Prema procenama, oko milion Rusa je napustilo svoju zemlju u proteklih godinu dana, od invazije na Ukrajinu 24. februara 2022. godine, a blizu 200 000 ih je stiglo u Srbiju. Iako nisu svi ostali u našoj državi, njihova pojava je donela značajne promene. Sadašnji talas ruskih izbeglica nije prvi kod nas, ali im je svima zajedničko da ostavljaju trag u privrednom i kulturnom životu Srbije i Vojvodine.

Prema podacima Agencije za registraciju preduzeća (APR), prošle godine je u Srbiji osnovano blizu 4200 preduzeća – uglavnom konsultantskih i informatičkih, kao i trgovinskih preduzeća, dok je 2021. godine taj broj iznosio 159. U državu ( pre svega prestonicu), dolaze uglavnom mladi i porodice sa decom, a zbog enormne potražnje za nekretninama, mesečna kirija stanova je udvostručena. Pored efekta naduvavanja cena, ruska dijaspora ostavlja trag i u javnom i kulturnom životu – najreprezentativniji primer potonjeg je da su krajem januara čak i karte za koncert ruske rok legende Borisa Grebečikova, koji je slabo poznat u Srbiji, planule za nekoliko trenutaka.

Ruska emigracija u Srbiji između dva svetska rata

Aktuelni događaji nas donekle podsećaju na talas Rusa koji su bežali od boljševičke revolucije 1917. godine, a od kojih su mnogi ostali u Srbiji.

Između dva svetska rata u Srbiji je živelo blizu 40 000 (prema nekim izvorima čak i 100 000) Rusa. Prva grupa emigranata dolazila je uglavnom na teritoriju Vojvodine, jer su tokom Prvog svetskog rata ovde završavali ruski zarobljenici prebačeni sa Istočnog fronta. U drugom talasu došli su ruski dobrovoljci sa Solunskog fronta koji nisu hteli da se vrate u zemlju u kojoj su komunisti došli na vlast. Većina njih (oko 20 000) došla je sa krimskim talasom koji je predvodio baron Petar Nikolajevič Vrangel, general ruske carske armije.

Ruski istoričar Nikolaj Stepanov objavio je podatke o strukturi ruske emigracije, a prema njegovom istraživanju, u zemlju je tada stiglo 30 generala, profesora i lekara jednim jedinim brodom. Prema ovom istraživaču, više od polovine ruskih doseljenika bili su vojni oficiri i državnim službenici, 30 posto njih je radilo u ekonomskoj oblasti, 14 posto su bili učitelji, lekari, pisci, crkvena lica ili umetnici, a 5 posto je bilo na administrativnim funkcijama. Podaci pokazuju da samo 3 posto Rusa koji su došli u zemlju nisu imali nikakvo obrazovanje. Rusi su ostavili dubok trag u naučnom životu, kulturi i umetnosti Srbije. Zgradu srpske vlade, na primer, projektovao je ruski arhitekta Nikolaj Krasnov 1926. godine. Kod nas su novi dom našli i potomci Puškina, Ljermontova, Bulgakova i Tolstoja.

Da li se i Tolstoj stariji spremao da se nastani u Novom Sadu?

Prema određenim izvorima, ruski pisac Lav Nikolajevič Tolstoj je planirao da se pred kraj života nastani u Novom Sadu, što se na kraju nije ostvarilo zbog njegove smrti. Besmrtni autor Ane Karenjine i Rata i mira preminuo je 20. novembra 1910. godine u 82. godini života. Pred kraj života bio je sve napetiji, što objašnjava i zašto je nestao u zoru 29. oktobra 1910. godine. U pratnji svog doktora, obučen u grubu seljačku odeću, ukrcao se u železnički vagon treće klase i otišao da svoje poslednje dane provede negde drugde. Vest o njegovom bekstvu izazvala je ogromnu senzaciju u svetskoj štampi, pa čak i dok je putovao prerušen, pisac nije mogao da izbegne javnost, jer su ga novinari pratili svuda. 15. novembra se ozbiljno razboleo i odveden je na železničku stanicu grada po imenu Astapov. Supruga je pojurila do njega, ali je pet dana, pa sve do njegovih poslednjih trenutaka na ovom svetu nisu pustili u njegovu blizinu. U obruču štampe, koja ga je smatrala ludim, nije dobio mirnu, tihu smrt , kakvu je želeo.

Prema nekim izvorima, poslednji put dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) vodio bi do Novog Sada, jer se spremao na odmor u Šafarikovu ulicu 35 (tada ulicu Tekelj Imrea). Poslednjih sedam godina u Jasnoj Poljani, njegov lekar je bio Dušan Makovicki poreklom iz Bratislave, koji ne samo da je čitao Tolstojeva dela, već ih je i prevodio i štampao u inostranstvu. Doktorova bratanica, Olga, udala se za Miloša Krna, slovačkog advokata iz Novog Sada, koji je posetio Tolstoja u Jasnoj Poljani 1907. godine – verovatno se tada rodila ideja o poseti Srbiji. Za pisca je u dvorišti porodične kuće Krnoovih podignuta trosobna „ruska kuća“. Međutim, pisca su uzalud čekali u Novom Sadu, navodno ga je na putu odnela upala pluća. Porodica Krno se preselila u Slovačku 1922. godine, a trošna kuća je kasnije srušena i na njenom mestu je podignuta nova.

