Uskoro će biti deset godina otkako sam jednom sipao gorivo na benzinskoj pumpi u Beogradu na putu za Niš. Bilo je to novembra 2016. godine. Stotinak metara dalje, zaustavio me je saobraćajni policajac. Učtivo me je pozdravio, kako to pravila nalažu, a zatim je pružio ruku kroz spušteni prozor i upalio mi svetla. Poželeo mi je srećan put i dodao: „ Vozite pažljivo!“ Saobraćajac je bio mlad, oko dvadesetak godina, ali se još uvek sećam njegovog lica. I tvrdim da je ovaj njegov gest bio efektniji i impresivniji nego da me je kaznio.

Zaista ljudski?

Ovaj primer iz Beograda je bio gotovo jedinstven u skoro pola veka mog vozačkog iskustva. Obično uniformisani maltretiraju vozače, ne traže, već zahtevaju dokumenta, čime krše sopstvene službene propise. Uložiti žalbu je potpuno besmislen poduhvat, jer bi verovatno i šef dotičnog uradio isto. Dakle, sve što preostaje jeste da se to prihvati, da se čovek pomiri sa realnošću. Tako je kako je, s tim se mora pomiriti – kažu.

Međutim, šta se dešava kada je u pitanju policijska brutalnost, koja je opasnija od pukog bezobrazluka i uvredljivog ponašanja. Istina je elem, da su i policajci ljudi. Imaju porodice i kada dođu uveče kući, pomiluju svoje usnulo dete po glavi. A sat ili dva ranije je udarao neke studente pendrekom u glavu. Mlade, jedva mlađe od njega.

„Uradio sam to po naređenju“ – teše se i odlaze na počinak. Zatim, sledećeg dana ponovo izađu pred protestujuću masu, potpuno opremljeni, po velikoj vrućini i ponovo moraju da izvrše naređenja. Naime, vođe od gore su odlučile da protesti moraju biti ugušeni, gomila rasterana. Hijerarhija, izvršavanje naređenja od gore, osnovni su zadatak. U suprotnom, ode siguran posao, kakav takav prihod i mogućnost službe do penzije. A to što novine pišu, televizijske i radio stanice emituju je, prema rečima vođa, samo neprijateljska propaganda.

Dolazi sa Zapada, pre svega od Hrvata, ali iza njih stoji Džordž Soroš i talas protesta nazvan obojena revolucija. Svi poznaju samo svog neposrednog šefa, ali njihovi šefovi, oni pravi, koji mogu da kažu istinu, tačno znaju šta da rade u tim slučajevima. A ako bi stigla žalba na njihove postupke, oni bi definitivno zaštitili svoje podređene.

Kontraselekcija

Nije tajna, da je aktuelna vlada temeljno preoblikovala strukturu unutrašnjih poslova: osnovala je nekoliko novih direktorata, pa je tako nova i nedavno osnovana organizacija specijalizovana za bezbednost zaštićenih lica. Tu su dospeli i ljudi koji su smatrani podobnim, a čija je jedina preporuka bila da govore albanski, jer su odrasli u sadašnjoj Republici Kosovo u okruženju gde su naučili albanski jezik. Taj Milan Vuković – Baka, sada desna ruka vođe batinaša Milana Krička, čovek je koga je predsednik nedavno odlikovao. On je nemilosrdan, surov, a navaodno, među njegovim bivšim prijateljima na Kosovu su Zvonko Veselinović i Milan Radoičić. Ova dva biznismena sumnjive prošlosti,  ovaj potonji bio je komandant zločina počinjenog u selu Banjska u septembru 2023. godine. Treba napomenuti da su mu tamošnju imovinu konfiskovale kosovske vlasti, ali on i danas slobodno šeta i posluje u Srbiji. Znamo za mnoge takve i slične slučajeve, ali domaća štampa se prema ovim podacima odnosi sa oprezom, čak i ako se oni mogu činjeničko dokazati.

Sudbina barikada

Osam meseci demonstracija, protesta i raznih pokreta u Srbiji očigledno se promenilo: studentske demonstracije zamenio je opšti talas građanske neposlušnosti. Na primer, nakon policijske brutalnosti, građani Užica su započeli masovne demonstracije. U međuvremenu, u Beogradu se pojavio šokantni snimak prebijanja studenta Luke Mihajlovića, koga policija ne samo da je teško pretukla (gotovo da su mu smrskali jagodične kosti), već su ga i lisicama vezali za podnožje bolničkog kreveta nakon operacije. Pored mladih, privođeni su i profesori i advokati, a oni koji su ih priveli su bili u uniformama bez obeležja koje propisuje zakon. Uobičajena oznaka „ovlašćeno službeno lice“ u ovom slučaju nije važeća, niti je poštovanje zakonskih propisa obavezno.

Sudbina barikada je takođe neizvesna, jer razne blokade sa puteva uklanjaju ljudi iz državnih preduzeća, a po nalogu vlasti, dok šef države pokušava da smiri raspoloženje novim pretećim izjavama. A to je poprilično ulje na vatru, jer se talas protesta koji traje više od pola godine ne može zaustaviti novim obećanjima i pretnjama. Ako tuneli, otvoreni bez potrebnih dozvola i po nalogu šefa države, postanu ne daj Bože uzrok masovne nesreće nakon primopredaje – zbog klizišta, a stručnjaci kažu da do nesreće može doći – verovatno će samo nebo opet biti odgovorno.

Barikade i razni oblici neposlušnosti sada postaju uobičajeni. Baš kao što će postati prihvatljiva i izreka da su i policajci ljudi. Zapravo i jesu. Ali kao što postoje dobri i loši ljudi, očigledno da postoje i neki ljudi koji se pretvaraju da su policajci.

Policajci guraju kontejner (Foto: nova.rs/Amir Hamzagić)