Radionica za istraživanje identiteta manjina u Senti uradila je još jedno istraživanje javnog mnjenja koje je naručila Fondacija „Sloboda štampe” koja izdaje Čaladi Ker, Sabad Mađar So i Slobodnu reč. Ovog puta je istraživanje ispitivalo spremnost vojvođanskih Mađara da emigriraju, u koje zemlje idu, sa kakvim ciljem, i kakve nade imaju u vezi budućnosti Vojvodine. Rezultate istraživanja predstavićemo u nastavcima.
Drugi deo ove druge serije otkriva koliko želimo da napustimo zemlju, koja starosna grupa najviše odlazi i kako stepen obrazovanja utiče na ove odluke.
Možda zanimljivo i važno pitanje za buduće formiranje broja Mađara u Vojvodini, jeste koliko (još) Mađara koji žive u Vojvodini planira da rade u inostranstvu na duži ili kraći period, to jest da živi u inostranstvu. 17,6 posto vojvođanskih Mađara planira da se zaposli u inostranstvu na nekoliko nedelja ili meseci, a 13,6 posto razmišlja o višegodišnjem zaposlenju. 17,9 posto je onih koji planiraju da žive u inostranstvu. Naravno, kod ovih proporcija postoji preklapanje, jer 70 posto onih koji planiraju da rade u inostranstvu duži niz godina na primer, takođe planira i da živi u inostranstvu.
Veći je udeo ispitanih muškaraca koji planiraju da rade u inostranstvu, dok je među ženama više njih koje žele da žive u inostranstvu.
Takođe je veoma važno pitanje u našem istraživanju bilo da li je ispitanicima već palo ne pamet da emigriraju iz Srbije. 53 posto Mađara u Vojvodini se uopšte ne bavi idejom iseljavanja, njih 28 posto ozbiljno razmišlja o tome, 11,3 posto je već odlučilo da emgrira, a 7,7 posto bi rado napustilo Srbiju, ali nema mogućnosti za to.
Prema ovim podacima, skoro polovina vojvođanskih Mađara su potencijalni emigranti, koji ili planiraju, oklevaju, ili čekaju priliku, ili su se već odlučili.
Udeo onih koji žele da odu u inostranstvo je veći među mlađim starosnim grupama: oko četvrtina onih od 18 do 35 godina već je odlučilo da se preseli u inostranstvo. Ono što takođe nagoni na razmišljanje je i to da su više od 10 posto starijih od 65 godina takođe potencijalni emigranti.
Među onima koji su već doneli čvrstu odluku da napuste zemlju je više žena. Takođe je više njih među ženama odgovorilo da bi otišle, ali još nemaju mogućnosti za to.
Istraživanje prema stepenu obrazovanja pokazuje da oni koji su završili višu školu ili fakultet mnogo odlučnije žele da napuste zemlju. Od onih koji su završili osam razreda osnovne škole ili niže, većina (60%) namerava da ostane u Srbiji, a među njima je najveći broj odgovorio i tako, da bi rado otišli iz države, ali nemaju mogućnosti za to.
Posmatrano regionalno, može se reći da najmanje Mađara koji žive duž Potisja planira rad ili naseljavanje u inostranstvu, a najviše u Severnoj, Srednjoj i Zapadnoj Bačkoj.
Regionalno nema značajnih razlika u pogledu migracionog potencijala, ali što je više neko emotivno vezan za Srbiju, to manje razmišlja o iseljavanju iz zemlje.
Na nameru da emigrira, utiče kako je ispitanik odgovorio na pitanje da li se stvari u Srbiji odvijaju u dobrom ili lošem smeru. Procenat onih koji kažu da stvari idu u dobrom pravcu je mnogo manji (5,3 posto), od onih koji kažu da stvari idu u pogrešnom pravcu (16,6 posto). U prvoj grupi oko 25 posto njih su potencijalni emigranti, dok je u drugoj taj postotak skoro 60 posto.
Posebno smo pitali kako ljudi ocenjuju poslednjih deset godina u smislu ekonomskog, životnog standarda zemlje i razvoja mađarsko-srpskih odnosa. Čini se logičnim da oni koji kažu da se situacija pogoršala preovladavaju velikom većinom među emigrantima, međutim, zanimljivo je da oni koji kažu da se stvari nisu promenile pokazuju skoro istu sklonost ka emigriranju.
U sledećem delu moći ćete čitati o tome, sa kojim ciljem odlaze vojvođanski Mađari i u kojoj meri nade vezane za Srbiju utiču na njihove planove za iseljavanje.
Prvi deo
Većina svoju decu šalje na studije u Mađarsku
Iseljavanje… Ko će, kud’ će, dokle ćemo? (Foto: Pixabay)