Mislim da ne bismo stigli ovoliko daleko bez prošlogodišnjeg nepredvidivo velikoj broja šetnji i naravno, pratećih studentskih i građanskih protesta, kako bi pravosudni sistem ovde počeo samog sebe da shvata ozbiljno – a sa njim i nas građane, koji bismo želeli jednom konačno da doživimo tu toliko pominjanu vladavinu prava.

Godinu dana

Ne znam da li se slažemo u tome da smo iza sebe ostavili divnu, turbulentnu, kritičnu, bolnu i iskušavajuću godinu, a sasvim sigurno ni 2026. godina koja je pred nama neće biti period, koji obećava nebo bez oblaka, bezbrižnost i dobro raspoloženje, jer ove godine ne samo da treba dobiti bitke, već i ratove – naravno u prenosnom smislu reči. Zato sam to brzo dopisao, jer ova vlast teži tome da ne razume aluzije, alegorijski, simbolički govor, što ne samo da svedoči o njenom nedostatku obrazovanja, već i o zlobi i zlu, kao i o strahu koji proizilazi iz neizvesnosti. Koliko god se busali u prsa, sada je sasvim jasno: vlast se plaši malopre pomenute pravne države i svega što bi proizašlo iz primene iste – do toga su dovele sve šetnje i protestni marševi u tom vojnom smislu reči, prema kom je marš ritmično dostojanstveno hodanje. Tako su mladi marširali u svim pravcima u Srbiji: do Novog Sada, Beograda, Niša, Kragujevca, Novog Pazara.

Politika

Trčali su do Brisela, prešli biciklom 1300 kilometara do Strazbura, sedišta Evropskog parlamenta… Rezultat? Pa nije ništa, ali skoro da jeste. Vlast ovde je možda bila stavljena na najveći test tokom marta, ali je ipak opstala do dana današnjeg. Premda je tada stotine hiljada ljudi došlo u Beograd iz cele zemlje – uzalud. Ne možete se baviti politikom zaobilazeći politiku i politička sredstva. Mislim da to sad već i oni razumeju: jedan od ciljeva prikupljanja potpisa najavljenog za kraj decembra bio je stvaranje saveza građana i studenata. Kada su sredinom decembra studenti objavili prikupljanje potpisa za izbore, rekli su: „Možemo pobediti samo zajedno.“ To je bio ogroman napredak u odnosu na njihov prethodni stav da nemaju nikakve veze sa politikom. Potpisi su očekivani od građana, dakle, očekuju široku društvenu podršku. Uključivanje građana je viši nivo političkog razmišljanja. Potreban je samo još jedan korak da se shvati da je nemoguće upravljati zemljom u 21. veku bez partijskog sistema. To jest može, ali onda bismo se ili vratili feudalnom sistemu, gde je reč vladara odlučujuća ili usvojili politički sistem Severne Koreje – zemlje koja je poslala hiljade vojnika u Rusiju da podrže invaziju na Ukrajinu.

Rusija ili EU

Mi ovde u Srbiji volimo Rusiju i to ne kao političkog saveznika, nego onako, od srca. Tako je postavljen narativ, ovo je zvanična propaganda, zbog čega predsednik države nije otišao u Brisel u decembru na samit Evropske unije i Zapadnog Balkana. Verovatno zato što mi težimo da se pridružimo Evropskoj uniji. Razumem ja da on nije bio zadovoljan činjenicom da je Crna Gora već na pragu članstva, pa nas je i Albanija pretekla, ali ne samo u tome, već i u poštovanju ljudskih prava, slobode štampe, takođe i u smislu organizovanja van vlade, odnosno u vrednostima koje obično nazivano evropskim. Obični ljudi, koji razmišljaju na građanski, sekularni način, u istinskoj demokratiji i vladavini prava žele da sprovode ove stvari. Čak i oni koji se ne vezuju za partije, znaju da se danas državama ne može upravljati bez istih, a čini se da su to sada shvatili i studenti.

Kažu da su studenti oslobodili ljude straha. Bojim se da nisu sve. Još uvek ima mnogo ljudi koji sve podređuju autoritetu, što se ne može promeniti ni sa deset puta ovoliko šetnji. Za to su potrebne generacije, prosvećeno okruženje, slobodna štampa, ljudska prava i civilno društvo. Sve ono što sadašnja vlast uskraćuje ljudima.

Bes

Studenti takođe kažu i to da je bes zamenio strah. Kod nekih, svakako.

Svake godine, tvorci Oksfordskog engleskog rečnika (OED) daju najkarakterističniju reč protekle godine, koja odražava duh i raspoloženje proteklih 12 meseci. Ovo odlikovanje je 2025. godine dobila reč „rage bait“ što na srpskom znači „mamac za bes“ (taktika koja svesno igra na kratu izazivanja besa, prim. prev.) Još detaljnije: jak, iznenadan i nekontrolisan bes, temperament, koji često izbija kao odgovor na spoljašnji stimulus i može dovesti do agresivnog ponašanja i izliva besa, tj. žestok, nekontrolisan oblik besa. Dakle, engleski termin rage bait se odnosi na sadržaj koji je namerno kreiran da bi razljutio i time izazvao reakciju kod ljudi. Fokus je na nameri i na društvenim mrežama, jer su razbesneli ljudi skloniji komentarisanju, deljenju ili drugim vrstama reakcija. U svakom slučaju, tako to funkcioniše u Oksfordu, ali sumnjam da je slučaj isti i u jugoistočnoj Srbiji. Tamo mislim da je pre vodeći princip logika poslovice „Od onog što ne znam, neće me ni glava boleti“. Ali ne samo tamo: ne mora se ići tako daleko da bi se pronašli sledbenici druge poslovice – „Ćutanje je zlato“ – recimo u naseljima naseljenim Mađarima u Severnoj Bačkoj ili Srednjem Banatu.

Ali i oni znaju da nada umire poslednja!

Deže Ereg

Studentska šetnja za bolje sutra (Foto: nin.rs)