Adolescencija je verovatno jedan od najosetljivijih perioda u životu čoveka. Ovo je doba kada je osoba najsklonija da se okrene sama protiv sebe: samoubistvo je drugi najčešći uzrok smrti među srednjoškolcima i studentima. Razlozi zbog kojih dete ili mlad čovek razmišlja o samoubistvu mogu biti različiti: razvod roditelja i raspad porodice, konflikti unutar porodice, neretko fizičko ili psihičko nasilje, problemi u vezi, ali često pate i zbog vršnjačkog nasilja. Stvarni razlog svakog od ovih problema je zapravo isti: mladi se osećaju usamljeno i nemaju sa kim da podele svoje probleme.

Stručnjaci procenjuju da je Srbija jedan od lidera u svetu po stopi samoubistava. Zvanični podaci pokazuju da je stopa samoubistava u Vojvodini zaista visoka: u pokrajini je prošle godine 350 ljudi sebi oduzelo život, 2017. 334, a pre tri godine 288. Srbija je na 26. mestu u svetu po stopi samoubistava, a po podacima Svetske zdravstvene organizacije (SZO). Sprečavanje pokušaja samoubistava i dalje predstavlja veliki izazov za naše društvo. Od januara 2019. godine, u Beogradu postoji SOS telefonska linija, koja za cilj ima prevenciju samoubistava. Ovaj besplatan broj na psihijatrijskoj klinici Dr Laza Lazarević, dve nedelje od pokretanja nazvalo je 320 osoba. Prema podacima SOS telefonske klinike, većina poziva stigla je iz Vojvodine.

Volonteri novosadskog Centra Srce, pružaju duševnu pomoć kroz telefonske razgovore, putem e-maila i četa, prevashodno mladima. Već 27 godina, 365 dana u godini, trude se da odvrate od  samoubistva osobe koje stupe sa njima u kontakt.

Pre 27 godina pomagali su mladim vojnicima, a sada pomažu tinejdžerima

Ovaj centar je osnovan 1991. godine, kada su uglavnom pružali podršku mladim ljudima, povratnicima sa fronta, koji su se borili sa psihičkim problemima. Od tada su se vremena promenila, drugačiji su i problemi sa kojima se obraćaju ljudi Centru Srce, a uglavnom mladi, adolescenti.

I način na koji prezentuju svoje probleme se promenio: današnjim mladima je lakše da napišu šta ih muči, nego da telefonom razgovaraju o tome – upravo zbog toga su danas e-mail, čet i društvene mreže (Fejsbuk, Instagram) sada fokus duševne podrške – priča Slavica Ranisavljev Kovačev, direktorica novosadskog Centra Srce .

– Da li se osećanja mogu preneti preko četa ili e-maila? Meni je e-mail omiljen način komunikacije. Današnja omladina, kada prolazi kroz neku traumu, nema snage da o tome govori preko telefona. Kroz pisanu reč bolje mogu da izraze svoje probleme. Prevashodno mladi (od 15 do 30 godina) pišu e-mail i javljaju se na poruke u četu. Najmlađa osoba koja nam se obratila za pomoć, imala je 8 godina – u detalje je ispričala direktorica centra.

Od početka godine, do 10. septembra, Svetskog dana sprečavanja samoubistava, besplatni SOS telefonski broj novosadskog Centra Srce, koristilo je otprilike 4500 ljudi. Prema mišljenju Slavice Ranisavljev Kovačev, ovaj broj bi bio i mnogo veći, ali u centru radi samo 30 volontera, od kojih pomoć može da se potraži od 17 do 23 časa. Saradnici centra dokumentuju, iz kojih razloga im se mladi obraćaju.

– Najveći broj mladih se žali na to da su usamljeni, odbačeni od društva, niko ih ne razume. Osećaju da šta god da se desi sa njima, ljudi ih ne bi ni primetili, da bi svoje živote nastavili kao da se ništa nije dogodilo. Uprkos tome što kroz razgovor vidimo da to realno nije tako, njihov osećaj je takav, kao da nikom ništa ne znače. Pored ovih problema, veoma često se žale na partnerske odnose : ne mogu da nađu partnera, raskinuli su, osećaju da im je veza loša, ne mogu da prebole raskid. Veoma često se osećaju u bezizlaznoj situaciji zbog porodičnih problema: razvod roditelja, konflikti unutar porodice predstavljaju za njih nerešiv problem, žale se da ih roditelji ne razumeju, nemaju dobar odnos sa braćom ili sestrama, ili ih upravo roditelji povređuju – nabraja direktorica centra. Ona dodaje da se odrasli često o svojoj deci izjašnjavaju tako, da deca ne mogu imati nikakve ozbiljne probleme, zbog toga ne uzimaju za ozbiljno ni njih ni njihove probleme.

