Prosečna osoba sebi postavlja dodatna pitanja: da li da kupi knjige za decu, ili televizor, laptop, tablet, dalje, da li konačno može da opremi svoj dom za normalno stanovanje ili ostaje polu – onlajn porodični život, homemade rijaliti?

 

Ako već postoji predjelo (i utopija!), preventivni tretman i post-nega, predigra i post-igra (a afterparty u svakom slučaju), zašto bi bilo koga iznenadila formulacija iz naslova? Predkabare, očekivana celogodišnja predstava, velike su šanse da je ovo što se ovde, kod nas dešava i dobro tempirani uvod u tragikomediju, dobrih deset dana pre i bar toliko posle slavljenja dana kralja Ištvana, osnivača države. Sve do prvog septembra. Tada se diže zavesa, i ispostavi se ko je na sceni, ko sedi u gledalištu, možda će se zameniti scene i glumci, kao u jednom savremenom komadu, ili se koncept menja iz scene u scenu, dok se ne uguši(mo).

Jer zapravo nema ni režisera, samo suflera, više njih.

Štaviše, još i ne sufliraju iz istog scenarija.

Uzbudljiva sezona krastavaca

Ne treba ni da kažem, da će početak školske godine ponovo biti tema, jer ova ružna kuga neće dozvoliti da sezona krastavaca bude ispunjena teškom dosadom. Naravno, epidemija to može učiniti samo posredno, a neposredno pre moderni, maskirani jahači apokalipse.

Nije kao da je bio neki prvi septembar proteklih mnogo, mnogo godina, koji na neki način nije uskovitlao 31. avgusta uveče nadani početak školske godine narednog dana, ali to, da novozaposleni prosvetari ipak nisu došli na posao, da nisu stigli dnevnici, da ni krede nije ostalo od prošle godine, da se merdevine molera još uvek povlače po hodniku, da se boja još nije osušila na sveže ofarbanim tablama, da je kao dodatak ujutru nestalo vode, da su suhomesnati proizvodi poslati za užinu kiseli, pre je izazvalo negodovanje, nego komičnu situaciju. A bilo je relativno lako rešiti je ili se pomiriti sa njom.

Trenutno stanje 20. avgusta još je plastičnije – ali je zabavno. Jer se više niko ni ne nervira zbog toga.

Tata i negliže

Formira se na oko konkretna ideja, kakav će biti početak ovogodišnje školske godine, koja, sudeći po znacima, sadrži obilje elemenata dramatičnog sukoba, ali i iznenađujuće i neočekivane preokrete komedije, jer „akteri moraju da donesu neku delotvornu odluku, a ova odluka ima značajan uticaj na njihov život (ili život njihove zajednice)“.

A pošto je toliko mnogo ljudi iznelo raznorazne predloge, ova igra koja nije nimalo bez uloga, neprestano kulminira kontradikcijama kabarea.

Jer trebalo je odlučiti o osnovnom pitanju: da li od jeseni da bude školsko ili obrazovanje na daljinu. Prosečna osoba sebi postavlja dodatna pitanja: da li da kupi knjige za decu, ili televizor, laptop, tablet, dalje, da li konačno može da opremi svoj dom za normalno stanovanje ili ostaje polu – onlajn porodični život, homemade rijaliti? Kada nastavnica baš tada drži video-konferencijski razredni čas, kada se glava porodice baškari u gaćama u dnevnoj sobi…

Ispostavilo se: trebaće knjige, puno novca ide za to, moraju se prodati. I druga sredstva. Neka mama rasporedi novac, da ima za sve, a tata neka pazi na negliže.

Pesma na listi zabrane

Učenici nižih razreda osnovne škole će ići u školu, izgleda skoro sigurno, istina, samo njih petnaest može biti u isto vreme u učionici. Ovo nije poseban problem za većinu vojvođanskih mađarskih odeljenja (kao blagoslov boravka i napretka u njihovoj domovini). Štaviše, tamo gde postoji „stranački prioritet“, to čak može povećati šanse za još više radnih mesta, budući da novi učitelj može da se provuče sa 8 – 8 učenika. (Za ovo je redovno bilo primera i ranije: naime, dok se u jednoj školi učitelj borio sa 30 učenika, dotle je u drugoj 22 učenika moglo da bude podeljeno u dva razreda. Toliko o ravnopravnoj zastupljenosti interesa vojvođanskih Mađara).

Ali neće tu biti pesme, zabave, igre, smeha, jer je čika Kon rekao: „nema sporta, nema pevanja, nema skandiranja“. Na časovima fizičkog (ako ih bude) će se baviti zdravstvenim obrazovanjem, lepo će popričati o korona virusu, o kom čak i stručnjaci imaju neizvesna i kontradiktorna saznanja. I sam ministar je rekao: „Vežbati samo na distanci“! Temperaturu radije ne mere. Većina škola ima toplomer koji meri temperaturu bez dodira (u proseku jedan), ali sumnjam da će prvi tridesetominutni čas proći sa merenjem temperature, pri masovnom ulasku.

Dat je konflikt

Dramatični sukob je onda pravi, kada se odvija između glavnih likova.

Naš nevidljivi režiser/dramaturg (i isto toliko suflera) mislio je i na ovo.

Pravilnim podešavanjem ubacili su mesnatu kost među nastavnike i roditelje, ministra i direktore, vladu i sindikate, a ne u poslednjem redu – i to daje pravu čar školskom predkabareu – među same prosvetare.

Toliko, da je došlo do ozbiljne rasprave između roditelja koji su protiv obrazovanja na daljinu, a za učenje u učionicama i organizacija koje brane interese prosvetara. Potonji su upozoravali na to, da bi obrazovanje u učionici dovelo mase prosvetara u sličnu opasnu situaciju u kojoj su zdravstveni radnici, poštovanje mera bezbednosti (npr. podela odeljenja), kao i kombinovani model obrazovanja predstavljao bi preveliki teret za nastavnike (i učenike). I sami prosvetari kažu da je model koji se sada čini verovatnim (delimično skraćen i smanjen broj časova, školsko obrazovanje u više smena i sa tim paralelno učenje na daljinu) postavlja nastavnike u neravnopravan položaj. Jer za istu platu neki od njih moraju jedva da rade nešto, a drugi da rade i više od uobičajenog. Povrh svega, ministarstvo se poziva na sugerisanu četrdesetočasovnu nedelju, što je već decenijama najmanje razjašnjeno pitanje u oblasti obrazovanja, a sada se sa skraćenim časovima još više komplikuje. Ministar je odgovornost prebacio na direktore i „ostavio vremena za usaglašavanje (!) sindikatima“.

Tako da je predkabare bogat preokretima. I početak, a takođe i kraj drame su krajnje neizvesni. Ako „deus ex machina“ (sila koja se iznenada pojavljuje i rešava stvar) ne dođe kao rešenje, katarza će sigurno izostati.

Ferenc Beretka (Slobodna reč)

Početak školske godine, naslovna fotografija: Pixabay