Jeste, planeta Zemlja se ovih dana nalazi u veoma specifičnoj situaciji, naročito premila nam stara gospođa Evropa, što me nekako ni ne čudi. Elem, u ovom tekstu neće biti polemisanja oko prirode korona virusa, kao i eventualne implementacije istog, da li je ili nije, i tako dalje, da ne nabrajam… Ovaj tekst će više biti osvrt na ponašanje ljudskog roda u kriznim situacijama… A on je očito potonuo, da teško može dublje…

U ovako specifičnim situacijama, isplivavaju neke ljudske osobine za koje je bolje bilo da ostanu zakopane, ili makar da evoluiraju od kamenog doba. Ali nisu. Sada iskaču više nego ikad, te je zapravo nebitna nacija, svi isto nismo normalni. Ono što je meni u celoj ovoj priči najviše privuklo pažnju je ta halavost, ludilo, histerija koja konstatno provejava. Pa se pitam: šta će nekom 800 rolni toalet papira? Da izvinete, je l’ više vrši veliku nuždu ili šta, ne razumem? Mahnito kupovanje i pravljenje zaliha koječega će i dovesti do najveće krize, one mentalne… A izgleda da smo u njoj definitivno predugo, jer nam je kolektivna svest na nivou amebe, australopitekus je ipak bio kudikamo inteligentniji. Drugo, da li ikom padne na pamet da se solidarnost pokazuje delom, a ne rečima?

Čak i da je, ne daj Bože nikom, izbio nuklearni rat, šta će vam 800 rolni toalet papira? ŠTA ĆE VAM???

Ovo su situacije u kojima se definitivno vidi ko je ko i ko je ŠTA, najpreciznije rečeno. Nekom je dovoljno da ga pozovete telefonom, da ga pitate kako je, nisu ovo jednostavne stvari za one slabijeg mentalnog sklopa. Nikakav toalet papir mu neće nadoknaditi par toplih reči i pitanje: kako si? Neka znaju oni koje volite da mislite na njih, da su vam u srcu, da jedva čekate da se sve ovo završi da ih ponovo zagrlite. A hoće, kao što je i sve do sada. Samo će posle ovoga neki odnosi biti nepovratno narušeni, možda i završeni, neke iluzije sasvim razbijene, a neka prijateljstva obnovljena. Jer, na muci se poznaju junaci. Nije mi teško da te kontaktiram, da ti se nađem makar duhovno i da znaš da si mi u srcu. Nema tog opravdanja koje možete izmisliti u ovakvim vremenima da bi se oprali, jer ne postoji. I zato, iskoristite ovo vreme da zavirite u sebe. Da se suočite sa sobom i da budete iskreni. Da vidite šta vam je raditi kada sve ovo prođe. A hoće, napisah već.

Zanimljivo je zaista, da je potrebna svetska kriza da nas podseti na osnovne ljudske osobine, pa i na one neljudske, koje izgleda ovih dana više izviruju.

Pročitajte neku dobru knjigu za koju odavno nemate vremena, sad imate.

Pogledajte neki dobar film, za koji niste imali vremena, sad imate.

Pišite nekom dugo pismo, za koje ni vremena, a ni hrabrosti niste imali, sad imate.

Poslušajte taj dugo odlagani album za koji niste imali vremena, sad imate.

Ohrabrite nekog, da zna da nije sam, za to uvek imate vremena.

Nađite se nekom sada ili tražite pomoć, to nije sramota.

I najvažnije od svega: sačuvajte zdrav razum, načet nam je svima. Panika i histerija apsolutno ničemu ne služe, a osim toga, blokiraju zdrav razum. On je taj koji nam je sad preko potreban.

Okružite se lepim stvarima i lepim vibracijama, ne dozvolite da vas slome i da vam uzmu dušu. Kažem vam, sve će ovo proći. A posle sedite i sumirajte sve, iskreno, bez laži, makar prema sebi. Biće vam jasno ko je ko, a ko je ŠTA, ponavljam. I onda će vam biti jasno i to, kome je i čemu uopšte mesto u vašem životu.

Ljudmila Janković Gubik