Srbija je nominovana za SLAPP zemlju godine, prema izboru CASE koalicije (Coalition against Slapps in Europe), u kategoriji “država zastrašivač godine”, zajedno sa Poljskom i Italijom. SLAPP su strateške tužbe protiv učešća javnosti.

Kako prenosi Udruženje novinara Srbije, ova nagrada se dodeljuje zemlji u kojoj se tužbe podnose sa idejom da se na taj način izvrši pritisak i zastraše novinari i aktivisti. Sa ukupno 18 dokumentovanih slučajeva u 2021. godini naša zemlja se pokazala kao plodno tlo za SLAPP tužbe. Do početka 2022. godine samo se medijska kuća za istraživačko novinarstvo KRIK suočila sa 10 sudskih postupaka protiv nje i njenih novinara.

Ovakvi sudski postupci smatraju se napadom moćnih pojedinaca koji pokušavaju da novinare i aktiviste odvrate od svog rada. Mnoge od ovih tužbi podnose srpski političari i druge moćne ličnosti, uključujući i jedan broj onih koji su blisko povezani sa vladajućom strankom.

Jedan od slučajeva SLAPP tužbe, i dalje vrlo aktuelan, jeste niz tužbi koje su podneli vlasnici kompanije GALENS protiv ekoloških aktivista Pokreta Odbranimo šume Fruške gore i udruženja Fruškać, a zbog protestne šetnje u nacionalnom parku Fruška gora u oktobru 2021. godine. Cilj ove šetnje bilo je ukazivanje na nepravilnosti koje se dešavaju u ovom nacionalnom parku na potezu “brdo Kesten”, gde su vlasnici kompanije GALENS kupili desetine hektara zemlje i u više navrata prekršili zakon ograđivanjem dela nacionalnog parka i blokiranjem tri javna puta, čime su ugrozili javni interes.

Ovaj sudski proces traje od januara 2022. godine, obiluje nizom odlaganja sudskih ročišta, do sada broji oko 17 ročišta i prestavlja svojevrstan pritisak koristeći se dugim i laganim finansijskim i mentalnim iscrpljivanjem aktivista. Ukupna vrednost tužbenih zahteva je oko dva miliona dinara, a tužitelji traže i godinu dana zatvora za Draganu Arsić iz Pokreta OŠFG.

Ono što najverovatnije nije ušlo u kalkulaciju za nominaciju Srbije kao države zastrašivača godine, a nesporno doprinosi kvalitetu našeg omiljenog takmičara, jesu suđenja koja su u ekološke aktiviste udarala kao grom iz vedra neba. Povod je bio učestvovanje ili organizovanje i “organizovanje” blokada saobraćajnica i trgova u znak protesta protiv najavljenog otvaranja rudnika litijuma u zapadnoj Srbiji u dolini reke Jadar, pod komandom svemoćne multinacionalne kompanije RIO TINTO i uz svesrdnu pomoć vladajućeg režima.

Otvaranje ovog rudnika dovelo bi do uništenja životne sredine ovog kraja, zagađenja njenih kvalitetnih izvora voda i vazduha, krčenja šuma, iseljavanja lokalnog stanovništa i kompletnog razaranja poljoprivrede. A kao što znamo, nijedno zagađenje ne može biti potpuno lokalizovano, niti izolovano. Posledice ovog pogubnog projekta osetile bi se nadaleko.

Za organizovanje ovih blokada bila je okrivljena nekolicina ljudi, uglavnom običnih građana, pre svega meštana manjih lokalnih sredina, koji su u nekom trenutku bili “previše glasni” na lokalu i to je nekome zasmetalo. Protesti protiv Rio Tinta, koji su se odvijali u oko 50 gradova širom Srbije, bili su sjajna prilika da se sa ovim problematičnim pojedincima konačno obračuna.

Među okrivljenima za organizovanje jedne od blokada našla se i autorka ovog teksta, nedavno oslobođena odgovornosti u sudskom postupku. Ali u drugim mestima i dalje predstoje suđenja aktivistima, a ishod nije zagarantovan. Postoje mesta, uglavnom tamo gde je izraženiji uticaj vladajuće stranke, gde građani koji su učestvovali u protestima bivaju osuđeni. Za obične učesnike blokada određena je kazna od 5.000 dinara “za ometanje saobraćaja”, dok je organizatorima zaprećena novčana kazna u iznosu od 100.000 do 150.000 dinara.

Za ove tužbe možemo reći da se malo razlikuju od ostalih SLAPP tužbi koje su iskusili ekološki aktivisti i novinari u Srbiji u protekle dve godine. Naime, ovde ne tuži moćan pojedinac, kompanija ili političar. Ovde tuži sama Država, moćna i nedodirljiva, koristeći svoje produžetke – policiju i sudstvo, kako bi zastrašila te nerazumne pojedince koji se zalažu za javni interes i kako bi odvratila ostale građane od sličnih ideja i podrške ovim pojedincima.

Proteklih nedelja Majdanpek je epicentar protesta protiv miniranja grebena “Starice” u tamošnjeg rudniku koji trenutno eksploatiše kineska kompanija “Ziđin”. Lokalna vlast je stala u odbranu ove kompanije, a aktivisti koji su se borili protiv miniranja grebena privedeni su i pretučeni. Ekološka aktivistkinja i narodna poslanica Danijela Nestorović obratila se okupljenima na protestu koji je održan 8. oktobra i ponovo je pozvala policijske inspektore da ispitaju slučaj prebijanja aktivista i istakla da bi trebalo da brane svoj narod i budu uz svoj narod.

“Ako nas gleda i ako nas sluša sa onog prozora… imam pitanje. Kako te nije sramota da popunjavaš izjave, da teraš ljude da potpisuju nešto što nije tačno, kako možeš da živiš sa tim? Položio si zakletvu da ćeš čuvati ovaj narod, da ćeš čuvati ovaj grad. Kako te nije sramota”, pitala je ona obraćajući se lokalnom inspektoru Aleksandru Zokiću.

Naša zemlja je pala na testu demokratije. Nije prepoznala borbu svog naroda za zdravu životnu sredinu kao svoju snagu i rodoljublje. Svom silinom se okrenula protiv njega, protiv običnih pojedinaca koji su digli glas protiv bezumlja inostranog kapitala i domaće korupcije i budalaštine. SLAPP tužbe koje targetiraju one koji se bore za javni interes, prebijanje i privođenje aktivista i novinara.

Nema boljeg pobednika za zemlju zastrašivača godine od Srbije.

Još samo neko da popije metak, pa da dobijemo i tu poslednju medalju za prvo mesto.