Još će im pasti na pamet da to urade“

Direktorica je ispričala i to da direktori škola često odbijaju posete osoblja Centra i razgovore sa decom, jer „kada čuju za samoubistvo, učenici počnu da razmišljaju da i sebi sami oduzmu život“.

– Kada je reč o mladima, uvek razmišljao o njima kao veoma srećnoj, zdravoj, razigranoj deci. Nikada ne razmišljamo o tome šta je to, što proživljavaju i šta im se sve događa u školi, porodici ili drugoj zajednici, što mi kao nastavnici ili roditelji ne vidimo, štaviše, ne možemo ni da zamislimo. Njihove živote moramo shvatiti kao složenu stvar, kako gledamo i na svoje, ali dok smo mi odrasli naučili da se nosimo sa nekim kriznim situacijama, to kod mladih nije slučaj – naglašava Slavica Ranisavljev Kovačev.

I mladi mogu imati mentalne probleme, često je upravo ovo razlog zašto se jedna mlada osoba oseća odbačenom i obeleženom.

– Zovu nas ili pišu i zbog mentalnih bolesti. Nije sama bolest ta na koju se žale, već to da zbog dijagnostikovane bolesti imaju osećaj da nikada neće biti u stanju da vode normalan život. Mlada osoba ima napad panike ili neku fobiju i oseća da ju je to obeležilo za ceo život. S obzirom da ne poznaju osobu koja se bori sa nekim oblikom mentalne bolesti i živi normalan život, te samim tim i nemaju mogućnost da sa nekim drugim razgovaraju o toj temi, ne znaju ni da je to moguće. Osećaju i vide da su obeleženi i to isključivo od strane društva. To je ono što ih tera na razmišljanje o samoubistvu, jer ne žele da žive takav život- kaže psiholog.

Pravi razlog je zlostavljanje!

Druga velika grupa problema, koji muče mlade je škola ili radno mesto – ne mogu da se uklope, ne nalaze svoje mesto, imaju loše odnose sa ljudima svojih godina, zlostavljaju ih.

– Najčešće se žale i na zlostavljanje. Često nam se obrate sa potpuno drugim problemom, a ispostavi se da su ih nekad zlostavljali (u porodici, u vezi ili u školi) i zbog toga su postali još povučeniji. Mladi veoma često govore o nasilju u školi, ali često to ne vide kao pravi problem. Kada razgovaramo sa njima, ne žale se na to da ih ismevaju, vređaju ili bacaju na njih predmete, već da nemaju sa kim da popričaju, da su usamljeni – ali su sve ovo posledice zlostavljanja. Tako razmišljaju da zlostavljanje još mogu i da podnesu, samo da imaju nekog sa kim mogu da podele svoje probleme – tvrdi direktorica novosadskog Centra Srce.

Starije godište već ima drugačije probleme nego adolescenti, ali ni po čemu manje nego što su već pomenuti. Često se baš tada suočavaju sa činjenicom da nisu u stanju da ispune određene životne zadatke.

– Stariji, tačnije oni preko dvadeset godina, suočavaju se sa egzistencijalnim problemima. Završe fakultet i ne mogu da nađu posao, a ako ga i nađu, ne zarađuju dovoljno da bi stali na svoje noge i ne mogu da postanu nezavisni od svojih roditelja. Ovi mladi osećaju da ne mogu da ispune date životne zadatke, zato traže izlaz – počinju da žive jedan destruktivan život ili izaberu samoubistvo.

Samoubistvo se može zaustaviti!

Samoubistvo nije samo lični problem – kaže Slavica Ranisavljev Kovačev. To je i problem društva. Ako društvo ne reaguje na odgovarajući način, ovaj problem će poprimiti veće razmere. Upravo zbog toga je napisan priručnik za nastavnike, novinare, drže se preventivna predavanja (ako ih puste u škole), a i prisutni su na festivalima, gde pružaju pomoć mladima.

