Goran Nikičić je rođen 26. septembra 1963. u Senti. Učiteljski fakultet je završio u Somboru. Prosvetni je radnik, nastavnik srpskog kao nematernjeg jezika i nastavnik muzičke kulture, zaposlen u Osnovnoj školi Karolina Karas u Horgošu. Za svoj drugi poziv smatra muziku, svira bas gitaru u nekoliko bendova. Oženjen je i ima dvoje dece. Direktan povod za intervju sa njim, bila je konferencija za štampu, održana 11. januara 2021. godine u velikoj sali Gradske kuće u Kanjiži.

Kao predstavnik Vojvođanskog fronta, sazvali ste nedavno konferenciju za štampu. Da li smatrate da se građani objektivno izveštavaju o stanju stvari u opštini Kanjiža ili je izveštavanje na neki način cenzurisano?

– Završetak jedne teške godine kako za građane opštine Kanjiža tako i za sve u našoj zemlji, sam po sebi je iziskivao obraćanje građanima naše opštine, ako znamo da je od avgusta do danas održano pet sednica skupštine opštine. Pored toga što sam građanima želeo da odam priznanje za hrabru borbu, i tu mislim na sve radne ljude, decu i penzionere, sa ovom neobičnom nevoljom koja nas je zadesila, i da im poželim srećniju, lepšu Novu godinu, želeo sam da informišem ljude o mom radu u skupštini, o mojim pitanjima i inicijativama.Treba da se zna da sam praktično jedini opozicioni odbornik u kanjiškoj skupštini koju čini 29 odbornika. Ako se uzme u obzir da koleginica odbornica iz SPS-a na većini sastanaka nije uzela učešće u radu.

Što se tiče objektivnog informisanja, neobično je za predstavnike medija i štampe da im se obraća neko ko nije na vlasti. Ne bih to nazvao baš cenzurom, ali potrebno je vreme da se i u našim mikrosredinama naviknu svi, pa i vladajuće stranke, koje imaju kontrolu nad medijima, da ima i drugačijih mišljenja. I koje ne treba odmah kvalifikovati kao neprijateljska. Ima nekih odluka koje se ponekad ulepšavaju i sakrivaju, naravno zbog nepopularnosti u javnom mnjenju.

Da, što se tiče transparentnosti skupštine, ima poteškoća, jer sam na primer tražio pismeno da se svi video materijali sa sednica ažurno nađu na sajtu opštine, a dosada nisu bili, i budu dostupni svima koji možda ne mogu uživo da prate te sednice.Od prve do poslednje. Što se tiče medija, na konferenciji su svi pozvani mediji bili prisutni, jedino nisu baš svi preneli moje obraćanje. To bi trebalo promeniti. Ako želimo objektivno i iskreno da informišemo građane.

Na 4. sednici održanoj tokom 2020. godine, prilikom izveštaja za prva tri kvartala o realizaciji budžeta, smatrali ste da je mala realizacija transfernih sredstava od republike 38,18 odsto, kao i naftne rente od 49 odsto. Šta može da se učini da bi realizacija transfernih sredstava bila veća?

– Ostvarenje o kome sam ja govorio odnosilo se na prvih devet meseci prošle godine, ali ni krajnja  realizacija neće biti mnogo uspešnija.To je verovatno jednim delom zbog pandemije, ali nije to mnogo bolje ni u godinama kada nema ovog problema. AP Vojvodina i uopšte sve opštine svoj najveći razvoj ostvarivale su 70-tih i 80-tih godina prošlog veka. Zašto? Jer je tada decentralizacija bila na vrhuncu, tj. opštine su maksimalno efikasno raspolagale svojim prihodima.

Kako je vreme prolazilo, a naročito od 90- tih godina, sredstva se slivaju u centralnu kasu, a vraćaju se „na kašičicu”, i zavisi uvek od toga koja je stranka na vlasti u opštini, raznih „veza” i slično. Znači, 7 odsto garantovanih sredstava koje bi Vojvodina, a samim tim i opštine, morale zagarantovano da dobiju, „vraćaju” u svoje tokove , jedva pristižu svake godine. Smatram da izabrani političari naše opštine, ljudi na većim funkcijama u pokrajini i republici, treba agilnije da se zauzmu za ispunjavanje obaveza republike prema opštini. Tu bih spomenuo i nonsens da grad Beograd dobija veći deo „kolača” nego Vojvodina.

Govorili ste i o problemima sa migrantima u opštini. Na koji način bi ovaj problem mogao da se reši, koji su vaši predlozi?

– Migrantska kriza tišti nažalost ceo naš region i naravno da tu nije niko srećan što ova situacija traje sad već godinama. Dosta je bio zanemaren vapaj i molbe građana da se već ranije ovim problemima stane na kraj ili barem pokuša nešto ozbiljnije da se uradi. Tražio sam od opštinskih vlasti da probaju intenzivnije da sarađuju sa MUP-om po ovom pitanju, mnogi ljudi su pretrpeli štetu na svojim imanjima, vikendicama itd. Bilo je u nekim slučajevima i neprimerenog ponašanja od strane izbeglih lica.

Opština je najzad, od 1. novembra do 31. decembra 2020. potpisala ugovor sa firmom za bezbednost koja je patrolirala u tri mesta opštine. Cena ove usluge za ta dva meseca iznosi 245.952 dinara. Ali to nije krajnje rešenje, republičke vlasti bi trebale lica koja ulaze da registruju i kontrolišu već na samom ulasku u našu zemlju. Trebalo bi intenzivnije kontrolisati dokumenta, kretanje tih ljudi, jer iako je pravo kretanja zagarantovano svakom čoveku, ipak mora da postoji neki sistem kontrole, naročito ako znamo da ti ljudi dolaze najčešće pravo iz ratom zahvaćenog područja.

