Pa da počnemo polako da rezimiramo, pošto je očigledno da je došao kraj autokratskoj vladavini jednog tiranina i njegove klike.

Ja sada u ovom tekstu ne želim da trošim reči na te spodobe, još malo pa otišle u istoriju, neprijatnu, ali veoma brzo samo tamnu tačku u univerzumu.

Elem, ja hoću da se osvrnem na sve one, kojima je i sada bilo lakše da ćute, nego da izraze svoj stav, na one koji su iz ovih ili onih razloga ostali nemi čak i sada. To su ti koje ne treba zaboraviti kada sve ovo prođe i kada se naši kanali očiste od raznoraznog smeća i fekalija. Upravo zato što su ćutali. A ne treba zaboraviti ni one koji su laprdali da su apolitični (čuj, apolitični), da ih ne zanima politika i tako dalje. Ne može rođaci da vas ne zanima, jer utiče na naše živote, a pogotovo na živote naše dece. E pa ako ste sada ćutali, onda ne treba nikad više ništa ni da kažete! Ako sada niste u gaćama imali ništa da zauzmete stav, onda nemojte više nikada ni da ga zauzimate.

Lako je po kafanama politizirati, naročito posle par pića, sada je trebalo izaći i pružiti podršku onima koji su shvatili da je krajnje vreme da se sve promeni, da sistem počne da funkcioniše, ali ne po potrebi, već za sve isto! Petar Petrović da ukrade hleb, ode u zatvor, a ovi što su državu pokrali i rasprodali sve što su mogli, nikom ništa, za njih zakon ne važi.

E pa, ničija do zore nije gorela, vala neće ni njihova. Ubrzano dogoreva, a sve su nervozniji i nervozniji. Međutim, sve što smisle, postaje neverovatno smešno i toliko jadno i bedno, da nije vredno ni pomena čak. Njihove botove, dupelisce i ostale dramosere i bagru, utoliko je vredno pomenuti, da su svi skupa nepismeni i neviđeno ograničeni. Ja sumnjam da imaju neku sveščicu, pa kad se ujutru probude, po diktatu moraju da ispisuju lupetaranja na ne-prorežimske postove na društvenim mrežama. Ali to su toliko glupavi, nepismeni i neargumentovani komentari, da bi pre upisivanja u sveščicu dozvoljenih komentara mogli da konsultuju nekog pismenog, da im ispravi pravopisne greške. Kažu, nije bitno to. Ama, naravno da je bitno. Zao, dupelizac, koji viri nekom iz zadnjice, nestručan za bilo šta, pa još i nepismen, opasna je kombinacija. Takvi su u ovom režimu postajali funkcioneri, direktori, ministri i tako dalje, pa je sve otišlo u tri lepe. Da botovi rade po diktatu, lepo se vidi iz toga što na bilo koji argumentovan odgovor ne znaju šta da napišu, osim da vređaju, jer to nije stalo u sveščicu, ne može se tamo baš ceo razvoj komunikacije predvideti, a osim toga i njihov vođa tako komunicira, pošto nikakvih argumenata nema, nego oplete po nekoj pedes′levoj stvari, koja trenutno tada nikakve veze sa bilo čim pomenutim nema. To je taj mentalni sklop zebe na grani drveta.

I manite me glupih izgovora, morao/la sam zbog ovog, zbog onog.

Jedino što je sada iko morao, to je da stane u odbranu budućnosti. Sve drugo su „morali“ poltrončići i ostale sitne dušice, koje su se odavno prodale za sitnu kintu, pa sada ne znaju gde bi. A morali su, jer su dušu đavolu prodali, a đavo kad tad dođe po svoje, ne može se taj ugovor potpisati bez posledica, čuj mene ugovor, mislila sam na partijsku knjižicu.

Moj predlog je da se vrate nazad pod kamenje i u rupe odakle su izgmizali, biće lakše i njima i nama.

A ne treba zaboraviti ni one koalicione dušebrižnike, koji su se sada u mišje rupe zavukli, nego ih kasnije lepo sve treba proglasiti kriminalnim organizacijama, što i jesu, te im zabraniti da se ikada više bave politikom. Toliko.

I takođe, manite se lupetaranja tipa, ko vas plaća i bla bla bla… Ne plaća ni nas ni onu decu niko, već nas vode zdrav razum, čast i stav. E to je nešto što partijski vojničići nikada neće razumeti, jer ništa od pomenuta tri nemaju. A sramotu koju će osetiti, nosiće ceo život, nažalost, možda ne samo oni, što bi bilo jedino ispravno, već i njihovi potomci. Toliko je velika. I biće teška.

I možete vi da perete natpise i da crtate budalaštine, sramota se četkom ne riba, ostaje doveka.

Pitaće vas starost, što niste stali uz mladost.

Blokada mostova 01.02.2025. (Foto: Mina Delić)