Posle dugogodišnjeg perioda koji je postao prilično dosadan, unutrašnja politika u Mađarskoj u poslednje vreme postaje sve zanimljivija. Do sada je, je li, stav bio da je Fides radio šta je hteo sa ogromnom zaleđinom, a naspram njega su stajale mnoge male stranke, koje su nekad oduševljeno, a nekad manje strastveno govorile da ovo ili ono nije u redu, ponekad je bila i poneka demonstracija, ali je ljudima dosadilo, pa su otišli kući.

Zatim je jednog hladnog jutra u februaru, u petak ove godine, jedan od novinara 444.hu obradio informaciju koja na prvi pogled nije delovala previše uzbudljivo, a to je da je pomoćnik osobe osumnjičene za pedofiliju i osuđen na zatvor dobio predsedničko pomilovanje nekoliko meseci pre isteka kazne.

Ono što je usledilo je sada već istorija: vest koja je sprala sa funkcija predsednicu republike (Katalin Novak), imenovanog lidera Fidesove EP liste (Judit Varga), izbacila je na površinu Petera Mađara , koji je nekoliko meseci kasnije dobio labavu trećinu na izborima za EP, razvukavši podršku malih opozicionih partija. TISZA (Stranka poštovanja i slobode) predvođena Mađarom nastavila je da napreduje u letnjim mesecima, tako da su istaknute ličnosti Fidesa, kada su proučavale podatke anketa na početku jesenje političke sezone, začuđeno mogle da vide: iako vladajuća partija drži prvo mesto, TISZA im poprilično dahće za vratom. I nemaju nameru da uspore.

Viktor Orban je i reagovao na situaciju, rekavši da se „domaće bojno polje promenilo“ i upozorio: moramo da se uključimo u političke debate i pobedimo u njima.

Lako bi bilo reći da je politički direktor mađarskog premijera Balaž Orban ispoštovao ovu naredbu kada je prošle nedelje povukao neočekivanu paralelu između rusko – ukrajinskog rata i mađarske revolucije 1956. godine.

Ali u stvari, verovatno nije ispunio zahtev. Balaž Orban je jednostavno samo pričao priče. I zato se zapravo suočavamo sa tako neshvatljivom situacijom kakvu je stvorila Katalin Novak kada je uz predsedničko pomilovanje pustila nekoliko meseci osuđenog pedofilskog pomoćnika.

Desilo se da je u jednoj od emisija portala Mandiner, pod naslovom Stratégiai Részleg, u kojoj Balaž Orban ima običaj da razgovara sa saradnikom lista, Maćašom Kohanom, u datom momentu kada je voditelj predložio da američki ambasador možda ne bi trebalo da koristi 1956. godinu kao primer kada govori o odnosu Mađarske prema rusko-ukrajinskom ratu, Balaž Orban rekao sledeće: „Baš pošavši od 1956. godine, verovatno ne bismo uradili ono što je predsednik Zelenski uradio pre dve i po godine, jer je to neodgovorno, pošto se vidi, da je uveo svoju zemlju u jedan odbrambeni rat, toliko ljudi je stradalo, toliko je teritorije izgubljeno, ponoviću, to je njihovo pravo, njihova suverena odluka, mogli su to da urade, ali da su nas pitali, mi ih ne bismo savetovali tako, jer se 1956. desilo to što se desilo. Zato što smo naučili da se ovde mora biti oprezan i pažljiv i pažljivo se odnositi prema veoma dragocenim životima Mađara. Ne mogu se samo tako baciti pred druge.“

Ovaj razgovor je objavljen na mreži u sredu, a 444.hu (opet!) ga je u četvrtak recenzirao. Baš tog dana, kada je vladina propagandna mašina pokrenula sveopšti napad na Petera Mađara. (Naime, prethodnog dana je Index objavio intervju sa bivšom devojkom Petera Mađara, u kom je ona iznela neke čvrste tvrdnje. Nakon ovog intervjua, usledio je sveobuhvatni napad.)

Uzbudljivo je bilo pratiti, da dok je u prvoj polovini četvrtka dominirala Mađar-priča, do druge polovine dana gotovo je potpuno pala u zaborav, jer je odjednom sve bilo puno rečenica Balaža Orbana.