Ako se od pograničnih opština, Kanjiže, Kneževca ili Subotice očekuje da reše ovu situaciju, onda republika mora da uvrsti i ove godine to u svoj budžet i materijalno pomogne.

Na poslednjoj sednici je bilo dosta tačaka o povećanju komunalnih dažbina, cene vode, smeća, komunalnih taksi, taksi na pijačne tezge i tako dalje… Vi niste glasali potvrdno po svim tačkama, zašto?

– Povećanje cena raznih komunalnih usluga u ovo teško doba je stavljanje još jednog tereta ljudima „na leđa”. U situaciji kada je Covid19 napravio velike probleme, naročito privatnom sektoru, ali i ostalima, mislim da nije u skladu sa „brigom o građanima” i pozitivnim pristupom. Mislim da je trebalo pričekati šest meseci, možda i godinu dana da se normalizuju život i privreda. U nekim zemljama su zamrznuli povećanje poreza i uopšte cena, dok traje pandemija. Naravno da sam glasao protiv ili sam se uzdržavao kod tačaka o povećanju cena raznih usluga i taksi, jer kad pogledamo unazad, nije bilo razloga. Naročito ako imamo u vidu da je euro stabilan, a to naglašavaju svaki mesec iz državnog vrha, da je cena goriva u zadnjih 6-7 meseci bila ispod proseka, da nije bilo prave zime ni prošle, a vidimo da je tek danas počela zima za ovu, tekuću godinu. Dakle, nema pravog razloga za podizanje cena od 5-10 odsto u proseku. Na sve to očekuje se i povećanje struje i poreza.

Koji su po vama prioriteti u opštini Kanjiža? Koje polje je najneophodnije sada razvijati? Kako vi vidite budućnost opštine, a kako budućnost ove zemlje generalno? Šta je to što mora da se menja?

– Prvo i osnovno, ako država smatra svoje opštine podjednako važnim, a ne odnosi se „maćehinski” prema njima, onda ima i razvoja u toj dotičnoj zemlji, a tako i opštini. Znači, prvo decentralizacija sredstava koja se „vraćaju” opštinama, tako i Kanjiži, a onda i sopstveni prihodi. Pored ovoga, veoma je važan i rad timova za projekte, koji mogu da „stvore” značajna  sredstva, ukoliko su ti projekti održivi, realni i ako ih građani opštine podržavaju u većini.

Pored turizma, koji jeste značajan za našu opštinu, ipak smatram da mala i srednja preduzeća i otvaranje novih firmi podstiču mlade da ostanu. Nisam slučajno spomenuo srećne 70- te i 80-te godine jer je tada to bilo tako. Ako mladi ljudi i porodice vide da u ostanku ima perspektive, onda na tome treba raditi iz sve snage. Dakle, pored razvoja turizma, sporta i proizvodnje crepa, potrebno je dati šansu novim preduzećima, stvoriti uslove da se mlade porodice osećaju sigurno i lepo u svom zavičaju. Ali potrebno im je omogućiti prave uslove što se tiče korektne, redovne i stalne plate i ekonomičnog i modernog života.

Tužno je gledati iz godine u godinu koliko porodica se iseli ili „rascepi”, jer idu tamo gde imaju bolje plaćen posao i bolju egzistenciju. Generalno mislim i na državno uređenje. Decentralizacija, više sredstava za nova radna mesta, demokratizacija i poštovanje drugačijeg mišljenja. Zapošljavanje po stvarnim sposobnostima, a ne po partijskom ili nacionalnom ključu. I potrebno je da država bude sekularna, građanski i ne partijski orijentisana.

Koji je taj program koji vaša partija nudi, da bi se stvari u ovoj državi, a naročito u Vojvodini promenile na bolje?

– Dugo sam se dvoumio da li da se vratim u „političke vode” ali prošle godine pre izbora na svim nivoima u zemlji, ipak sam odlučio da se ponovo aktiviram i aktivno pokušam da dam svoj skromni doprinos nekim promenama i poboljšanju naše svakodnevnice i života uopšte.

Koalicija Vojvođanski Front je regionalna politička opcija, čine je LSV i Vojvođanska Partija, međutim moram da istaknem da su nas podržali i glasači koji su građanski, tj. vanpartijski orijentisani i to je odlično. Iz prostog razloga, što veoma mnogo ljudi želi promene na bolje ali ne želi da se javno politički deklariše, ima strah od gubitka neke privilegije, posla najčešće, ne žele da se konfrontiraju, znači očekuju da neko drugi te promene izbori  ili ostvari. I to je legitimno, ali pre ili kasnije potrebno je da sagledamo gde i kako živimo, da svoju sudbinu ponekad krojimo sami, a ne neizlaženjem na izbore ili stavom „svi su isti”.

Program naše koalicije je davno zacrtan, od kada je pokrajina Vojvodina izgubila svoju pravu autonomnost. A to je pre svega, više sredstava u opštinskim budžetima Vojvodine, koje nam je „jogurt revolucija” ukinula. Građanska država, bez političkih pritisaka na pojedince i bez korupcije, kao i poštovanje svih nacija i nacionalnosti sa kojima živimo ovde vekovima. Radnička i sindikalna prava koja su već oko 30 godina ugrožena, jer radnici imaju minimalna prava od kojih su neka totalno nipodaštavana. Bolji uslovi za poljoprivrednike, kako bi njihov rad i proizvodi imali adekvatnu cenu. Prosperitet mladima, bolji uslovi života i rada kako bi ostali ovde i gradili lepšu budućnost.

Ljudmila Janković Gubik (Slobodna reč)

 Goran Nikičić, naslovna fotografija: privatna arhiva