U Srbiji (nažalost) sve izbore okružuju sumnje u razne izborne prevare, zloupotrebe, mito i zastrašivanje. Izuzetak od pomenutog ne predstavljaju ni oni poput nedavnih izbora za mesne zajednice u Senti. Međutim, ove slučajeve je obično veoma teško dokazati, jer nema očevidaca, opipljivih dokaza, fotografija, a oni tangirani u najvećem broju slučajeva tonu u duboku tišinu. Eva Sečenji iz Sente je jedan od retkih izuzetaka. Sa svojom pričom je posetila našu redakciju.

-Još 2012. i 2013. godine sam radila u senćanskom vrtiću kao pripravnik, u svojstvu medicinske sestre – vaspitačice. Naravno besplatno, ali u nadi da će me pre ili kasnije primiti. No, to se na kraju nije dogodilo, naprotiv, kako se kasnije ispostavilo, nisu za mene plaćali čak ni socijalno i zdravstveno osiguranje. S obzirom da sam uvek želela da radim u vrtiću, ovog proleća sam potražila sadašnju direktorku da pitam ima li možda sada prilike da se zaposlim. Rekla mi je da se još uvek seća kako su pre nekoliko godina nepravedno postupili sa mnom, ali da ne brinem, sada će me sigurno primiti, samo treba malo da sačekam. Otišla sam odatle dobro se osećajući i ništa ne sluteći.

Prvo iznenađenje je usledilo nekoliko nedelja kasnije, jedne subote.

-Ovo se dogodilo 31. jula, kada sam se baš vratila iz inostranstva. U popodnevnim satima me je na mobilni telefon nazvao muškarac koji je govorio mađarski, ali mu je verovatno maternji jezik srpski, i rekao da će mi dati paket hrane, ako zauzvrat glasam za naprednjake. Praktično sam ga ismejala, rekla sam da mene ne interesuje taj paket, ali da me itekako interesuje odakle mu moj broj telefona. Na to mi je dao neku vrstu izbegavajućeg odgovora da „on ni ne razume, ali da sam sigurno neka vrsta socijalnog slučaja i da mi zato treba paket“. Taman sam htela da se oprostim, ali je onda rekao „hajde da razgovaramo drugačije“. Trudio se da bude veoma pristojan, nije vređao i pretio, ali je istovremeno jasno aludirao na to „da zna da želim da se zaposlim u vrtiću“. Na to sam odgovorila da ostavimo više na miru taj paket, ako je glasanje uslov za dobijanje posla, neka bude tako. Dao mi je precizna uputstva o tome, koje brojeve treba da zaokružim, i ko je taj za koga obavezno treba da glasam. Rekla sam, u redu, čak i glasački listić ću snimiti da dokažem da sam glasala, ali ako na kraju od svega ovoga ne bude ništa, napraviću veliki cirkus. Dodao je da ne moram da brinem, da će sve biti u redu, oni ionako sarađuju sa SVM-om, tako da mogu sve da srede.

Onda je došao 15. avgust, dan izbora. Eva je, verna svom obećanju, izašla na izbore i fotografisala svoj glasački listić. Drugo iznenađenje je usledilo nakon toga.

-Od tada ništa. Ne odgovaraju na moje poruke, ne dižu telefon, a naravno, sami od sebe ne zovu. Utonuli su u duboku tišinu. Odnosno, glatko su me prevarili: trebao im je moj glas, a posle su me pustili.

Eva Sečenji čuva na svom telefonu sve razmene poruka sa raznim naprednim i SVM lokalnim predstavnicima, na različitim komunikacionim platformama, da bi mogla da dokaže svoje tvrdnje ako bude potrebno, a našoj redakciji je pokazala i štampanu verziju istih.

U međuvremenu se u našu redakciju javio još jedan stanovnik Sente sa sličnom pričom. Čaba Pinter tvrdi da su njega lično potražili i zapretili mu da će ga „zabraniti u službi za zapošljavanje“ i da ubuduće neće dobijati ni socijalnu pomoć ako ne glasa za naprednjake. Kako je trenutno nezaposlen i živi od socijalne pomoći, zastrašeni čovek je postupio prema upozorenju, odnosno, otišao da glasa. Kasnije je međutim iz znatiželje otižao u službu za zapošljavanje kako bi upitao postoji li zaista mogućnost da mu se „zabrani pristup“ listi onih koji traže posao. Tamo su mu odgovorili da o tako nečemu nema ni govora.

Foto: share.america.gov/State Dept./Doug Thompson