Od pre par godina je sveprisutan trend pućenja usana na svim mogućim fotografijama, bilo privatnim, bilo reklamnim. Da bi sve bilo još luđe, sa fotografija nam se puće i muškarci i žene.

Ja sam pre par godina pokušala da se pućim, čisto iz šale, pa me je jedan poznanik odjavio sa Facebook-a, jer mu se nije dopalo što se pućim, valjda je mislio da sam odlepila, šta li. Jeste, nije smešno, eto ja sam pokušala barem na jednoj fotki da se priklonim trendovima, to jest probam, ali mi ne ide, pa to ti je. Samoj sebi sam smešno izgledala, mada je to i bila poenta, barem te moje fotke. Ali je svakako bila neprirodna, nekako ne u skladu sa mnom i mojim delatnostima.

U svakom slučaju, ne treba baš sve odmah i smesta osuditi, jer nekada se prijatelji jednostavno šale i prave smešne face, tako i pućenje može da deluje zabavno, valjda.

Onda sam malo istraživala, jer me je interesovalo odakle uopšte potiče taj trend pućenja usana, pa sam na svoje veliko iznenađenje otkrila da to nije nešto što je prisutno poslednjih par godina, već čak dvadeset unazad. I dalje ovaj fenomen nije jasan u potpunosti, jer neki tvrde da je to jako seksi, a drugi tvrde da je glupavo i da su devojke mnogo više seksi kada se smeše, nego kada se puće, jer to nekako odaje utisak glupavosti.

Verovali ili ne, razgovarajući sa različitim ljudima (jeste, uradila sam mini – anketu), dođoh do zaključka da većina muškaraca misli da to deluje potpuno tupavo i poziva na seks, te da je to jedino što u tome vide. Dobro, seksi i pozivati na seks nije baš isto, ali ok. Dalje kroz razgovor saznala sam i to da većina muškaraca zapravo uopšte ne voli ni to pućenje niti pumpanje usana, jer smatraju (verovali ili ne), da su to osobe za jednokratnu upotrebu (upravo taj izraz je korišćen), te da im ne pada na pamet da se takvim devojkama žene, nego ih više posmatraju kao ovo što sam već napisala ili kao trofejni primerak koji može da se „šeta“ izvesno vreme, ali o takvim devojkama nemaju posebno visoko mišljenje, niti žele da imaju ozbiljne veze sa njima, jer, kako je jedan moj drugar rekao „ta se pući i drugima, pa šta će mi onda, neće mi valjda decu rađati“. Ne bih komentarisala ovu izjavu, svako ima pravo na svoje mišljenje, ali me je malo i iznenadilo. A kome se onda mi devojke pućimo i zbog čega?

A ono što me je najviše u celoj priči iznenadilo jeste činjenica da su taj trend pućenja usana zapravo na ovim prostorima prvi započeli čuveni „Nadrealisti“ i to fotkom na kojoj se svi kolektivno puće.

Daljim istraživanjem otkrih i članak u kom piše da mnogobrojne ankete pokazuju da se to pućenje iliti „duck face“ muškarcima zapravo uopšte ne sviđa, kao što su i mnogi moji ispitanici izjavili, a u ovom članku piše da su anketirani devojke koje su na fotografijama pućile usta, okarakterisali kao arogantne, nezanimljive i nepristupačne, dok su devojke sa osmehom na licu opisali kao druželjubive, vesele, prirodnije, otvorenije i interesantnije (gdeizaci.com).

E sad, ako ste ipak odlučili da se pućite na fotografijama, pogotovo onim na društvenim mrežama, a što vam pak niko ne može zabraniti, jer ipak je trend – trend, treba da budete svesni sledećih naučnih činjenica. Pućenje usana utiče na stvaranje bora oko usana, pogotovo ako je često. Zatim, isto može biti simptom bolesti, verovali ili ne. Može se javiti i kao posledica sindroma pečenja usta, koji se pak može javiti zbog hormonalnih promena, alergija, suvoće usta, nedostatka vitamina ili usled korišćenja nekih lekova. Drugo, može takođe biti simptom veoma teškog poremećaja, u kom oboleli skuplja usne u krug i istura ih napred, što je karakteristično za katatonični stupor u okviru šizofrenije i naziva se stereotipija usana ili „pursing“. Ovo je jedan od simptoma iz oblasti motoričkih poremećaja, ponavljajuća, nevoljna motorna aktivnost koja se javlja kod osoba sa poremećajima tipa šizofrenije.

Idemo dalje.

Fenomen pućenja usana istraživan je na mnogim nivoima, te se na sajtu edukacija.rs pominje se i to da se u nekim istraživanjima ovog kulturnog fenomena modernog sveta ispostavilo da su oni koji puće usta emotivno nestabilni. Dalje, psiholozi tvrde da slikanje selfija i postavljanje ovakvih fotografija na društvene mreže može da izazove zavisnost, a osobe koje su zavisne od ovog trenda imaju tendenciju da razviju opsesivno kompulsivni poremećaj i depresiju.

Dakle, stvari ni izbliza nisu sasvim jednostave, pa ni u vezi ove teme.

2015. godine, grupa naučnika je istraživala ovo „pućenje usana“. Istraživači su analizirali 123 selfija preuzeta sa sajta Sina Weibo, kineskog sajta za mikroblogovanje sličnog Twiteru i zamolili su svaku osobu čija je slika analizirana da popuni upitnik o ličnosti. U međuvremenu su analizirali da li je osoba na slici pravila „duck face“ tj. pućila usta ili gledala pravo u kameru. Rezultati istraživanja su pokazali da su oni koji su pućili neprirodno usta bili skloniji tome da budu neurotični, što znači da imaju tendenciju da budu anksiozni i promenljivog raspoloženja. Istraživači su takođe zamolili 107 kineskih studenata da pogledaju fotografije sa pomenutog sajta i izvuku zaključke o ličnosti ljudi. Kako se ispostavilo, studenti su pretpostavili da su oni koji se puće manje savesni, skrupulozni ili manje organizovani i vredni – iako istraživači nisu pronašli nikakve dokaze o toj vezi.