– Samoubistvo se može zaustaviti, a to vidimo iz primera društava gde se ozbiljno bave ovim problemom. Treba saslušati mlade i paziti na njih. Treba razumeti šta je to, što mlad čovek zapravo govori. Često su to fatalističke, pesimističke misli, koje mi odrasli ni ne čujemo, jer mi verujemo u to da naše dete ili učenik može da bude srećno, uspešno, verujemo u njegov kapacitet. Međutim, za njih je realnost ono što izgovore. Oni zapravo ne žele sebi da oduzmu život, samo ne žele da žive takav život koji žive. Ako su ubeđeni u to da nikad ništa  neće biti bolje, već eventualno samo lošije, tada počnu da se pitaju da li njihov život ima smisla. To su misli koje moramo čuti i zamisliti se nad njima! – sugeriše direktorica Centra Srce.

Primetimo znakove!

Nisu samo reči te, po kojima možemo zaključiti da nešto nije u redu, već je često i ponašanje deteta veoma rečito:

– Druga stvar, a po kojoj možemo primetiti da jedna mlada osoba razmišlja o samoubistvu je ponašanje- što naravno nije jednostavno, s obzirom da je ponašanje adolescenata veoma složeno i komplikovano, nije ga lako pročitati. Međutim, ako primetimo da je mlada osoba jako zatvorena i ako se ponaša autodestruktivno: konzumira alkohol, droge, samu sebe povređuje (na primer, seče se žiletom, peče kožu žarom cigarete) ili nema volje za one stvari koje su mu ranije mnogo značile (sport, hobi), to već mogu biti znaci pomenutog. Ovi znaci upućuju na to da nešto nije u redu sa detetom. Naravno da ne treba odmah pomisliti na to da će počiniti samoubistvo, ali ga nešto muči ,a o čemu treba popričati sa detetom ili učenikom. Razmišljanje o samoubistvu se ne pojavljuje odmah u umu jednog deteta – to je niz misli, poslednja stanica njegove patnje. Proces koji počinje formiranjem ovakvih misli do izvedbe istih traje prosečno pola godine. Kod adolescenata ovaj period može biti i mnogo kraći, jer su impulsivniji, naročito ako konzumiraju alkohol ili droge.

Zadatak nas odraslih je da pomognemo detetu, učeniku. Prema mišljenju Slavice Ranisavljev Kovačev, dovoljno je već i to da zna da može da računa na nas, upravo iz toga razloga ne treba probleme deteta smatrati manjim nego svoje.

– Treba da budemo načisto sa predrasudama. Ako je neko mlad, to ne znači da je automatski i srećan. To što mi možemo da prevaziđemo određene stvari (vršnjačko nasilje, zlostavljanje, izopštavanje itd.), ne znači da to može i jedna mlada osoba. Samoubistvo je drugi najčešći uzrok smrti među adolescentima! Upravo zbog toga ne smemo osuđivati mlade, ne smemo zapostavljati njihove misli, osećaja, potcenjivati njihove probleme. Lako je odraslom izgovoriti – proći će, i verovati u to. Najviše što možemo da učinimo za jednog mladog čoveka je da budemo prisutni u njegovom životu, da može sa nama da razgovara o svojim problemima. Otvoren razgovor o problemima veoma je opterećujuć za mladog čoveka, ali i za odraslog, zato treba da budemo tu jedni za druge – ako ovo podrazumeva i to, da jedan deo tereta mi treba da ponesemo dalje – kaže psiholog.

Po njenoj priči, često provode i 4 – 5 sati u četrumu razgovarajući sa mladom osobom. Na kraju razgovora, veoma često ih pitaju: – Dobro, do sada, šta ti je najviše pomoglo da ne počiniš samoubistvo, kako si prevazišao/la probleme ? Tako prebace loptu na njegovu ili njenu polovinu terena i mlada osoba počinje da razmišlja o tome šta je to, što je pokreće, što joj daje snagu. Direktorica Centra Srce kaže, da je čest odgovor taj, da im je pomoglo što ih je neko saslušao.

Žaklina ŽOLDOŠ VIGI (Családi Kör – Porodični Krug)

Kome se možemo obratiti ?

Besplatna mentalna podrška psihijatrijske klinike Dr Laza Lazarević, dostupna je 24 časa dnevno na broju telefona 011/7777-000.

Novosadskom Centru Srce možete uputiti besplatan poziv svakog dana od 17 do 23 časa na telefon 0800-300-303. Volonterima spremnim da pomognu, takođe se možete obratiti u prozoru za ćaskanje na sajtu www.centarsrce.org , kao i e-mailom na vanja@centarsrce.org , ako ste usamljeni, uznemireni, očajni, nesigurni ili imate bilo koji drugi problem.

Prevod: Ljudmila Gubik Janković