U subotu, 15. februara, u Monolit pabu u Senti imali smo priliku da prisustvujemo koncertu dva mlada autorska benda iz Beograda (mlada po godinama uglavnom).  U pitanju su Logička greška i Phony Job, a o potonjima sam već pisala, međutim, neću propustiti da ih opet pomenem, jer svakim koncertom koji odslušam, oni su sve bolji i bolji.

Kako me je ovo veče podsetilo na neka sada već davna vremena, kada je alternativna scena u Beogradu i ne samo tamo, bila jedna od najboljih u Evropi. Kakvu je muzičku scenu imala ta Juga, teško da će se ponoviti… Međutim, u subotu sam shvatila da apsolutno nije ništa izgubljeno, jer je beogradska scena ponovo počela da blista, a svi koji su prisustvovali koncertu u Monolitu, shvatili su i zašto.

O bendu Phony Job možete pročitati ovde https://slobodnarec.rs/2025/01/20/phony-job-svez-vazduh-na-muzickom-polju-srbije/ , mada ne mogu zaista da ih opet ne pomenem, ali sada bih se fokusirala na za mene do sada prilično nepoznat bend, Logičku grešku.

Momci i devojka (što mi je izuzetno drago, da pomenem i to), odlični su, imaju fenomenalnu energiju i iako ne vole da se etiketiraju, ja bih rekla da su ipak neka post punk senzacija. Solo gitaristkinja preti da postane pravi virtuoz na gitari, a s obzirom koliko je mlada, svete, čuvaj se! Za njom ne zaostaju ni njene kolege, te svi zajedno čine celinu koja se meni po svemu veoma dopala.

Logičku grešku čine:

Matija Savković, vokal i ritam gitara, Ana Perišić, solo gitara, Marko Tomić, bas gitara i Aleksa Ivković, bubnjevi.

Logička greška u Monolitu (Foto: privatna arhiva)

Logička greška u Monolitu (Foto: privatna arhiva)

Kako sami pominju u svojoj biografiji, tematika u pesmama je šarolika, a za sebe kažu da su Nju Nju Wave. Njihove pesme najčešće govore o ljubavi, socio-političkoj situaciji, introspekciji i svakodnevnim problemima. Bend je nastao krajem 2017. godina, a proteklih 6 godina svirali su dosta, uglavnom u Beogradu, između ostalog su učestvovali i u finalu Petog Bunt rock festivala, koji im je dao vetar u leđa i dao priliku da sviraju na Beogradskom Beer festu. 2020. godine objavili su prvi EP pod nazivom „Ovo je slika na njoj je naslikana planina sa vrhom oblika vašeg kolena“. A prvi album pod nazivom „Čekam autobus koji nikad neće doći“ izašao je u junu 2022. godine. Od tada su svirali širom zemlje, a u junu 2024. izabrani na nacionalnom muzičkom konkursu Serbia creates: The Spotlight vol.2, a u avgustu su osvojili prvu nagradu na Velikogradištanskoj gitarijadi. Objavljivanje drugog albuma očekuje se početkom 2025. godine, ali pre toga biće objavljena 3 spota.

Kao što sam verovatno nebrojeno puta pomenula, autorskim bendovima u ovoj državi treba dati prostora, pogotovo ovakvim, koji svoju velelepnu energiju uobličavaju u pesme i prezentuju ih na jedini pravi način, a to je – iskreno.

Koncert u Monolitu je bio nešto novo, nešto dobro, nešto obećavajuće. Kao i dokaz da se i u jednom malom gradiću na severu u jednom pabu itekako neguje ponovo kult alternativnih autorskih bendova, kakvih nam je prošlih decenija itekako zafalilo.

Phony Job u Monolitu (Foto: privatna arhiva)

Phony Job u Monolitu (Foto: privatna arhiva)

Phony Job su kao i obično oduvali, mislim da već i ptice na grani znaju da su moj omiljeni novi bend, te ih neću više hvaliti (barem ne sada), jer mogu da se uobraze (smeh). Fantastični muzičari (opet moram posebno da istaknem dve devojke, Jelisavetu za bubnjevima i Emiliju za klavijaturama i mikrofonom, bravo devojke, braaaavo), genijalna pozitivna energija, kompaktnost dostojna najvećih bendova, prezentacija i profesionalizam vrhunski. A ritam sekcija, trenutno nisam sigurna da ima bolje… Svi do jednog majstori svojih instrumenata (nekolicina u bendu je majstorirala i više njih) i u stanju da stvore najbolju atmosferu. Nema tu dalje šta puno da se priča, osim da se čeka šta će sledeće da iznedre. U subotu smo čak imali priliku da čujemo i jednu novu stvar, premijerno, koja je već od prvog izvođenja pobrala simpatije publike. A ono čime zrače, shvatićete čim budete odslušali i pogledali prvi koncert. Oni uživaju u tome što rade i to se vidi i iz aviona. I eto, iako sam rekla da neću opet o njima, morala sam malo.

Petar Bogojević i Sebastian Gubik, Phony Job (Foto: privatna arhiva)

Petar Bogojević i Sebastian Gubik, Phony Job (Foto: privatna arhiva)

Kao zaključak, moram da primetim da ova dva benda odlično dopunjuju jedni druge, kao što sam i ranije pomenula, jako mi se sviđa ceo koncept nastupanja dva benda na koncertu, odlično osmišljeno.

Dakle, nije sve izgubljeno, postoji kvalitetna alternativna scena, za sada najrasprostranjenija u Beogradu, ali se nadamo da će i ostatak zemlje da se zarazi tom energijom kojom ta scena zrači.

Što se mene tiče, ova dva benda su me to veče napunila pozitivnom energijom, koja ne iščili odmah sutradan i savetujem vam da ih čujete čim pre, gde god imali priliku. Takvi koncerti i takve večeri su ono što nam između ostalog fali u ovim sumornim vremenima, jer takođe predstavljaju svetlo na kraju tunela.

Samo napred momci i devojke, osvetlajte  muzičku scenu Srbije i utisnite nas ponovo na kartu zemalja Evrope sa najboljom alternativnom scenom!

Imate sve što je za to potrebno!

Logička greška (Foto: facebook.com)