Ne može se reći da je poput bombe eksplodirala u javnom mnjenju vest, da će stara/nova premijerka uskoro promeniti adresu i useliti se u vilu u ulici Aleksandra Karađorđevića broj 75.

Deo grada koji se zove Dedinje je u stvari Ružino brdo (bogataški kraj u Budimpešti, prim.prev.) Beograda, gde žive najbogatije porodice. Ni to nije novo, jer pre gotovo sto godina izvesni Miloš Savčić, najbogatiji građevinski izvođač u Evropi u to vreme, a ni sporedno gradonačelnik Beograda, odlučio je da napravi jedan mondenski deo grada na širem području šumovitog Topčidera. Jedva deceniju pre početka Drugog svetskog rata, luksuzne vile su nicale kao pečurke iz zemlje, između ostalih i u Užičkoj ulici 15, koja se od Titove smrti naziva Kuća cveća. Pre četrdeset godina je ovde na večni počinak položen Josip Broz, a 2013. i njegova supruga, Jovanka Budisavljević Broz.

U to vreme, tačnije 1932. godine, bogati trgovac po imenu Čedomir Petrović, podigao je vilu pod imenom Bor u ulici Aleksandra Karađorđevića 75, a koju su ljudi značajnije zapazili tek u leto 1980. godine. Još uvek je trajala nacionalna žalost zbog smrti doživotnog predsednika Jugoslavije, ali to ni zrnce nije smetalo narodnom heroju i heroju socijalističkog rada general – pukovniku Franji Hrljeviću, inače ne u poslednjem redu i svemogućem ministru unutrašnjih poslova, da pošalje svoje potrčke novopečenoj udovici, i da je preteći joj pištoljem, praktično u jednoj spavaćici i sa nekim ličnim stvarima ispod ruke, u osnovi deportuju iz Užičke 15, i da je pod okriljem noći odvedu u vilu Bor u ulici Kneza Aleksandra Karađorđevića 75, zapuštenu, ali prostranu, 750 kvadratnih metara.

Inače, Jovankina kalvarija je počela još za vreme Titovog života. Tadašnje najviše rukovodstvo (Kardelj, Dolanc, Herljević i drugi), po svaku cenu su želeli da uklone ovu Ličanku koja je inače obožavala svog muža, jer su znali da bi bila spremna da ga zaštiti i po cenu svog života. Ovo je izašlo na videlo tokom jedne zvanične posete Parizu, kada je mali pištolj ispao iz tašnice prve jugoslovenske dame. To je bio dokaz, da bi se borila protiv napadača na svog supruga čak i ako njegovi telohranitelji zakažu.

Ovo je mnogima zapelo za oko, pa je 1977. godine, pre Titove posete Kini odlučeno, da predsednik ovog puta ode u Peking bez svoje supruge. Kada se Jovanka raspitivala o razlozima, ministar unutrašnjih poslova rođen u Tuzli ju je napao u svom primitivnom maniru: „Ti lička droljo! Sad ćemo se obračunati sa tobom, ali ćemo prvo otkriti tvoje veze!“ Međutim, morao je sačekati još tri godine da bi njegova neizmerna mržnja prema njoj mogla da se ispolji, ali samo dva i po meseca nakon Titove smrti 4. maja 1980. godine, tačnije 27. jula, Jovanka je „privremeno“ preseljena u vilu Bor, gde je bila prinuđena da živi u zaista lošim uslovima.

Pošto decenijama nijedan dinar nije uložen u inače prelepu zgradu, njeno stanje se rapidno pogoršavalo. Krov je prokišnjavao, grejanje nije radilo, a korenje jednog drveta je toliko oštetilo kanalizaciju, da je u dve sobe stalno stajala voda.

Čak je i razumljivo da Slobodan Milošević i njegov režim nisu marili za udovicu, ali je DOS i nakon njegovog pada bio prilično nesklon Jovanki. Dva puta je posetio Rasim Ljajić, tadašnji ministar za ljudska prava i manjine, i sa zaprepašćenjem je otkrio da je, uprkos hladnoći od minus 10 stepeni, Jovanka bila primorana da ga primi u negrejanoj sobi.

Ova sramota za celu zemlju, a posebno za aktuelnu vlast, trajala je trideset i tri godine, odnosno do Jovankine smrti 20. septembra 2013. godine. Međutim, ni od tada se niko nije bavio ovim inače veoma vrednim objektom. Tek pretprošle godine se pojavila ideja, da bi vilu, koja je inače zaštićena, trebalo/moglo obnoviti i prilagoditi za prijem stranih gostiju najvišeg ranga. Tada je vlada odobrila 50 miliona dinara za ovu namenu, ali su stručnjaci već onda utvrdili da je teško moguće nešto „stvoriti“ od ove sume. Bilo bi potrebno najmanje 2,5 miliona evra, ali je prvi čovek u odboru za upravljanje državnom imovinom tvrdio, da toliko novca nema na raspolaganju.

Međutim, radovi su započeli prošle godine i od tada se neometano nastavljaju. Oni koji su uspeli da vide zgradu spolja i iznutra u sadašnjem stanju, rekli su da je danas niko ne bi prepoznao, jer je obnovljeno sve, od temelja do krova, od ograde do pomoćnih zgrada. Ali, do sada niko nije znao svrhu investicije, dok se nije ispostavilo da će nova stanovnica vile biti premijerka Ana Brnabić. „Nadležni“ su to dugo poricali, ali su svedoci dokazali, da se žena nekoliko puta pojavila u svojoj budućoj rezidenciji, proveravajući kako teku radovi.

U svakom slučaju, mogli smo biti svedoci zanimljivog preokreta, jer trideset i tri godine, odnosno dok je Jovanka bila prinuđena da životari u nemogućim životnim uslovima, „nije bilo novca“ za popravke. Sada se međutim, taj određeni državni novčanik odmah otvorio.

Ali, lepota zgrade, teško da će učiniti, da ljudi zaborave na činjenicu, da ćemo zgradu u ulici Aleksandra Karađorđevića 75, manje poznatu „Vilu Bor“ ili, kao što ju je većina ljudi znala „Jovankina vila“, nego upravo zbog više nego nedostojnog ponašanja prema udovici izopštenoj od svega, moći nazvati i „Villa Dolorosa“ („Vila bola“).

Mihalj Bot (Slobodna reč)

Prevela sa mađarskog jezika: Ljudmila Janković Gubik

 Jovankina rezidencija (s leve strane), i ona, u koju će se useliti Ana Brnabić (s desne strane), naslovna fotografija: Nova S