovek, imenovani čelnik sela, a želeli smo da kontaktira sa nadležnim gradskim čelnicima. Ranije smo se dogovorili i o tome kome bi trebalo proslediti potpise. Hteli smo da završimo sa ovim do vikenda, čekao sam da se javi, pošto smo razgovarali, dva puta me je zvao sekretar Mesne zajednice, ali tačan termin nisam dobio. Stoga sam nedelju dana nakon toga odlučio da potpise pošaljem preporučeno na adrese troje ljudi. Prva koverta, sa originalnim potpisima poslata je prvom čoveku grada, gospodinu Stevanu Bakiću, druga gospodinu Danijelu Đivanoviću, predsedniku Skupštine grada, u čiju kovertu je priložena i posebna stranica na kojoj tražimo da se na narednoj sednici Skupštine opštine na dnevni red stavi obnavljanje noćnog dežurstva u domovima zdravlja u Bajmoku i Čantaviru. Treću kovertu smo poslali vođi frakcije SVM-a gospodinu Janošu Nagelu. Od tada nisam razgovarao sa gradonačelnikom, što takođe smatram čudnim.“

Prema rečima Žolta Bele Kiša, drugog inicijatora peticije, neće se tu zaustaviti.

„Ova odluka utiče najviše baš na naselja u kojima živi većina Mađara, a porez plaćamo svi mi, i to ne mali. Jako sam se razočarao u rukovodstvo sela, jer su i ranije znali da će se to dogoditi, pa su opet olako shvatili, džabe su ih informisali. Mene ne interesuje na osnovu čega se to radi, politika me ne zanima, neka se političari poigravaju nečim drugim, a ne zdravstvom, koje je suštinska stvar. Lekare bi trebalo dobro platiti, pa bi ih bilo. Upravu treba da je sramota, jer nisu ni podržali narod! Mi nastavljamo borbu, u prvom krugu ćemo se obratiti seoskom ombudsmanu, kao i republičkom, pa ako ni oni ne odgovore, onda idemo stepenicu više“ – naglasio je.

Žitelji su nezadovoljni

Dan nakon odluke, hodali smo ulicama Čantavira i pitali žitelje šta misle o ovoj meri. Mnogi sumnjaju da je možda u pitanju običan izborni trik, jer predsednik mesne zajednice uskoro treba da bude izabran, i ne bi bio prvi put da su, kako se bliže izbori, zapretili da će ukinuti noćnu smenu, a onda je velikodušno vrate, kao, reše problem.

Iako po novoj uredbi služba hitne pomoći iz Subotice izlazi u Čantavir, mnogi smatraju da bi to oduzelo previše vremena, a prema njihovom mišljenju bi i dalje bilo često da pacijent mora da reši problem putovanja, što je veoma teško bez automobila.

„Ovo je neophodna stvar i sramota za grad što se ukida. Oduzimaju to ljudima kojima je to potrebno. Gde je SVM? Gde su srpski političari za koje smo glasali? Očekivali smo da će nam pomoći, ali ako je reč i o najmanjem izdatku, odmah zatvaraju vrata. Možemo slobodno na groblje ili će nas odvesti. Ovo nije smelo da se dozvoli. Gde su ljudska prava? U cilju uštede, ukidaju noćno dežurstvo. Ovo nije prvi put da se to radi u Čantaviru, ali su se meštani tada ujedinili, te i sada moraju. To ne možemo dozvoliti, jer nema uštede koja bi bila vredna naših života“ – rekao je jedan od meštana Čantavira, koji je želeo da ostane anoniman.

Nekoliko meštana se žalilo i na to da zapravo ni noćno dežurstvo nije od velike koristi, jer su stanovnici godinama pogođeni raznim lošim stvarima u zdravstvu.

„Iako postoji auto hitne pomoći, ni auto, a ni lekar ne izlaze kod pacijenta ako postoji problem. Ako nekoga i odnesu u hitnu pomoć, ako ga pošalju dalje, hitnu pomoć ne dobije. Nema veze koliko blizu neko živi centru, ako lekar i izađe noću, treba mnogo vremena dok stigne. Tipičnije je da lekar traži da dovedu osobu kod koje bi trebalo izaći. I to nije sve. Svako treba sam da reši prevoz do Subotice, jer se često ni ne zna gde se nalazi automobil hitne pomoći. Poslednji put kada je bilo potrebe, upućeni su u hitnu pomoć u Subotici, odakle je vozilo hitne pomoći stiglo za četvrt sata. Ni oni nisu znali gde se nalazi vozilo čantavirske hitne službe“ – rekao je jedan stariji meštanin.

„Ovo je veliki problem, jer nemaju svi automobile, pa ne mogu da dođu do Subotice, a ko zna da li će subotička hitna pomoć doći do pacijenta ili ne. Šta će biti sa starijima? Živim u blizini Doma zdravlja, pacijenti dolaze i uveče, ima kretanja u ordinaciji, ne razumem zašto bi to trebalo ukinuti“ – dodao je jedan drugi meštanin.

