Broj krivičnih dela počinjenih od strane maloletnih lica vinuo se u nebesa

Ako i ne potiču iz sasvim istog izvora, školsko ( vršnjačko) nasilje počinjeno od strane maloletnika i maloletna delikvencija, dve zabrinjavajuće pojave imaju nebrojeno mnogo toga zajedničkog.

Čak i u pogledu toga da su često počinioci isti (iako ovde mogu postojati ogromne socijalne, kulturne i druge razlike), a ne retko je i mesto ovakvih događaja okolina obrazovnih institucija, pa su i žrtve u mnogo slučajeva maloletne. Iako kriminalističke statistike pokazuju da su žrtve maloletnih prestupnika često stariji, nezaštićeni ljudi. Samo retko, tačnije skoro uopšte među žrtvama nema fizički jačih osoba od počinioca. Sreća u nesreći je ta da ovi zločini uglavnom nisu upereni protiv druge osobe, već protiv materijalnih vrednosti. Ovo uključuje slučajeve krađa različite težine, oštećenja materijalnih dobara, vandalizam itd.  Ove situacije neretko dovode i do nasilja nad drugom osobom.

Po podacima Zavoda za statistiku, u poslednjih pet godina, skoro deset hiljada maloletnika je dospelo u sukob sa zakonom, dok je Republičko tužilaštvo rezimiralo da je samo u poslednjih godinu dana policija evidentirala 7000 zločina koje su počinile osobe mlađe od 18 godina. Petina dece koja se terete je mlađa od 14 godina, pa se zbog zaštićenog statusa ni ne mogu procesuirati. Iz ovog i drugih pravnih razloga (koji nisu povezani sa činom), Tužilaštvo je samo prošle godine odbilo čak 3246 prijava. Drugim rečima, koji god zločin da su počinili, ostaje na njihovoj duši, s obzirom da su sa pravne strane prošli bez ikakvih posledica.

Uprkos ogromnom broju različitih krivičnih dela, prošle godine je „samo” hiljadu i po maloletnika osuđeno na „vaspitne mere”, 142 je privremeno upućeno u popravne ustanove, a 10 u zatvor. Ovi potonji su zatvoreni zbog izvršenja najtežih zločina. Šokantno je da je Vojvodina na vrhu ove neslavne liste maloletnih prestupnika, gde je počinjena trećina registrovanih zločina u Srbiji. Od toga su četiri ubistva (registrovana), kao najteži zločin, ali je zabrinjavajuće i to što su, osim jednog, svi zločini nacionalne, rasne i verske mržnje i netrpeljivosti počinjeni upravo u Vojvodini. U 30 slučajeva, vojvođanski maloletnici se terete za nasilje u porodici, što znači da su napali roditelje, brata, sestru, dedu ili babu.

Bespomoćnost

Kako smo već zaključili, a u vezi sa školskim i vršnjačkim nasiljem, trenutni, moglo bi se reći prilično blag preventivno – odbrambeni sistem, neefikasan je i nesposoban da efikasno i odgovarajuće reaguje na incidente. Prevashodno zbog toga jer mu nedostaju sredstva.

Principi svemoćnog obrazovanja su efikasni samo u manjem broju slučajeva, jer kako je za Novosti rekao jedan od 2000 srpskih advokata koji imaju pravo da brane maloletnike, neki počinioci se pred zakonom barem uplaše ili postide, međutim, mnogi imaju i veoma tešku krivičnu evidenciju i ne pokazuju znake kajanja. Njima ne pomaže slanje u popravni dom ili zatvor, naprotiv, ova mesta im pružaju „dobru školu” za ozbiljnije zločine.

I sam sam decenijama radio u okruženju u kom sam se sretao sa desetinama slične, dece na pogrešnom putu. Video sam koliko je bespomoćan obrazovni sistem, da je policija patetično islužena, a socijalna zaštita na ivici kolapsa. Pored odgovarajućih, a pre svega ljudskih, nedostaju još mnogi neophodni  resursi (raspoloživi i funkcionalni prijemni kapaciteti, usluga podrške itd.), jer su sadašnji u sposobni samo za trenutno gašenje ovog požara, pošto se sve  ovo završava samo na jednokratnoj novčanoj pomoći.

Međutim, protiv ovakvih adolescenata, koji prolaze sa neverovatnim iskustvima činjenja zločina bez posledica (a u mnogim slučajevima su „obučeni” u porodici), ne mogu se preduzeti efikasne mere. Uzalud oni beže od dodeljenih hranitelja ili iz popravnog doma (bilo je na desetine slučajeva gde je policija morala da ih privede i vrati), jednostavno ne može ništa drugo da se uradi sa njima. Više puta sam bio svedok tome kako se policija ponižava u pokušaju da uhvate begunca od desetak i više godina, koji pred policijom pobegne poput zeca, a kada se vlast približi, prolomi se grozan vrisak, i pre nego što dete bilo ko i dotakne, a na veliko iznenađenje slučajnih prolaznika, koji odmah pomisle na prekomernu upotrebu sile.

Ministar unutrašnjih poslova poziva na oštrije akcije

Ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović, počinje da prepoznaje ovu neizdrživu situaciju, što ga je po svemu sudeći navelo da najavi da su potrebne nove mere za suzbijanje maloletničkog prestupništva. Stoga će Ministarstvu pravde preporučiti pooštravanje krivične politike ili iznedrivanje drugih rešenja, već isprobanih i testiranih u zemljama EU, s obzirom da ovaj problem stvara ozbiljne probleme i vlastima u državama članicama EU. Pooštravanje krivične politike bi se prvenstveno odnosilo na smanjivanje starosne granice počinilaca, jer je trenutno zabrinjavajuće visok broj krivičnih dela koja su u zaštićenom dobu počinile osobe mlađe od 14 godina. Međutim, kazne za počinioce mlađe od 18 godina su takođe blage i nemaju pravi efekat odvraćanja od zločina. Načelno se roditelji dece i mladih koji su počinili nasilje mogu kaznitinovčanom kaznom od 30 000 do 100 000 dinara, što je omogućena zakonska sankcija od 2017. godine, ali je malo primera upotrebe.

U svakom slučaju, pitanje je, da li će povećanje represije imati željeni efekat. Prevashodno u jednom takvom društvu koje decenijama javnom mnjenju prezentuje da je uvek neko drugi kriv.

Ferenc Beretka (Családi Kör – Porodični Krug)

Prevod: Ljudmila Janković Gubik