Orban je naime prvo pokušao da objasni neobjašnjivo, rekavši da su levičarski mediji to pogrešno razumeli. Posle, kada je u petak ujutro lično Viktor Orban izgovorio (iz Skoplja!) da je njegov politički direktor „pogrešio“, odmah je počeo obilato da se izvinjava.

Da bismo razumeli zašto je uopšte čudna rečenica Balaža Orbana izazvala ovakav skandal, moramo biti svesni šta 1956. godina znači za današnju Mađarsku: u najmanju ruku, njen značaj je naglašen u preambuli Osnovnog zakona usvojenog 2011. godine. Ne sporedno: jedan od kamena temeljaca FIDESZ-ove samodefinacije je žestoki antikomunizam i militantni patriotizam, a njegov trenutni narativ je zaštita suvereniteta, čije je pravo Balaž Orban ovom rečenicom doveo u pitanje. Jer, ono što je rekao, može se ovako prevesti: 1956. godine Mađari su naučili da se ne treba protiviti većoj sili.

U suštini, Balaž Orban je bio samo malo neozbiljan. On je u mikrofon rekao ono što je po svoj prilici prihvaćeno u krugovima u kojima se kreće: naime, da je Ukrajina jednostavno trebalo da kapitulira u februaru 2022. godine, kada su ruske trupe ušle na njenu teritoriju. On se žali da je ukrajinski predsednik Vladimir Zelenski „uveo svoju zemlju u odbrambeni rat“. Suprotnost ovome je kapitulacija. Predaja. A ako je ovo mišljenje Balaža Orbana, onda postaje razumljivo prijateljstvo mađarske vlade sa Rusijom, koje je u Evropi gotovo neshvatljivo.

Ali je još gore od ovoga, da se iz reči Balaža Orbana ispostavlja: ako bi nedajbože Mađarska bila bilo kako napadnuta, premijerov politički direktor bi savetovao: niko ne treba da se suprostavlja mogućem agresoru, jer će to koštati života. Stoga je beskrajna sreća za Mađarsku, što nema nikoga ni u blizini ni u daljini, ko želi da je napadne.

A to govori isti taj čovek o kome se nedavno govorilo kao o mogućem sledećem mađarskom ministru spoljnih poslova, a čiji je zadatak bio da kreira mađarsku spoljnopolitičku strategiju, koji je prvi premijerov čovek koji je objasnio „povezanost“ i „svetski poredak“ u knjigama.

Balaž Orban nije „pogrešio“. Balaž Orban je jednostavno pokazao šta zaista nije u redu sa stavom Orbanove vlade prema Rusiji i Ukrajini. Naime, da je nebranjen. Naravno, svi žele da se prekine krvoproliće u Ukrajini. Svi žele prekid vatre što pre, a zatim da uslede mirovni pregovori. Samo ne po cenu da Ukrajina prestane da postoji kao država. Ukrajinci to ne bi želeli. A to se ne dopada Balažu Orbanu, koji još nije uspeo da odgovori na taj izazov da na razumljiv način objasni: ako je revolucija 1956. godine bila slavna i pravedna, zašto bi se onda Ukrajincima oduzimalo pravo na samoodbranu na osnovu iskustva stečenih iz toga.

To se ispostavlja i iz njegovih naknadnih objašnjenja. Telex ga je u ponedeljak pitao za izjavu u Mandineru i ovo je bilo sve što je mogao da kaže:

B.O.: Poruka 1956. godine govori o borbi za suverenitet… o borbi za mađarski suverenitet.

T.: Ali upravo to rade Ukrajinci…

B.O.: Da, i to je njihova odluka i njihov rat.

T.: Vi ne biste to uradili?

B.O.: Ne…

T.: Ali to ste rekli!

B.O.: Ne bismo to uradili u Ukrajini. U Mađarskoj bismo.

I tako, nekoliko nedelja pre godišnjice revolucije 1956. godine… Pa, prilično neprijatno…

Balaž Orban (Foto: bloomberg.com)