Mnoge subjektivne okolnosti su bile isključene iz bodovanja, i u slučaju zadataka koje su pregledali nastavnici potpuno je isključena pristrasnost, jer niko nije znao odakle dolaze, a još manje ko je ispunio dati test. Štaviše, ponekad ni to, kom đaku pripada koji broj bodova.

Konačno je došlo vreme zadovoljstva, bez oblaka. Svi se možemo prepustiti pričama o uspehu, pa sam se i sam zavetovao: u ovom tekstu neće biti niti jednog znaka pitanja, jer – kako uporno slušamo, čitamo u medijima – živimo u istorijskim vremenima. Pitanje je tačke gledišta da li se ovaj atribut odnosi dikretno na pobedu ili „samo“ uspeh, pa čak možda i osvajanje teritorije (!).

Određeni oprez od strane starijih ljudi u vezi sa pridevom „istorijski“ je opravdan, jer u jednom ljudskom veku postoji više takvih istorijskih događaja i kasnije se potvrdi kakav bi život bio bez toga.

Međutim, sada nema sumnje u to da jedna polovina zemlje slavi, s obzirom da su izborni ciljevi postignuti i bolje nego što se očekivalo i nadalo. Druga polovina pak, da zloupotrebimo malo Atilu Jožefa, „zamišljeno gleda oko sebe i pametnom glavom klimnuvši, ne nada se.“

Sazrela je mala matura

U ovo vreme puno radosti, treba znati i to, da je istovremeno sa izborima i ostvarenje razvojnih ciljeva obrazovanja takođe dostiglo istorijske visine, te je u jednom potezu odbacilo mnoge naše prethodne brige.

Na kraju polovične onlajn školske godine, uspešno je završen maturski ispit osmaka. Učenici su testove, za razliku od prethodnih godina kada su to radili u istom prostoru, popunjavali u nekoliko učionica. Da bi se izbegle značajne nepravilnosti od prethodnih godina, plastične kese u kojima su testovi poboljšane su sigurnosnim elementima, da bi se izbeglo curenje istih. Otvaranje ovih kesa ne samo da je moralo da se odvija pred svedocima, već je postupak morao i da se ovekoveči na video snimku.

Sistem je funkcionisao odlično, i kao rezultat dugogodišnjeg napornog rada, ove godine zadaci nisu ukradeni iz štamparije, niko ih nije prodavao na ulici, a ni na internetu nije moglo da se nađe rešenje nijednog jedinog zadatka veče pre ispita. Iako smo mi primili vesti o procurivanju, ali to je u poređenju sa gore navedenim bilo uobičajeno.

U jednoj školi u Sandžaku, jedna učenica je plemenitom jednostavnošču snimila mešoviti test i podelila ga sa svojim vršnjacima putem mobilnog telefona. Istina, ovo je takođe zahtevalo dobronamerno žmurenje od strane dežurnih nastavnika, jer je ne samo korišćenje, već i samo unošenje digitalnih naprava strogo zabranjeno. S obzirom da je to bio prostorno i vremenski ograničen prekršaj, upitni test je moralo da ponovi samo 127 novopazarskih učenika (otprilike osam odsto lokalnih učenika). Nadalje, rezultati male mature počeli su da se pojavljuju na datoj veb stranici 23. juna u zakazano vreme. Prilikom istovremene obrade ovolike količine podataka, očekuju se i određena kašnjenja, ali su postignuti poeni postali vidljivi tokom dana – sa izuzetkom određenog broja učenika, koji ni u subotu ujutru nisu znali gde su im nestali testovi. Iznenađujuće, ali je bilo malo vesti vrednih pomena o greškama u vezi testova. Ranijih godina (decenija), navikli smo na sasvim nešto drugo.

U kojoj su meri popravljeni konstantni nedostaci u vezi dežuranja, to možemo samo da naslutimo, iako na zvanične rezultate nije pala senka sumnje, da su učenici masovno prepisivali rešenja jedni od drugih.

Ako bi hteli da budemo dosadni, a nećemo, mogli bi i to da kažemo, da je izborni proces sve drugo gurnuo u pozadinu, i da u lokalu niko nije mogao da vidi ispunjene testove, ali ovo – šta god ko mislio – ne može da zaseni istorijski proboj.

Sa radošću čekamo objedinjene rezultate, koji omogućavaju poređenje među školama, opštinama i okruzima, da bi dobili umirujuć odgovor na treći veliki problem dosadašnjih završnih ispita, labavost u proceni. S obzirom da su ove godine veliki deo testova pregledali pomoću softvera (što znači da su zatvorenog tipa, rešenja je trebalo dati zaokruživanjem, pogađanjem), mnoge subjektivne okolnosti su bile isključene iz bodovanja, i u slučaju zadataka koje su pregledali nastavnici potpuno je isključena pristrasnost, jer niko nije znao odakle dolaze, a još manje ko je ispunio dati test. Štaviše, ponekad ni to, kom đaku pripada koji broj bodova. To je već metodološko pitanje u kojoj meri odgovori zatvorenog tipa (nagađanje) odražavaju tako jako očekivanu sposobnost rešavanja problema od strane đaka i da li su uopšte pogodni za merenje zasnovano na kompetenciji.

Obrazovanje na daljinu – uspeh i nova šansa

Letnji raspust još nije ni počeo, revnosni ministar obrazovanja već je izneo svoja uverenja o temi očekivanoj u bliskoj budućnosti:

„Ukoliko na jesen stigne drugi talas korona virusa, prosveta će biti spremna da ponovo primeni obrazovanje na daljinu“ – izvestila je štampa.

Dan posle izbora, postalo je jasno, da se epidemija ni izdaleka nije smanjila u onoj meri u kojoj su nas uveravali da jeste. Iako smo i to mogli doživeti kao pobedu. Štaviše, ne treba do jeseni čekati na taj drugi talas, biće dobro ako do tada i prvi talas utihne.

Ali – kako smo mi stariji naučili u uspešnom jednopartijskom sistemu – „ništa nas ne sme iznenaditi“, stoga snimanje televizijskih časova za sledeću godinu teče punom parom. Čak – a ovo je pravi istorijski uspeh – čini se da se i jednopartijski sistem ponovo uzdigao iz prašine.

Upitnike neka postavi svako tamo, gde misli da treba da budu.

(Slobodna reč)

Prevod sa mađarskog jezika: Ljudmila Gubik Janković


(Foto: Mina Delić/Slobodna reč)