Društvo se trudi da raznim aktivnostima, edukacijama, kampovima i personalizovanom pažnjom pruži šansu za prosperitet onoj deci koja bi imala male šanse za uspeh da se oslanjaju samo na svoju porodicu. O radu Društva razgovarali smo sa Izabelom Šormaz, predsednicom istog.

Kada i s kojom svrhom je osnovano Društvo prijatelja dece opštine Bečej?

-Osnovano je 2001. godine na inicijativu prosvetnih i socijalnih radnika u Bečeju, a sa ciljem razvoja fizičkih, intelektualnih, socijalnih i emocionalnih sposobnosti dece u nepovoljnom položaju. Krajem 90ih godina prošlog veka, u obrazovanju je vladala slična situacija kao i sada. Već tada smo osećali da za decu treba učiniti mnogo više, a mi to i možemo, iz kog razloga smo i osnovali udruženje. Prve godine smo našli 38 dece koja i pored obaveznog školovanja nisu išla u školu, jer tada nije postojala obaveza da se ide u vrtić. Danas već znamo koliko je prvih pet godina važno u razvoju deteta, a ako u tom periodu žive u okruženju siromašnom stimulansima, njihov dalji razvoj postaje veoma težak. Mi smo prigrlili ovu decu, organizovali smo im skraćeni program upisa za tri meseca tokom leta, te su zahvaljujući tome mogli da krenu u školu. Mnogi od njih sada već rade u inostranstvu. Posebno sam ponosna na dvojicu braće: jedan je sad baš diplomirao na Poljoprivrednom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu i to pored posla, a drugi vodi svoju sopstvenu farmu.

Koliko dece u nepovoljnom položaju je romskog porekla?

-Većina ih je romskog porekla. Međutim, u poslednje vreme ovaj način života teško da se može vezati za neku naciju, jer s jedne strane ima mnogo mešovitih brakova, a sa druge, mnogi Romi se ne identifikuju kao takvi, jer se plaše diskriminacije.

Na koji način se bavite svojim štićenicima?

-Funkcioniše tzv. projekat socijalno-pedagoške podrške, koji je jedan sveobuhvatni program koji podržava i dete i ostale članove porodice: deca dolaze u naše društvo, pomažemo im u izradi domaćih zadataka, pametnim igrama razvijamo njihove intelektualne potencijale i učimo ih životu, jer smo otkrili da u ovim porodicama često ne znaju da upravljaju novcem, ne znaju da se nose sa svakodnevicom, ponekad ne umeju ni da kuvaju. Veoma je važno da ova deca shvate zašto su škola i učenje važni.

Mogu li se roditelji uveriti u ovo?

-Veoma je teško izaći iz ovog začaranog kruga. Mi podstičemo roditelje da se umesto socijalne pomoći prihvate posla, ali oni jedni druge prilično međusobno sputavaju, zajednica ne želi da pusti one koji bi hteli da izađu iz ovog kruga. U takvim slučajevima je veoma važna naša podrška, koju najbolje možemo da realizujemo preko dece. Decu upisujemo u škole, pomažemo im, a često i majke ili rođaci-staratelji sede ovde i gledaju kako ih učimo. Međutim, to nije dovoljno, moramo se posebno baviti i roditeljima i starateljima, zbog čega imamo i plan za njih, pod uslovom da dobijemo na konkursu, na čijoj aplikaciji smo radili zajedno sa partnerskom organizacijom u Mađarsku, a za razvoj nedostajućih sposobnosti i veština.

Da li većinsko društvo u poslednje vreme više prihvata Rome?

-Za to imamo i pozitivne primere i to iz nedavne prošlosti. U jednoj porodici iz našeg tima zaposlili su se i otac i majka, a u drugoj je posao dobila jedna majka posle desetak godina. Ovako dobrih vesti je sve više.

Ko su vam saradnici?

-Nastavnici, defektolozi, socijalni radnici i aktivisti, oni učestvuju u radu Društva.

Da li se nekadašnji štićenici vraćaju da pomažu?

-Ima i za to primera, ali je mnogo njih otišlo iz države, nažalost, od onih talentovanih, skoro niko nije ostao u Srbiji.

Karolina Pece

Izabela Šormaz na tribini povodom Međunarodnog dana deteta (u sredini) (Foto: szmsz.press)