7 ujutro. Ponedeljak. Cela ulica se ori od brujanja neke kosilice čijoj bi decibelaži pozavideo i omanji Maršal.

Da je tropski dan bio, pa u redu, ali ovako ne razumem, iskreno.

Neverovatno je koliko smo postali bezobzirni, pa čak ni ne razmišljamo o tome da bi takva buka mogla nekom da smeta u to doba.

Onda me sve to naravno ponukalo da zapravo malo bolje istražim ovu temu. Osim etičkog i moralnog aspekta iste, s obzirom da toga nekako odavno u ovom našem sadašnjem društvu nema, ni u gradovima, ni u ruralnim oblastima, pa se pomenutim aspektom više nekako ni ne vredi baviti, barem u ovom slučaju.

Naime, prvo što sam primetila je to, da je srpski Zakon o javnom redu i miru toliko jasan, da meni lično ništa nije bilo jasno. Doduše nisam pravnik, ali je to sve toliko okruglo pa na ćoše, da može da se tumači i ovako i onako, što morate priznati u slučaju jednog zakona baš i nije prednost.

U Članu 3 pomenutog zakona preciziraju se upotrebljeni izrazi ovog Zakona, pa pod brojem 6 piše da je buka neželjen ili štetan zvuk jakog intenziteta. Dobro. Pod 7 je definisana dozvoljena jačina buke, a to je maksimalna jačina buke čiji je intenzitet utvrđen propisima o zaštiti životne sredine od buke. Pogađate, potražila sam Zakon o zaštiti od buke u životnoj sredini. U osnovnim odredbama ovog zakona, Predmetu zakona, Članu 1 piše sledeće:

Ovim zakonom uređuju se: subjekti zaštite životne sredine od buke; mere i uslovi zaštite od buke u životnoj sredini; merenje buke u životnoj sredini; pristup informacijama o buci; nadzor i druga pitanja od značaja za zaštitu životne sredine i zdravlje ljudi.

Odredbe ovog zakona odnose se na buku u životnoj sredini kojoj su izloženi ljudi posebno u izgrađenim područjima, javnim parkovima ili drugim tihim zonama u aglomeracijama, u tihim zonama izvan naselja, u blizini škola, bolnica i drugih objekata, zona osetljivih na buku, a koja potiče od rada izvora buke u smislu ovog zakona.

E sad, odmah posle Člana 1, naravno sledi Član 2, čiji je podnaslov Izuzeci od primene:

Odredbe ovog zakona ne primenjuju se na buku:

1) koja nastaje na radnom mestu i u radnoj okolini;

2) koja nastaje u prevoznom sredstvu;

3) koja potiče od vojnih aktivnosti i aktivnosti na zaštiti od elementarnih nepogoda, prirodnih i drugih udesa;

4) od aktivnosti u domaćinstvu ili buku iz susednog domaćinstva iz stana ili drugog prostora koji se koristi za te namene;

5) kojoj su izloženi oni koji je stvaraju;

6) od domaćih i divljih životinja.

Odredbe ovog zakona se ne primenjuju na buku koja potiče od zvučnog oglašavanja zvonima ili elektroakustičkim uređajima iz verskih objekata.

Odredbe ovog zakona se ne primenjuju na buku od vazduhoplova u meri u kojoj je zaštita od buke od vazduhoplova uređena drugim posebnim zakonom i propisima u oblasti vazdušnog saobraćaja.

Sad ko uspe da protumači, blago njemu. Meni je lično najinteresantnija 5. stavka po kojoj se odredbe ovog zakona ne primenjuju na buku kojoj su izloženi oni koji je stvaraju. Pa jasno je valjda da nećeš sam sebe tužiti. Sve u svemu, kao što rekoh, okruglo pa na ćoše, treba biti pravnik pa protumačiti.

Pošto sam shvatila da se zakonom i ne vredi previše baviti, s obzirom da su i onu sirotu ženu uhapsili zbog Bromazepama, baš sam malopre gledala neko gostovanje na jednom tv kanalu, po kom je s jedne strane to opojna droga, a sa druge nije, a sa medicinskog stanovišta je ovo, a sa zakonske strane drugo, a ako ima ovo, onda nije ono… Ma, ok, zakonski precizirano nikako, nikom ništa jasno. Dobro.

To svakako niko živi osim pravnika ne može da raspetlja, ako i oni mogu.

Zanimljivije mi je zapravo bilo da saznam kada je u stvari najbolje kositi, šišati travu. A to nikako nije ujutro.

Koji god stručni sajt za ovu vrstu pitanja da sam pogledala, lepo piše. Tada je travnjak uglavnom vlažan, da li zbog zalivanja ili rose, te se košenje uopšte ne preporučuje. Ukoliko to radite tada, treba da znate da košenje mokre trave ima nekoliko neželjenih efekata: širenje bolesti trave, neravnomerno košenje, lepljenje i ostavljanje mahovine.

Znači, najbolje vreme za košenje trave je predveče. I sunce je slabije, a i trava ima noć da se oporavi. Takođe se leti ne preporučuje uništavanje trave do balčaka, već se kosilica lepo podesi između 8 i 9 cm. Budete li je kosili niže, spalićete je uglavnom. I u tom slučaju dobiti prizor iz neke horor priče, a ne lepi zeleni travnjak.

Interesantan je i pomenuti etički aspekt košenja trave rano ujutru, kada te uopšte ne interesuje da li to nekom eventualno smeta ili ne, ali to su već teme koje iziskuju mnogo duži članak sa pitanjem na kraju da li se uopšte isplati nekog edukovati po tom pitanju, ako već osnovne parametre kulture nema u sebi.

Kako god, vi čuvajte svoju travu, pustite je da raste i malo duža, biće lepša, uživajte u letu i pokušajmo svi zajedno biti barem malo kulturniji, svet će tako biti lepše mesto.

Da ne pričamo da će sigurno biti, ako pustite komšije da se naspavaju.

Spaljena trava (Foto: privatna arhiva autorke teksta)