„Javnost se isključuje iz donošenja odluka“

U vezi sa pomenutim slučajem, Angela Sabo je takođe napisala izveštaj, a koji je objavljen na sajtu Antala Bozokija, a koji smo objavili i na sajtu Sabad Mađar So-a.

On glasi ovako:

„Od prvog ovog meseca, u dva veća doma zdravlja ukinuta su noćna  vikend dežurstva jednim potezom olovke. To znači da se radnim danima dom zdravlja zatvara u osam sati, a subotom u dva sata popodne, te od tada u selu nema lekara, medicinske sestre, ambulante. Umesto toga, treba pozvati Urgentni centar u Subotici, odakle će poslati vozilo i osoblje. A kada dođe, doći će. Zvuči dobro, zar ne??? Onaj ko ima sreće preživeće, a ako ga Gospod pozove pre medicinske sestre, tako je prošao kako jeste. Takva je moderna, čovekocentrična i izuzetno skupa zdravstvena zaštita u današnjoj Srbiji, gde se ljudski život veoma jeftino kotira. Pre samo trideset godina, za vreme južnoslovenskih ratova, je valjda samo bio bezvredniji.

Prema rečima dobro obaveštenih, u poslednje tri nedelje je već bilo slučajeva da je subotička hitna pomoć pozvana kod pacijenta, ali da ne bi stajali skrštenih ruku dok ista ne stigne, nađen je automobil i krenuli su sa potrebitim prema Subotici. Susreli su se negde na pola puta, upalili svetla da signaliziraju hitnoj pomoći koja se približavala da su je oni zvali, zaustavili se i preneli povređenog u vozilo hitne pomoći. Mislim da će u narednom periodu biti mnogo ovakvih slučajeva. Biće i takvih, da će pacijent u selu dva puta izdahnuti dok pomoć ne stigne negde iz grada. Ali se to i može uraditi sa neukim, miroljubivim seljanima, jer se oni ne bune, ne prave galamu i ne zahtevaju da nalogodavac odgovara. Niti osuđuju ovo namerno zanemareno i degradirano zdravstvo do srži. Oni trpe.“

U otvorenom pismu se takođe navodi da u Čantaviru ionako ima nekoliko problema, ali uprava izbegava sazivanje seoske skupštine.

„Pored svega ovoga, mislim da je krajnje vreme za introspekciju. Da se mrvicu razmisli o činjenici da ovo selo više nema ni snage da organizuje jedan protest ičemu vredan? Da se održi javna tribina? Da se založi za istinu? Ljude (naravno, samo redovne, pouzdane partijske vojnike i simpatizere) sazivaju samo onda kada traže svoje glasove. U drugim vremenima nije dozvoljeno okupljanje, koncentrisanje, nezadovoljstvo ili organizovanje. Kada je mnogo ljudi na jednom mestu, pokreće se mnogo ideja i formuliše mnogo kritika, što se kreatorima politike ne sviđa. Od toga se tako brane što isključuju javnost iz odluka. Nema argumenata, nema prigovora. Međutim, vanredni seoski zbor se može održati u vanrednoj situaciji. Samo, u tom slučaju treba stati iza ljudi…“

Oršolja Šeregelj

I Bajmočani protestuju peticijom

„Ljudi se ovde plaše, žele da se osećaju bezbedno. Nema dovoljno lekara. Oni su izračunali da nije isplativo održavati dežurstvo. Ali zar ne bi trebalo da bude poenta u tome da budu ovde, primaju platu, ali ništa ne rade, jer to onda znači da su svi živi? Ovo je poprilično veliko selo, tu je i granica, mnogo ljudi prolazi ovuda“ – rekao je jedan meštanin za naš list.

Prema odluci Doma zdravlja u Subotici, predstavnik Bajmoka Dušan Stipanović lično je razgovarao sa direktorkom ustanove, koja je obećala da je ovo privremeno rešenje i da će u Bajmoku biti zaposleno još lekara. Sastanak koji predstoji će biti sa Stevanom Bakićem, gradonačelnikom Subotice, nadajmo se što pre.

„Bajmočani su odmah krenuli u prikupljanje potpisa, a to ćemo i nastaviti. Ovde su svi veoma uznemireni. Ovo nije jedina oblast u kojoj se meštani osećaju kao građani drugog reda. Ovo je neodgovorno ponašanje od strane Doma zdravlja, budući da je reč o dve najveće mesne zajednice. I Bajmok i Čantavir su nekada bili nezavisne opštine, i mislim da je dugoročno rešenje za bolje uslove života upravo to, da ponovo postanemo opština, kako bi meštani mogli da upravljaju osnovnim stvarima. Zdravstvena zaštita je osnovni minimum, to mora da postoji. Bajmok ima potrebe za šest lekara, ali su ovde zaposlena samo tri. Ni danju ne izlaze na teren, jer ih je toliko malo, a sada više nema ni noćnog dežurstva. Ovo je nedopustivo i mi ćemo se boriti da meštani imaju osnovna prava“ – rekao je Dušan Stipanović

Margareta Tomo

Hitna pomoć je od esencijalnog značaja (Foto: danas.rs)