Stara je istina da se pojedinci različitih maternjih jezika lako razumeju na sportskim terenima, pošto jezik sporta svi govore. Tu postoje tehnički termini, koje su razni jezici preuzeli uglavnom iz engleskog, a sportisti već iz polurečenica, ali i iz pokreta druge osobe razumeju šta treba da se radi, gde treba da se šutira, gde da se baci lopta.

Međutim, kod mlađe dece situacija je drugačija, oni još usvajaju pokrete, a za upoznavanje osnova potrebno je vreme, a i važno je da sve razumeju. U Stonoteniskom klubu Senta, treninge za najmlađe drže Andrea Šećerov (rođena Šoti) i Ema Rečko. One kod početnika posvećuju posebnu pažnju tome da se sa decom uvek razgovara na maternjem jeziku, kako ne bi došlo do nesporazuma kada se o zadacima radi.

-Kroz nekoliko meseci primetili smo da su deca počela da razumeju i uputstva data na drugom jeziku, a nakon nekog vremena, nekoliko devojčica kojima je srpski maternji jezik sugerisale su da ne treba da ponavljamo zadatak na srpskom, pošto su sve razumele i mađarski – kaže Andrea. Ona je istakla da to važi i obrnuto, pošto deca kojima je mađarski jezik maternji čuju i ono što se govori na srpskom, a kako se jezik bukvalno lepi na decu tog uzrasta, brzo uče i pamte reči. Uprkos navedenom, dvema trenericama uopšte ne pada teško da ponove elemente predstojeće vežbe i na mađarskom i na srpskom jeziku, jer i one vide da time svima čine dobro. Ema Rečko to vidi i kao svoju misiju, jer u mesnoj Osnovnoj školi Turzo Lajoš predaje srpski jezik kao jezik društvene sredine učenicima viših razreda, pa će sigurno biti i takvih stonotenisera ili stonoteniserki koje će u petom razredu sresti ne samo na treningu, već i u učionici.

Treninzi su dvojezični ne samo u pomenutom stonoteniskom klubu, već i u drugim sportskim društvima, što svima ide na ruku. Nije retkost da mađarska deca često koriste srpske izraze na fudbalskom terenu, jer su ih mnogo puta čula od svojih vršnjaka i tako su se isti brzo proširili. Isti je slučaj i na treninzima rukometa ili odbojke, a zahvaljujući sportu, mladi ne samo da uče jezik onog drugog, već mogu da steknu i nove prijatelje i partnere, a kasnije i da upoznaju kulturu i običaje onih kojima je drugi maternji jezik. Time se širi njihova perspektiva, što će uticati na ceo njihov život, naučiti ih kako da budu tolerantni prema drugima, da prihvate stvari koje su im na prvi pogled delovale čudno.

Prema nekima, učenje jezika ima mnogo više paralela sa timskim sportovima nego što bismo na prvi pogled i pomislili. Pre svega, kao i u slučaju sporta, ponavljanje i vežba su takođe važni i prilikom učenja jezika. Ovo olakšava pamćenje reči i gramatičkih struktura. Učenje jezika je kao vožnja bicikla – sigurno su mnogi čuli ovu izreku, ali ona ima i neku osnovu. Jednom kada naučimo da vozimo bicikl, nikada to ne zaboravljamo. Tu koristimo mišićnu memoriju, koja se takođe koristi i prilikom govora. Tokom govorenja novog jezika, drugačije koristimo mišiće lica nego kada govorimo svoj maternji jezik.

Još jedna sličnost je u tome što posmatranje drugih može dobro uticati na našu igru, odnosno na naše učenje. Kao i u timskim sportovima, vredi posmatrati iskusnije igrače i naučiti nove tehnike kako bismo ih kasnije isprobali, a isti je slučaj i sa učenjem jezika. Kada posmatramo jezičke obrasce, ponavljajuće gramatičke strukture i vokabular, to možemo kasnije koristiti i praktično.

A ovo pak može biti iz više izvora, na primer možemo posmatrati izvorne govornike među našim prijateljima ili čak možemo da se informišemo i sa društvenih medija. U svakom slučaju, pre ili kasnije će nam možda zatrebati onlajn rečnik koji će nam pomoći da lakše naučimo jezik. Posebno ako rečnik sadrži ne samo značenje reči stranog jezika, već i primere rečenica, pošto je mnogo lakše naučiti i zapamtiti formule stranog jezika u kontekstu.

Najmlađi stonoteniseri (Foto: szmsz.press)