Dakle, da sumiramo: neki korisnici sajtova za onlajn upoznavanja misle da je pućenje zgodno; studenti misle da pućenje znači da ste lenji, a naučnici misle da znači da ste emotivno nestabilni. Zapravo je teško izvući opšti zaključak iz ovih nalaza. Kako se u članku pominje, najbolje je pronaći izraz lica koji vam laska na fotografijama i ne brinuti toliko o tome šta ostali misle.

E sad, prema nekim drugim istraživanjima, ljudi, a naročito žene, to rade zbog toga što usne izgledaju punije, jagodice zategnutije, a oči šire. Takođe može da smanji i asimetriju lica kada se posmatra iz pravog ugla. Ukratko, ova ekspresivna konfiguracija iskrivljuje lice u skladu sa standardima ženske lepote danas. To, ko je i kako nametnuo standarde lepote i šta su oni zapravo je potpuno druga tema, koja čega obrađivanje neki drugi put.

Ovo o čemu pišem je fotografski proizvod u kom subjekt postaje hipervidljiv, a kada se deli putem društvenih medija i otvoren za komentare i kritike. Sklonost ka korišćenju takvog iskrivljenja lica, onog koje lice čini prihvatljivo ženstvenim, ukorenjeno je u kulturnom sistemu vrednosti u kom je fizička lepota duboko povezana sa samopoštovanjem. Sam pojam samopoštovanja nije tekovina modernog doba, ali povezivanje fizičke lepote sa istim jeste. Prosto neprirodno nametanje i povezivanje fizičke lepote sa samopoštovanjem i drugim kvalitetima. Da li je to baš tako?

Međutim, prikazivanje ove prihvatljivo – ženstvene maske ima svoju cenu. Pućenje, duck face je često meta mnogih društvenih podsmeha. Na primer, postoje i anti – Duckface grupe i koalicije. Dakle, primećuje se napetost između tanane potrebe za pravilnim ženskim izgledom, šta god to zapravo značilo i devalvacije onih koji se tako prikazuju. U pomenutom istraživanju, izvodi se zaključak da je pućenje i proizvod i mesto ženske kontrole. Iznedreno je kroz standarde lepote (nametnute), načinjeno još važnijim u eri konstantnog postovanja selfija, a zatim kažnjeno zbog svoje neautentičnosti, zbog napornog prikazivanja onoga što bi trebalo da bude bez napora. Valjda je to proizvod preterivanja, jer nas sa svih strana gledaju prenapućena stvorenja. Sve što je preterano, vremenom da takav rezultat.

Umesto da bude simpatično, žena koja se neprirodno pući na fotografijama postala je upadljiv simbol kako seksizam, patrijarhat i mizoginija deluju na telo. Međutim, umesto da se upravo suočimo sa seksizmom, patrijarhatom ili mizoginijom, mi se danas suočavamo i kritikujemo simbol sam po sebi. Kažnjavamo komentarima one koji ovo rade, opominjemo ih što nam pokazuju svoje napućene usne i veštački isturene jagodice, to jest kontrolisane crte.

U komentarima istraživanja, korisnici društvenih mreža su ostavili interesantne misli.

-Prosečan čovek današnjice je najviše zabrinut za vizuelni izgled svega, mnogo više nego što je to potrebno u ovoj fazi ljudske evolucije i evolucije društva. Kao muškarcu, meni je do vizuelnog izgleda žene stalo onoliko koliko je i njoj stalo do sopstvenog izgleda. Međutim, što više vremena žena provodi opsednuta svojim izgledom, to mi više šalje poruku da je to sve što ima da ponudi.

-Interesantno je kako je to preterano pućenje postalo karikatura ženstvenosti, kada se uzme u obzir koliko drugih potencijalnih meta rasprava o istom može imati. Isplaženi jezik, namigivanje, zavodljivo otvorena usta – sve su to uobičajeni izrazi lica povezani sa ženskom poželjnošću, pa šta je onda to u vezi sa pućenjem, to jest to što ga mi doživljavamo kao pretnju, što ga čini toliko ponižavajućim? (komentar je pisala žena)

-Ako neko odluči da se predstavi kao prazan i narcisoidan, to je njegov vlastiti izbor. Snishodljivo je tražiti izgovore za to, kao da „seksizam“ eliminiše njihovu mogućnost razlučivanja. (takođe pisala žena)

-Zašto su žene toliko opsednute time da budu seksi – ili karikature seksepilnosti? To odražava tinejdžerski način razmišljanja – a kod odraslih žena, odaje utisak da jednostavno nisu daleko odmakle od pubertetskog narcizma. (komentar pisao muškarac)

Ono što je mene u celoj priči o ovom fenomenu najviše iznenadilo, to je da niko od onih koji su komentarisali nije ni pomenuo mogućnost da se možda radi o usnama skupljenim u poljubac, da se možda onima koji gledaju šalje poljubac.

I tako. U moru različitih mišljenja o ovom kulturološkom fenomenu, zapravo je sublimacija svega u rečenici kojom ću završiti ovaj mini istraživački tekst.

Ne mrzite igrače, mrzite samu igru.

Pućenje (Foto: Shutterstock)