Ako bismo želeli da sumiramo najveća dostignuća Subotice na planu urbanog razvoja grada na početku 21. veka, mogli bismo da se skoncentrišemo na tri projekta koja su značajno promenila centar grada, jer je uređenje centra grada ogledalo stanja u društvu. I da sumiramo, projekti se sastoje od dva neuspela pokušaja da se u gradu napravi nova fontana koja svetli i prska vodu u isto vreme: prvo je bila takozvana Đinđićeva fontana, a druga fontana na Trgu slobode. Treći je epski projekat rekonstrukcije pozorišta, koji se; u nerealnoj fantaziji da se napravi megalomansko ostvarenje sposobno da parira dosadašnjim subotičkim najznačajnijim građevinama: Gradskoj kući i Sinagogi; menjao mnogo puta, i sada već nije jasno da li oni koji danas rade na njegovoj rekonstrukciji, posle mnogih izmena, uopšte znaju kako je prvobitna ideja rekonstrukcije zgade pozorišta izgledala. Na periferiji grada zaboravljen je i neki drugi projekat, nikad završeni bazen u Dudovoj šumi.

„Đinđićeva fontana“, foto: Natalija Jakovljević

Svima nam je dobro poznato šta je ono što nas danas okružuje. Postavlja se pitanje, međutim, kako bi mogla da izgleda neka druga stvarnost, šta je ono što u današnjim globalnim okolnostima; uzimajući u obzir klimatske promene, drastično smanjenje neobnovljivih resursa i devastaciju prirodnih staništa koja vodi ubrzanom izumiranju živog sveta; možemo i treba da činimo da bismo stvorili održivi grad, grad koji će biti otporan na izazove budućnosti i koji će svojim stanovnicima moći da pruži dom vredan življenja.

Šta je ono po čemu se danas prepoznaju uspešni gradovi. Šta je ono što je danas ogledalo razvoja uzimajući u obzir da su pitanja zaposlenosti, ekonomskog napretka, socijalnog i zdravstvenog osiguranja i stanovanja uslovno rečeno rešeni za veliku većinu stanovnika grada. U nekim uspešnim gradovima napredak se više ne meri bruto nacionalnim dohotkom već stepenom kvaliteta života i sreće njenih stanovnika. Istraživanja iz oblasti psihologije pokazuju da materijalna bogatstva mogu da povećavaju sreću korisnika samo do određene mere, preko te granice enormno bogaćenje nije nužno povezano sa porastom zadovoljstva i sreće. U današnjim gradovima, koji se smatraju uspešnim, vrše se merenja ljudskog progresa kao i istraživanja sreće stanovnika. Somervil u Masačusetsu smatra se jednim od gradova sa najboljom upravom u celoj državi. Istraživanja koja se svake dve godine sprovode u Somervilu sastoje se od anketa koje popunjavaju građani odgovarajući na razna pitanja koja se odnose na njihovo zadovoljstvo životom u ovom gradu. Postavljaju se pitanja: koje su to specifične karakteristike koje stanovnike privlače da ostanu u Somervilu, da tu žive, rade, da se zabavljaju ili zasnuju porodicu; koliko su zadovoljni različitim servisima i uslugama u gradu, šta je ono što smatraju da treba poboljšati. Gradsku upravu zanima da li dostižu svoje ciljeve i vrednosti kao zajednica, a istraživanje je način da dobiju odgovore na mnoga pitanja i smernice kako da poboljšaju život u gradu.

Istraživanjem je otkriveno, na primer, da su u jednom delu grada stanovnici bili mnogo srećniji od drugih zahvaljujući nedavno uvedenom pilot projektu koji je podrazumevao uvođenje kontejnera za recikliranje kompletnog otpada. Namera Gradske uprave je da uspostavi indeks blagostanja koji će se pratiti i omogućiti uočavanje mogućnosti i inovativnih ideja za poboljšanje života u gradu. Gradska uprava Somervila smatra da njihova svrha kao institucionalne uprave nije samo postizanje rezultata gradnjom osnovne infrastrukture ili obezbeđivanje ključnih usluga, već negovanje i pružanje okruženja u kojem ima najviše prilika da se živi bogat, ispunjen, sretan i produktivan život u gradu. Kako da se izmeri da li je to postignuto? Anketa sreće nastavlja da se sprovodi o različitim političkim pitanjima i prepoznaju se mogućnosti u koje se može ulagati kako bi se postigao ovaj cilj.

Uspešni gradovi ostvaruju visok stepen saradnje sa svojim građanima. Čak i ako se istorijski posmatra uspešniji gradovi su uvek bili oni u kojima je vladao određeni stepen slobode delovanja, saradnje i brige za sugrađane. Subotica u 19. veku nije napredovala sve dok nije u potpunosti ostvarila slobodu delovanja za svoje građane u okviru ingerencija koje su joj pripadale kao slobodnom kraljevskom gradu, nakon ukidanja apsolutizma u Austrijskoj carevini. Prestonice su daleko i ne može iz njih da se rešavaju tekući problemi stanovnika udaljenih gradova.

