U času kada se obličje sveta i sudbina pojedinca u njemu menjaju daleko brže i korenitije nego ikada za proteklih 300 godina, postavljanje nepraktičnih pitanja može se činiti besmislenim ili suvišnim. No sagledavajući u retrospektivi sve ono što se tokom razmatranja predloga „Odluke o podizanju spomenika palim poljskim avijatičarima” dešavalo na sednici Skupštine opštine Senta 28. XI ove godine, upravo jedno takvo potpuno nepraktično, no uprkos tome fundamentalno pitanje se ipak postavlja pred svako ovde živuće racionalno ljudsko biće. Pitanje šta je zapravo Istorija?

Od vremena kada je Leopold fon Ranke 1830-ih godina prigovarajući unošenju moralizma u istoriju napomenuo da se zadatak istoričara sastoji u tome da „prikažu kako je nešto zapravo bilo” (Wie es eigentlich gewesen), Istorija je predstavljala nauku koja se zasniva na korpusu utvrđenih činjenica. Činjenica dostupnih u dokumentima, artefaktima, zapisima… Šest generacija istoričara kretale su u boj za Naučnu Istoriju trudeći se da ponajpre utvrde činjenice, a tek onda da iz njih izvlače zaključke. No čini se da je u ovom ultramodernom dobu čak i u lokalnom senćanskom parlamentu tradicionalno tvrdo jezgro istorijskih činjenica skupštinskoj većini evidentno manje primamljivo od sočnog i ukusnijeg dela činjenicama nepotkrepljenih interpretacija, i to u meri koja dovodi do svojevrsnog logičko-istorijskog paradoksa, a koji, rezimirano, glasi:

Senćani su saglasni da podignu spomenik tragično poginulim poljskim avijatičarima za koje nije predočen ni jedan jedini dokaz da su zaista poginuli kod Sente.

No krenimo redom.

Prema Obrazloženju citirane Odluke, ambasada Republike Poljske u Beogradu obratila se svojom Inicijativom opštini Senta za postavljanje spomenika poginulim poljskim avijatičarima, članovima posade aviona Consolidated B-24 Liberator oznake EW 278 GR-U „oborenog u noći između 10. i 11 septembra 1944. iznad Sente.”

Dana 30. V 2018. Komisija za podizanje spomenika na teritoriji opštine Senta na svojoj je sednici podržala inicijativu ambasade Republike Poljske za podizanje spomenika, uz napomenu da „podnosilac inicijative dopuni svoj podnesak sa tačnim opisom istorijskog događaja iz ratnog perioda”.

Do današnjeg dana tačan opis pomenutog istorijskog događaja dotičnoj komisiji nije dostavljen, niti pak predočen odbornicima Skupštine opštine Senta.

Radi predupređenja bilo kakvog nesporazuma, treba reći da zaista niko ne spori da je 11. IX 1944. prilikom vazdušne misije dotura oružja i municije poljskim ustanicima u okupiranoj Varšavi nakon poletanja iz Italije na prostoru bivše Jugoslavije u blizini granice sa Mađarskom zaista uništen četvoromotorni avion tipa Consolidated B-24 Liberator sa oznakom EW 278 GR-U i poljskom posadom. Problem je jedino u tome što nema nikakvog dokaza da je oboren/uništen upravo iznad Sente.

Štaviše, na zvaničnom poljskom web-sajtu posvećenom  Varšavskom ustanku iz 1944. (Stowarzyszenie Pamięci Powstania Warszawskiego 1944) doslovce se kaže da je Liberator EW 278 dana 11. IX 1944. eksplodirao iznad Jugoslavije u blizini mađarske granice (engleski original: Liberator EW 278 of No. 1586 Flight of the PAF exploded mid-air over Yugoslavia, close to the border with Hungary).1

Jedini koji tvrdi da su Poljaci u Liberatoru oboreni kod Sente je web-sajt 301. Poljskog vazduhoplovnog skvadrona.2 On kaže da je Liberator B-24 EW 278 oboren od strane nemačkog noćnog lovca iznad Sente (engleski original: Liberator no. EW278 (GR-U) Shot down by a night fighter over Senta (Yugoslavia) during mission to Warsaw.  Lost were: P/O Franczak, F/O Foczpaniak and F/Sgt Truszkowski. F/Lt Nawalany, W/O Bogdanowicz, F/Sgt Ratlinski  and Sgt Zeiske bailed out and taken prisoners).

 No tu tvrdnju ne potkrepljuje inače u potpunosti sačuvana dokumentacija nemačkog ratnog vazduhoplovstva3. Definitivni spisak sa gotovo 7.000 sačuvanih prijava o obaranju neprijateljskog aviona koje su podneli piloti noćnih lovaca Luftwaffe (a koji sadrže takve detalje kao što su: datum, mesto, tip oborenog aviona, ime pilota i naziv jedinice kojoj pripada) potvrđuje da nad Sentom 11. IX 1944. ni jedan nemački noćni lovac nije oborio apsolutno ni jedan saveznički avion (poručnik Lange je u tom vremenskom okviru oborio britanski bombarder tipa „Lankaster” iznad dalekog Darmštata u Nemačkoj, a jedino je prethodnoga dana, 10. IX 1944. natporučnik Vilhelm Jonen u 23.38 H oborio bombarder tipa „Halifaks” iznad Segedina):

Spisak pobeda nemačkih noćnih lovaca za 10/11 IX 1944.4

[Chef für Ausz. und Dizsiplin – Luftwaffen-Personalamt L.P. (A) Film C. 2027II Anerk. Nr. 22]

 Štaviše, ni u jednom jedinom primerku zaplenjenih i u Nacionalnom arhivu SAD5 na mikrofilmovima pohranjenih Zaključnih izveštaja o obaranju neprijateljskog aviona i protivničke posade (Abschließende Meldung über Anfall von Luftwaffe-Feindgerät und gegnerischen Flugzeugbesatzungen) u kojima su do detalja registrovani svi slučajevi obaranja savezničkih aviona od strane nemačkih dnevnih lovaca, noćnih lovaca i protivavionske artiljerije na sveukupnoj od strane namačkih oružanih snaga u II sv. rata kontrolisanoj teritoriji nije pomenuta Senta kao mesto obaranja (Aufschlagort) za dan 11. IX 1944. (Tag des Absturzes):

 Primer „Zaključnog izveštaja o obaranju neprijateljskog aviona i protivničke posade” za 11. IX 1944.

