Naša  sagovornica naglašava da depresija ne mora nužno imati karakteristična sliku, ona može biti i funkcionalna. Funkcionalna depresija se ne manifestuje klasičnim simptomima depresije. Ona se ispoljava pre svega lošim profesionalnim funkcionisanjem, nedostatkom koncentracije, a i lošijim svakodnevnim uobičajenim aktivnostima, koje se izbegavaju, ili obavljaju mnogo manje nego ranije. Kod starijih osoba, pak, strah i izolacija kojoj su duže izloženi, može da izazove ili pojača i demenciju, kao i da dovede do asocijalnog ponašanja.

 

-Bilo je mnogo takvih nesreća, ratova, logora, raseljavanja, epidemija… Sve se, ipak, pokazala je ljudska istorija, nakon nekog vremena stabilizuje, čovek se uspravi i život kreće od početka.  Za mnoge one koji ostanu iznad vode, isplivaju, spasu se, prebrode, ožiljci ostaju utisnuti… Nastaju životne promene sa manjim ili većim posledicama, koje se, najčešće, vide tek kasnije, kada sve prođe. Kakve ćemo posledice imati i snositi posle zdravstvenog i mentalnog šoka izazvanog korona virusom, svedoci smo, diljem planete, budućnost će tek pokazati –  reči su novosadske lekarke, neuropsihijatra Lj. L. (ime poznato Redakciji), osobe sa višedecenijskim iskustvom u svom poslu.

Ona navodi da – kada je reč o tome kako na psihičko zdravlje ljudi utiče ova najnovija zdravstvena pošast s kojom se čovečanstvo bori, kao i sasvim nov, drugačiji način života, udaljen od svakodnevnih navika i okruženja – treba, pre svega, govoriti o dve grupe oosba: O ljudima koji su organski zdravi i o onima koji boluju od nekih bolesti.

-To što se zdravi ljudi plaše i zabrinuti su, to je sasvim prirodno i razumljivo –  okružilo ih je  nešto nepoznato, sa mogućim teškim ishodom. Zabrinutosti doprinose informacije koje su vrlo oprečne, bolest je  nepoznata, a za sada još nije pronađena zaštita, iako se uveliko, govore medicinski i naučni izvori, radi na dobijanju vakcine. Uznemirenost je pojačana tvrdnjom da se preko leta virus stišava, ali to se, vidimo, nije desilo. Dakle, pojavilo se nešto što nije u okviru predviđanja… Nakon dužeg vremena izloženosti opasnosti javljaju se napetost i strah, a moguća je i pojava depresije, ali ni to nije pravilo, sve je individualno, kako ko podnosi pritisak. Ono što se bez sumnje mora poštovati u ovakvim situacijama je mišljenje struke, u ovom slučaju lekara, a njihove savete valja primenjivati u svakodnevnom životu. U isto vreme važno je znati da kada je čoveku potrebna pomoć treba da je potraži. Sada je to dostupno i online, ne mora se nužno ići u ambulantu, što je mudrije, praktičnije – kaže Lj L.

Naša  sagovornica naglašava da depresija ne mora nužno imati karakteristična sliku, ona može biti i funkcionalna. Funkcionalna depresija se ne manifestuje klasičnim simptomima depresije. Ona se ispoljava pre svega lošim profesionalnim funkcionisanjem, nedostatkom koncentracije, a i lošijim svakodnevnim uobičajenim aktivnostima, koje se izbegavaju, ili obavljaju mnogo manje nego ranije. Kod starijih osoba, pak, strah i izolacija kojoj su duže izloženi, može da izazove ili pojača i demenciju, kao i da dovede do asocijalnog ponašanja. Vremešniji ljudi se lakše potresaju usled  izloženosti lošim informacijama.

Čovek je socijalno biće, te mu ne prijaju ograničeno kretanje i nedostatak društvenog života – druženja s prijateljima, kulturnih dešavanja, pozorišta, koncerata, šetnji s porodicom, komšijama… Jer, sve nam to daje dobre informacije, koje popravljaju čovekovo raspoloženje. Lišeni toga, razumljivo, postajemo nezadovoljni, nedostaju nam svakodnevne radosti, a nismo ih gotovo ni primećivali, smatrali smo da je „normalno“ da su tu oko i za nas. Tek kada ih nema vidimo koliko su te, samo naizgled, „male stvari“, važne i velike za naše dobro zdravlje i nesmetano funkcionisanje uma i tela.

