Školska godina prolazi polako, ali sigurno. Iza nas je sada i jedna dečja nedelja, uzdržanija nego obično. Tada se svi trude da skrenu pažnju na potrebe i prava dece i mladih u porodici, društvu i životu lokalne zajednice, kao i na važnost odrastanja u najboljim mogućim uslovima, da imaju jednake šanse da razviju i ostvare svoj puni potencijal.

Deca uvek moraju ostati u središtu društvenih napora, jer kao posebno osetljiva grupa, imaju potrebu da budu srećna, da ih zaštite, i da odrastaju u podsticajnom i sigurnom okruženju, u kom u potpunosti mogu iskoristiti svoj potencijal, i gde se u potpunosti poštuju njihova dečja prava, utvrđena međunarodnim i domaćim pravom.

Podeljena radost je dvostruka radost

Barem to reklamira ovogodišnji slogan dečje nedelje. Verovatno da se ova rečenica ne odnosi samo na važnost solidarnosti, nego i na prirodu radosti, jer je to osnovni uslov ovog dobrog osećanja, da ne živimo samo za sebe, nego da našu radost sa nama dele i oni koji su nam važni, iskreno i bez interesa. A zauzvrat da i oni to isto bezuslovno dobiju od nas.

Istovremeno, glumljeno zadovoljstvo je lažno i obmanjujuće, ako na to tera slogan.

Glavni problem sadašnjih kampanja (uključujući i dečju nedelju) je taj, što dok traju, dotle i dahćemo nad njima. Ali čim se završe, odahnemo: i to smo završili. I sledeće godine isto. Na isti način. Iako bi cele godine bila potrebna i nužna povećana pažnja i briga. Osetljivim grupama (bilo da su to deca, stariji, bolesnici, invalidi ili bilo koja druga ranjiva kategorija), ne bi smeli biti lišeni povečane pažnje i brige bilo kog drugog dana u godini. Ali isto to važi i na drugim poljima. Uzalud postoje prioritetni ekološki dani i kampanje, ako svi i dalje živimo svoj život vođeni sopstvenom ugodnošću, ekonomijom ili drugim interesima, što je u potpunoj suprotnosti sa našim gore reklamiranim principima tokom kampanje.

Sjaj i beda dečje nedelje

Dečja nedelja nije samo radost i igra, vreme za raspoloženje koje stvarnost pretvara u tortu sa šlagom. Tada se setimo i toga, da hiljade dece živi u krajnjem siromaštvu, koja nemaju uvek ni za dnevni obrok. Sve je više i izrabljivane, zanemarene dece koja postaju žrtve nasilja, takve, koje zbog dečje dobi (i nemogućnosti kažnjavanja) često njihovi roditelji podstiču (ili primoravaju) na krivično delo. Nezrele devojčice, prodavane za novac i prisiljavane na majčinstvo u trinaestoj godini. Deca, koju sopstveni roditelji prebijaju na mrtvo, a pre nego što se izvrši lekarski pregled u nadi za odštetom, da bi se potom optužile institucije sa „pozadinskom podrškom“ (npr. škole), za „objektivnu odgovornost“.

A ima i takve dece, koja u senci sopstvenih neispunjenih težnji roditelja svakodnevno pate od nedostatka majčinske ili očeve podrške, čak i ako doslovno ne žive bez porodice, ali možda u njihovim glavama sazrevaju mračne misli, pa možda i fatalne odluke, dok na društvenim mrežama njihove majke dele slike i objave o svojim komplikovanim vezama. A očeve, (polu)braće i sestre treba tražiti u svim pravcima sveta – uglavnom bezuspešno…

A tu su i oni koji žive sa invaliditetom, koji svakodnevno biju nadljudske bitke zajedno sa svojim roditeljima, jer jedva da ima pristupačnih institucija, nedostaju potrebna pomagala, sa poteškoćama funkcioniše personalizovana podrška (vodiči, pedagoški asistenti itd.) u mnogim oblicima, učenje na daljinu za decu sa posebnim potrebama nije rešeno, čak i parking mesta za invalide često zauzmu oni, koji na to nemaju ni prava, a ni opravdanu potrebu.

U sopstvenoj interpretaciji

Ako malo pažljivije pogledamo ovu dugu listu nedostataka, videćemo da je dečja nedelja zapravo ogledalo društva, da se odrasli sa ličnom i zajedničkom odgovornošću za sudbinu dece prepoznaju, i da urade sve ono, što je dete (deca) zatražilo, i što je zapravo i njihova obaveza, ne samo nedelju dana, i to na takav način, da su najbolji interesi dece primarna briga u svim pitanjima koja ih se tiču. Ovo je predviđeno članom 3. Konvencije o pravima deteta, a koja takođe navodi i to, da se države potpisnice obavezuju da stvore uslove za to. Kod nas se stvari ponekad tumače i objašnjavaju na vrlo osoben način, ponekad i skandalozno. U radnoj svesci za drugi razred osnovne škole, predmet građansko vaspitanje, koju je izdao Kreativni centar na primer, uz plemenitu jednostavnost i značajnu svrhu, gornja odredba se čini “razumljivom”, ali pre svega personalizovanom: “Sve što rade odrasli treba da čine za tvoje dobro – to ti garantuje predsednik republike”.

Imenovano gotovo konkretnim imenom, ilustrovano fotografijom. Ali ono posebno ogledalo tu sliku ne prikazuje.

 

Ferenc Beretka (Slobodna reč)

 Devojčica sa majkom, naslovna fotografija: Pixabay