NARA – Records of Headquarters, German Air Force High Command (Oberkommando der Luftwaffe/OKL). Microfilm Publication T321

Što je još čudnije, Izveštaj o pronalaženju olupine aviona, tela poginulih poljskih pilota, ili pak o zarobljavanju istih nije pronađen ni u arhivskim spisima zvaničnih državnih organa (policije, žandarmerije, domobranstva) Kraljevine Mađarske koji su u naznačenom periodu vršili administrativno-upravnu i vojno-upravnu vlast na području senćanske opštine, iako su daleko minorniji slučajevi pukog pronalaska savezničkog ratnog materijala (pronalazak odbačene savezničke vazduhoplovne maske za kiseonik sa pripadajućim rezervoarom) rezultirali npr. opsežnim izveštajima Mađarske Kraljevske žandarmerije:

Dopis kapetana senćanske Žandarmerijske kapetanije Jenea Janošija višoj područnoj komandi povodom pronalaženja odbačene savezničke kiseoničke maske na području senćanske opštine6

(Dokument otkriven od strane senćanskog zavičajnog istoričara i arhivskog istraživača g. Lasla Tarija)

Isto tako ni Matične knjige umrlih Opštine Senta za septembar 1944. ne sadrže ni jedan jedini unos imenovanih ili pak anonimnih pripadnika savezničkih oružanih snaga, a podaci o poginulim pripadnicima Poljskog ratnog vazduhoplovstva ne postoje ni u najdetaljnijoj i najcelovitijoj publikaciji posvećenoj ljudskim žrtvama grada Sente u Drugom svetskom ratu koja je pod nazivom „Senćanske žrtve fašizma” objavljena 1966, a koja sadrži imena i podatke o 1.656 osoba kod kojih je gubitak života vezan za ratna dejstva i zbivanja (jedini navedeni poginuli pripadnik savezničkih oružanih formacija u 1944. je 24-godišnji Ősz Szabó János koji je u 24 godini poginuo kod Hangony-a).7

Sumirajući sve izneto, te ni u kom slučaju ne zagovarajući iluzornu tezu da raspolažemo svim relevantnim činjenicama u predmetnom slučaju – štaviše, žudeći za predočavanjem novih dokaza koji mogu samo obogatiti istinski bogatu istoriju našeg zavičaja – prinuđeni smo da konstatujemo da je odluka o podizanju spomenika doneta na osnovu u najmanju ruku nepotpune istorijske građe, manifestacijom pragmatičkog demokratskog voluntarizma, u kojem se insistiranje na činjenicama apriorno odbacuje kao neuljudno i neuviđavno odnošenje prema našim inostranim prijateljima, koji – po definiciji! – u svojim tvrdnjama apsolutno ne mogu da pogreše.

Ukoliko takav pristup Istoriji pod uplivom neminovne dalje demokratizacije društva zaživi, Senćane ne bi trebalo da iznenadi eventualno podizanje spomenika Plavozubome Haraldu u Batki. Za to će biti savršeno dovoljno da ambasada Kraljevine Danske pošalje dopis Komisiji za podizanje spomenika u kojem tvrdi da je dotični, po buduće Evropske Integracije nedvosmisleno zaslužni plemenitaš, bežeći ispred bezumnoga gneva njegovog ljubomornog oponenta Svena Rašljobradog, a uz nagovor njegovog prijatelja i saradnika, slovenskoga vojvode Svjatopolka Polabskog, prelazeći Tisu kod Batke nesrećno pao sa verne mu kobile izgubivši život negde u širem ataru senćanskom, te da će sve troškove podizanja spomenika Danska primiti na sebe.

U našem malom Čudesnom Gnezdu to će, ako ništa drugo, pored neporecivog estetskog ushićenja, kod nekih nepopravljivih romantičara-idealista ujedno buditi i inspirativnu nostalgiju za onim nestvarnim, zastarelo devetnaestovekovnim utočištem racionalne Istorije koja bi se sastojala samo od činjenica.

Predrag Popović

Korišćeni izvornici i literatura:

1http://www.sppw1944.org/index.html?http://www.sppw1944.org/powstanie/powstanie_zrzuty_eng.html

2http://www.polishsquadronsremembered.com/301/301_losses.html

3 https://invenio.bundesarchiv.de/

4https://www.archives.gov/research/captured-german-records/foreign-records-seized.html

5 John Foreman, Johannes Matthews and Simon Parry: Luftwaffe nightfighter combat claims: the individual combat victory claims of the Luftwaffe nightfighter pilots, 1939-1945. ; Walton on Thames, [England] : Red Kite, 2004. – str. 215.

6 Magyar Országos Levéltár K szekció. OLK 149-1944-2-109.

7 Doboš Janoš et al.: Senćanske žrtve fašizma. Senta, 1966, OO SUBNOR-a Senta i Istorijski arhiv Senta; str.15.