Tolstojevi potomci u Vojvodini

Lav Tolstoj i njegova supruga Sofija imali su trinaestoro dece. Pisac nije uspeo da emigrira u Srbiju, ali je nekoliko njegove unučadi bilo prinuđeno: posle ruske socijalističke revolucije Ilija se nastanio u Beogradu, a Vladimir u Novom Bečeju – tako su postali takozvana Tolstojeva „srpska grana“.

-Posle Oktobarske revolucije, pored porodice Tolstoj, u Novom Bečeju se nastanio i poslednji predsednik Carske Dume Mihail Rodžjanko. U martu 1920. godine Rusi su u našem gradu osnovali Harkovski institut, premešten iz Rusije u Srbiju posle Oktobarske revolucije, gde su ruske devojke studirale do 1931. godine, kada je škola zatvorena zbog ekonomske krize. Dok su ovde živeli Rusi, odnosno između dva svetska rata, u Novom Bečeju je kulturni život bio živahan, a meštani su od Rusa učili i strane jezike. Na kraju su svi otišli i danas samo nekoliko grobova podseća da su u Novom Bečeju živeli Rusi – kaže Vladimir Davidović, direktor Narodne biblioteke u Novom Bečeju.

Vladimir Ilič Tolstoj se posle Ruske revolucije borio zajedno sa Vrangelom na Krimu, a u Srbiju je došao 1920 godine sa bratom Ilijom. U početku je radio u jednom kamenolomu, da bi kasnije učio za agronoma na Univerzitetu u Beogradu. Postao je poljoprivredni inspektor okruga Novi Bečej, a bio je i strastveni lovac. Vladimir je u Novom Bečeju živeo od 1930. do 1945. godine, u nekoliko kuća sa svojom porodicom, ali je najduže živeo u današnjoj ulici Žarka Zrenjanina (tada kralja Aleksandra). Ova kuća je sada vlasništvo Imrea Bečeija, koji pokušava da staru zgradu spase i obnovi.

Za mene postoji nešto mistično u ovoj kući: blizina Tise, atmosfera koju pružaju okolne stare zgrade, duhovno nasleđe nekadašnjih stanovnika koji su živeli u kući, sve to doprinosi posebnom raspoloženju. Meni je najdraža legenda ispletena oko slučajno pronađenog bunara o kojoj mi je dosta pričao stari komšija. Priča se da se bračni par Tolstoj u suzama oprostio od kuće iznad ovog bunara, kada su se 1945. godine vratili u domovinu. Možda se tada pojavilo uverenje da ovaj bunar donosi večnu sreću u živote zaljubljenih – priča Imre.

U novobečejskoj kući od Tolstojevih nije ostalo gotovo ništa, a na porodicu koja je ovde nekada živela jedino podseća duborez na kome je prikazan slavni pisac, a koji visi na zidu naspram ulaza i nekoliko manjih komada nameštaja. Imre se nada da će kuću, originalne dokumente i fotografije u vlasništvu lokalnog istoričara Andrea Karoljija, moći staviti u službu turizma.

Pacifizam nije postao nasleđe svih Tolstojevih potomaka

Tolstojevi koji su živeli u Srbiji bili su među retkima koji su se 1945. godine – nakon što su dokazali svoje antifašističko ustrojstvo tokom Drugog svetskog rata – mogli vratiti kući u Sovjetski savez, ali oko 300 potomaka porodice trenutno živi u 12 zemalja.

Ilijin sin jedinac, Nikita, Tolstojev unuk, najduže je živeo u Beogradu, jedno vreme i u Vršcu. On je rođen u Vršcu 1923. godine i pohađao je tamo osnovnu školu, da bi gimnaziju nastavio u Beogradu, a filologiju je diplomirao u Moskvi. Postao je poznati slavista i akademik. Ovaj naučnik koji je preminuo 1996. godine, puno je proučavao srpsku kulturu i jezik i održavao dobre odnose sa domaćim istraživačima. Njegovo ime nosi ulica u Vršcu, kao i udruženje srpsko-ruskog prijateljstva.

Vladimir, koji je 15 godina živeo u Novom Bečeju, imao je dva sina. Oleg je postao slikar, a Ilija nastavnik. Kada su se vratili u Sovjetski Savez, Olegova deca su svake nedelje željno iščekivala poštu iz Beograda, kojom su dobijali časopis za decu Politikin zabavnik iz kojeg su učili srpski. Jedan od njih Pjotr Tolstoj, potpredsednik ruske Dume, posetio je Novi Bečej 2021. godine. Tom prilikom je obišao grob svoje tetke i rodno mesto svog strica Ilije (Pjotrov otac, Oleg, rođen je u Beogradu 1927. godine). Kada je bio u poseti, izjavio je da bi želeo da kupi kuću svog dede i svoje bake, a u kojoj bi jedan ruski kutak podsećao posetioce na veliki uticaj koji je ruska emigracija od oko 300 ljudi koji su živeli u Novom Bečeju između dva svetska rata, imala na lokalni naučni, kulturni i prosvetni život.

Lav Tolstoj je učestvovao u Krimskom ratu sa 26 godina, nakon čega je postao posvećeni pacifista. Nasuprot njemu, Tolstojev čukununuk koji je političar i potpredsednik Dume, prošle godine je izjavio da će Rusija odustati od rata kada dođe do poljske granice, a Ukrajina više ne predstavlja pretnju za Rusku Federaciju.

Roža Feher

Pjotr Tolstoj, potpredsednik Dume (treći sa leva na desno) u Novom Bečeju (Foto: Facebook)