Ulazim u prodavnicu. Treba mi neka hrana. Šaltam po rafovima, razgledam, pokušavam da utvrdim ispravnost cifara koje vidim. Da li je to zaista cena?!

Ko na brdu ak’ imalo stoji više vidi no onaj pod brdom, rekao bi Njegoš.

I to je ta kletva svih onih koji imaju priliku da malo žive van Srbije, pa se onda u nju malo vrate. A kad se vrate, i uđu u prodavnicu, i vide te cene…

Oči li me varaju klete? Jaja 220 dinara. Pre pola godine, pre nego što sam otputovala, bila su 120. Mleko tri puta skuplje. Srećom, ne konzumiram ga već godinama. Srećom, i jaja sam izbacila. Još malo pa će najjeftinije biti ne jesti. Kako nam samo dobro ide.

Post je, valjda, zato i izmišljen. Vernika uveri u to da je njegovo siromaštvo dar od boga, da to tako mora, da je bogougodno i da čoveka uzvisi. Doduše, ima istine u tome. Treba nekad organizam očistiti od toksina. Zar ne?

Posmatram prodavačicu i ukazujem joj na to da sam zaprepašćena cenama hrane i svega. Kaže ona – više i ne gledam šta kupujem, koju marku ili proizvod, samo gledam da bude na akciji. Smejemo se. A nije smešno.

Flaša vode u inostranstvu 30 dinara. Prolom voda kod nas 80 dinara. Imajući u vidu kvalitet vode iz naših gradskih vodovoda, sve veću zagađenost podzemnih voda i izvorišta, ne čini se vrlo fiktivnim činjenica da kupovina flaširane vode (u plastičnim bocama) lagano postaje imperativ. I to, čini se da će se uskoro prodavati samo filtrirana voda veštački proizvedena u nekoj laboratoriji.

Toalet papir 300 dinara. Onaj najjeftiniji. Kad sam ga poslednji put kupovala u Srbiji, pre oko pola godine, bio je upola jeftiniji – onaj najjeftiniji. I sad ispada da su bili u pravu svi oni umno skrajnuti ljudi koji su ga pomahnitalo kupovali za vreme pandemije. Da sam bila iole deo ove naše inteligentne horde, povinovala bih se instinktima krda i na vreme napunila ostavu raznim zalihama, među kojima bi se, pored konzervirane hrane i tetrapaka dugotrajnog (biljnog) mleka našao i wc papir. A bez wc papira se ne može… Zar ne?

Mada, kad se setim kako sam prilikom proputovanja po Filipinima primetila da oni tamo ne neguju kulturu upotrebe toalet papira… rekla bih da on i nije univerzalna civilizacijska vrednost. Takođe vam mogu reći da se oni podsmevaju nama, „belim ljudima“, zbog korišćenja istog. Iako mi ni danas nije najjasnije kako se tamo rešava brisanje zadnjice. Imaš pored toaleta kofu s vodom. I? Šta sad s tim?

S obzirom na vrtoglav rast cena toalet papira, možda bi trebalo da uzmemo u razmatranje korišćenje kofe s vodom…

Misao mi se vraća na biljno mleko. Sojino, bademovo, lešnikovo… Nije životna namirnica koja je preko potrebna za opstanak, ali niko mi nije rekao da se trenutno borimo za opstanak, tako da zadržavam pravo na malo luksuza. Taj luksuz kod nas košta oko 400 dinara na akciji. U inostranstvu je okvirno oko 90-150 dinara bez akcije. Da li shvatamo razliku?

Razmišljala sam da bacim kompletnu garderobu i u Srbiju se vratim sa koferom punim mleka i drugih nekih potrepština koje su ovde basnoslovno skupe, a napolju vrlo priuštive. Čak sam mislila da se bacim u biznis šverca. U ovo nenormalno inflatorno vreme zvuči kao sjajna prilika za profitiranje. Ko bi rekao da se vraćamo u devedesete… Nikad ne bismo pomislili, jer oko nas ne postoji ni jedan jedini znak da smo tamo. Zar ne?

Čujem da iz televizora dolazi neki konstantan glas kako nam je teško, jer eto, svuda je teško. Evropa je na kolenima. A i tom konstantnom glasu iz televizora je mnogo teško. Teško mu je, ljudi, mnogo mu je teško.

I onda vi odete malo u tu Evropu na kolenima (iskoristite dok nisu uveli vize), i vidite da sa cenama nešto nije u redu. Mleko tri puta jeftinije, cena jaja ista kao kod nas, cena toalet papira ista kao kod nas. Ali ne zaboravite da tamo plate nisu iste kao kod nas. Nadam se da ne treba da naglašavam da su više.

Ali u Srbiji je jeftinija kirija, reći ćete, jeftinije je… ne znam šta. Jer zaista ništa nije jeftinije. Više ni kirija, bilo s Rusima ili bez njih.

U Srbiji je jedino život jeftiniji. Toliko je jeftin da je lako izrabljivano i potrošno dobro. Toliko je jeftin da je nebitan.

I nebitno je ako ga više nema.

Cene u Srbiji (Foto: privatna arhiva)