-Drugu grupu ljudi čine oni koji su pritisnuti nekom hroničnom, ozbiljnom bolešću. Njima je usled ovakvih situacija lečenje ograničeno, a to izaziva posebnu zabrinutost. Jako je opterećujuće saznanje da ste u situaciji kada se vaša bolest ne može redovno nadgledati, kontrolisati od strane lekara, nema novih dijagnostičkih metoda, sve je omeđano nekom poteškoćom. To, naravno, vrlo zabrinjava i onespokojava ljude koji su objektivno organski bolesni i stoga su depresivniji od prve grupe ljudi – navodi Lj.L.

Osobe koje žive same, po rečima Lj.L., čine takođe posebnu grupu ljudi. Njima,  međutim, suprotno uvreženom mišljenju, u ovakvim situacijama nije toliko mučno. Pre svega zbog toga, kao i ako nove okolnosti nisu u njihov život donele neke veće promene. Oni su svikli da svoj samački život organizuju sami, kako umeju i mogu, imaju svoje ustaljene šeme, koje, neretko, ne zavise drastično od spoljnog sveta.

Tinejdžeri i veoma mladi, zdravi ljudi sve, pa i ovakve okolnosti, podnose bez preterano velikih posledica i trauma, pre svega zato što su bolest i smrt njima apstraktni, daleko su od njih. Oni se zabavljaju i to ih, između ostalog, štiti od ozbiljnijih psihičkih problema. Ovome je doprinela i prvobitna informacija da mlađi ljudi ređe obolevaju. U isto vreme, sve ovo su i razlozi zbog kojih se mlađi ljudi neodgovornije ponašaju, što svakako nije dobro ni po njih, ni po okolinu.

Samo nekoliko godina starijim vršnjacima, koji su zaposleni, a upućeni su da rade od kuće, život se, pak, baš zbog toga, neretko potpuno promenio.

– Obavljati posao od kuće je takođe vrsta izolacije. Nema prijatnih stvari, poput- obučem se, izađem na ulicu, na putu do posla pogledam izloge, sretnem nekog, popričam, obradujem se nekome koga misam dugo video… Rad od kuće je radikalna promena načina i stila života – tvrdi Lj.L. – Kakve će zapravo posledice to imati po psihičko zdravlje tek će se pokazati. Sada to ne izgleda traumatično, mnogi su i pre korone radili od kuće, ili pored odlaska na posao, mnogo sati i kod kuće provodili za kompjuterom. Ali, to je, do sada, podrazumevalo relaksaciju nakon posla – bavljenje sportom, odlazak u provod… Sada takve stvari izostaju, a mladi ljudi to teško podnose, nema ventila, odmora, relaksacije, večernje promene u odnosu na prethodni deo dana. S druge strane rad od kuće donosi i nešto dobro – ljudi koji ne idu na posao, već rade u svom domu, osećaju se zdravstveno sigurnijim i s te strane mirnijim, spokojnijim.

Alkohol i posezanje za lekovima za smirenje je već sada evidentna loša strana i ove epidemije, čije posledice tek slede.

U ovoj korona – situaciji koja nas je iznenadila, i nesporno jako ozbiljno tresnula po životu, glavi i duši, a koja se ne smiruje već duže vreme, manja je nevolja, čini se, s mentalnim, nego organskim zdravljem. Bar za sada. A, dok se posledice vidnije ne ispolje, a naučnici i stručnjaci raznih specijalnosti ne svedu račune i istraživanja ne iznesu rezultate na videlo,  jedno je sigurno – naglašava Lj.L. – čovek je sklon da loše situacije potisne. To je mehanizam odbrane ličnosti koji, srećom, većina ljudi, poseduje!     Čovek se uspravi i život kreće ispočetka.

 

Branislava Opranović (Slobodna reč)

Mentalno zdravlje, naslovna ilustracija: Pixabay

Realizaciju ovog projekta podržala je Fondacija za otvoreno društvo