Serije slika koje podsećaju na italijanski scenario se šire iz Sandžaka na jugu Srbije, gde pacijenti sede i leže na bolničkim hodnicima, čekajući svoju sudbinu

Opuštene dve nedelje nakon zatvaranja glasačkih mesta, Republička izborna komisija je objavila zvanične rezultate izbora 21.juna.

Prema konačnim podacima, lista pod imenom Aleksandar Vučić – Za našu decu osvojila je 1.953.998 glasova građana, što iznosi 60,65 posto glasova građana koji su glasali na izborima, a što vredi 188 mandata političkoj organizaciji šefa države, Srpskoj naprednoj stranci.

Ivica Dačić – Socijalistička partija Srbije, Jedinstvena Srbija – Dragan Marković Palma, ukupno su osvojili 334.333 glasa, što iznosi 10,38 posto glasova, što vredi trideset i dva parlamentarna mandata. Aleksandar Šapić – Pobeda za Srbiju, dobio je 3,83 posto, što je jedanaest mandata u parlamentu.

Od manjinskih partija, četiri su ušle u srpski parlament: lista Savez Vojvođanskih Mađara – Ištvan Pastor, dobila je 71.893 glasa, što znači da će SVM imati devet predstavnika u parlamentu. Formacija pod vođstvom Muamera Zukorlića imaće četiri mandata, sandžačka lista koja okuplja Albance, a koju predvode Ujedinjena dolina i Sulejman Ugljanin, očekuju inauguralnu sednicu parlamenta sa po tri člana.

Prema zvaničnim i konačnim podacima, izlaznost na izborima je bila 48,93 posto. Što znači da nije dostigla pedeset odsto, koliki god pritisak da je partija na vlasti vršila na nadležne, aktiviste i sve one na koje su mogli da vrše pritisak, ne bi li nekako podigli ovaj pokazatelj onih koji su glasali barem za jedan više od polovine.

Bilo je jako mnogo izbornih nepravilnosti (ovo je kolektivni koncept slučajeva koji uključuju izbornu prevaru ili slučajeve slučajnog ili namernog „nerazumevanja“ pravila) i zbog toga je glasanje moralo da se ponovi na 234 mesta. Naravno, može se teoretisati o regularnosti izbora na takvom biračkom mestu na kom može da glasa 327 glasača, ali se ukupno može prebrojati 572 glasa – što figurira i u zapisniku sa biračkog mesta…

Može se teoretisati i o tome da li je bio uspešan poziv na bojkot, kao i o legitimitetu vlasti za koju nije glasala ni polovina biračkog tela.

Može. Ali nema smisla.

Naime, u opuštenih dve nedelje od glasanja, srpsku javnost su počele da zaokupljaju mnogo važnije stvari. Značajno je da je u zemlji naglo skočio broj zaraženih od novog tipa korona virusa. Mediji su izvestili o stotinama novoobolelih, a snimci koji se šire onlajn pokazuju da postoje zdravstvene ustanove gde pacijenti čekaju na ulici da bi stigli do lekara. Ima i takvih zdravstvenih institucija u glavnom gradu, gde je sestra poslala kući gomilu ljudi koja je čekala na testiranje, uz objašnjenje da dođu posle 15. jula, jer pre toga ne mogu nikog da pregledaju. Serije slika koje podsećaju na italijanski scenario se šire iz Sandžaka na jugu Srbije, gde pacijenti sede i leže na bolničkim hodnicima, čekajući svoju sudbinu. Širi se snimak, na kojem se dobro vidi, da jednog pacijenta zaraženog Covidom u veoma lošem stanju, članovi porodice pokušavaju da smeste u vozilo hitne pomoći, dok zdravstveni radnici u zaštitnoj odeći samo gledaju ljude koji su bez ikakve zaštitne opreme. Pacijent je posle par sati preminuo, bez da je dospeo u neku od bolnica najbližeg velikog grada, gde su možda i mogli da mu pomognu. A članove njegove porodice, koju su ga bukvalno ispratili na poslednji put, od tada niko nije testirao…

Širi se i snimak gde jedan deo radnika novopazarske bolnice okreće leđa gostujućoj premijerki, ali i jedan drugi, na kom ljudima koji su izgubili majke, očeve, braću i sestre, Ana Brnabić govori da je njihovo nezadovoljstvo politički motivisano…

Šire se i snimci novouređenih mobilnih hitnih bolnica u kojima će svi „imati dovoljno mesta“.

Širi se i snimak na kom šef države, van sebe, ponižava voditeljku javnog televizijskog servisa, a koja je zamislivši sebe na trenutak kao novinara postavila nekoliko pitanja koja je Aleksandar Vučić smatrao uvredljivim. Nisu to bila bogznakako uzbuđujuća pitanja: voditeljku je zanimalo da li je predsednik testiran na korona virus (s obzirom da je i on prisustvovao proslavi Napredne stranke, koja je usledila posle dočekanih rezultata, a kojoj je, kako se ispostavilo, prisustvovalo više bolesnih vladinih službenika; te se ovo pitanje ne može smatrati nepotrebnim zalaženjem u intimnu sferu). Pored ovoga, voditeljka je pitala da li oseća određenu odgovornost zbog toga što je iz sekunda u sekund ukinuo sve mere zaštite i dozvolio fudbalski meč kojem je prisustvovalo nekih 24.000 ljudi, kao i izbore, mada je bilo jasno da pretnja od epidemije uopšte još nije prošla…

Ne, na ova pitanja nismo dobili odgovore. A i na pitanje zašto su vlasti „frizirale“ broj smrtnih slučajeva od virusa poslednjeg meseca ograničenja, na šta ukazuju i podaci Balkanske istraživačke mreže (BIRN), dobili smo samo nejasan odgovor.

Urednik Milorad Ivanović je govorio o tome (već nekoliko puta ove nedelje), da je prema službenim podacima korona virus do 5. jula uzrokovao smrt 311 ljudi u Srbiji, dok se sumiranjem podataka u štampi mogu sračunati najmanje 632 žrtve – međutim, prema sumiranju svih informacija portala, od 1. marta do 1. juna, od korona virusa je u Srbiji preminulo 1.080 ljudi. „Imamo konkretne dokaze o 632 smrtna slučaja, a u ostalim slučajevima je pacijent imao ili jedan negativan test ili podaci nisu jasni ili su se negde u hodu izgubili“ – rekao je Ivanović, koji je govorio i o sledećem: Krizni štab koji odlučuje o održavanju ili ublažavanju restriktivnih mera, nije imao potpuni pristup bazi podataka Instituta za javno zdravlje o sublimaciji žrtava. A bez odgovarajućih informacija, ne mogu se donositi ispravne odluke. I dok smo mi u nedostatku tačnih informacija upućeni sami na sebe, druge zemlje u vezi sa nama nemaju takve dileme: Grčka već nekoliko dana ne dozvoljava ulazak srpskim državljanima, a Austrija i Nemačka samo uz negativan test na korona virus (ili obavezu karantina). Ali ne možemo kriviti druge: jedva dve nedelje unazad, Srbija je ovo državno rukovodstvo ojačala ogromnom većinom. Država je glasala za ovo: za loše opremljene bolnice, za nedostatak lekara, za vlast koja manipuliše podacima, i koja ni trenutka ne oseća da bi za bilo šta trebala da preuzme odgovornost.

Četiri godine treba da budemo ovoga svesni.

Palma Kočanjoš (Slobodna reč)

Foto: Crocothery (Shutterstock)