Ono kroz čega će gradovi u budućnosti morati da prođu je svojevrsna urbana tranzicija, kako bi pronašli rešenja za mnoge izazove koji stoje pred njima. U toj tranziciji tehnološke inovacije biće jednako važne kao i društvene. Inovativna rešenja jedino su efikasna ako su prihvaćena od strane građana i ako se uklapaju u njihov stil života. Prelazak na alternativna transportna sredstva, a posebno na bicikl kao sredstvo spore mobilnosti; koji istovremeno pospešuje i zdravlje svog korisnika zbog fizičke aktivnosti ali i zbog smanjenja zagađenja; biće moguć samo ako bude prihvaćen od strane velikog broja građana, što se i dešava u brojnim gradovima sveta, a neki prednjače u izgradnji potrebne biciklističke saobaćajne infrastrukture i omogućavanju biciklističkog prevoza na bazi iznajmljivanja.

Biciklistički saobraćaj u Kopenhagenu (Fotografija: Viktorija Aladžić)

Korišćenje obnovljivih izvora energije biće mnogo efikasnije uz učešće građana: Već sada se sprovode pilot projekti povezivanja domaćinstava, koja su uvela solarne panele na svojim kućama u Holandiji, kako bi se omogućilo stvaranje većih zajednica u kojoj pojedinci mogu da koriste rezervu električne energije iz zajedničkih baterija u danima kada je oblačno i nema mogućnosti proizvodnje solarne energije putem solarnih ćelija. Baterije u sistemu pune se onim danima kada ima obilje sunčanih sati i kada se proizvodi više električne energije nego što je zajednici u tom trenutku potrebno.

Da bi se realizovala buduća održivost gradova potrebni su materijali, tehnologije, infrastruktura i ljudske aktivnosti kompatibilne sa novim rešenjima, odnosno realizacija jednog kompleksnog i funkcionalnog sistema kakav do sada ljudska civilizacije nije još videla. Mnogi istraživački centri, univerziteti, nevladine organizacije, zajedno sa građanima i upravama gradova, u svetu, uvode inovativne solucije za rešenja problema kao što je opasnost od poplava, zagađenje vazduha, dostupnost zdravih namirnica, sanitarnih uređaja i pitke vode.

Amsterdam spada u jedan od vodećih gradova kada je u pitanju regulisanje voda. Urbani razvoj Amsterdama bazirao se na regulisanju voda od najranijih vremena. Nepredvidivi tok reke Amstel poslužio je kao osnova za izgradnju jedinstvene urbane matrice koja će odrediti karakterističan izgled grada igrađenog na obalama brojnih kanala. U 13. veku u Holandiji su osnivani Odbori za nadzor voda – samostalna tela koja i danas deluju. Ovo je bilo neophodno jer je Holandija ravničarska zemlja isprepletena vodotocima, močvarama i sklona čestim opasnostima od poplava. Kuće u holandskim gradovima su se morale graditi na šipovima, a teškoće polaganja temelja sačuvalo je gradove od širenja u svim pravcima bez ikakvog reda. Amsterdam se morao širiti pod opštinskim nadzorom deo po deo i svaki novi deo je istovremeno morao da dobije sve komunalne instalacije. Nije postojala opcija da se otpadne vode izlivaju direktno u gradske kanale. Unutar ovakvog sistema kolektivne akcije i organizovane suzdržljivosti, dinamičke snage kapitalizma delovale su gotovo protiv sopstvene volje u opštu korist građana. Amsterdam se zato može uzeti kao uverljivi primer vrednosti mešovite privrede u kojoj su se javna i privatna preduzeća uzajamno dopunjavala i on je najznačajniji primer grada koji je uspeo preći od protekcionizma u slobodnu konkurenciju a da pri tome ne izgubi vlastiti lik.

Most Aluminiumbrug u Amsterdamu (Fotografija: Viktorija Aladžić)

Ne treba da se začudimo onda što Amsterdam i danas prednjači u rešenjima koja se tiču regulisanja voda. Upravljanje vodom u urbanim sredinama podrazumeva upravljanje pitkom i otpadnom vodom kao delovima sistema kojima domaćinstva snabdevamo vodom i odstranjujemo nečistoće. Pored toga prisutna je voda u obliku padavina ili atmosferska voda, površinske vode i podzemne vode. Postavlja se pitanje kako građani i drugi korisnici mogu da se uključe kako bi pomogli kreiranje urbanog sistema voda u cilju stvaranja sigurnog i zdravog životnog okruženja. Jedan od najvećih izazova sa kojim se amsterdamsko javno preduzeće, zaduženo za upravljanje vodama, Waternet suočava jeste stvaranje grada otpornog na poplave. Međutim, bez učešća građana, koji bi vodili računa o svojim privatnim posedima da imaju odgovarajući kapacitet drenaže i akumuliranja viška vode, ne bi bilo moguće radnicima ovog preduzeća da osiguraju grad od poplava upravljajući samo javnim površinama. Poznato nam je šta se u Subotici dešava kada su velike kiše. Grad je poplavljen iako Subotica nije smeštena na obali reke ili mora. Poplave dakle mogu nastati iz različitih razloga, zbog preobilnih padavina, izlivanja reka, podizanja nivoa mora itd.

U Holandiji su pokrenuti projekti da se građani uključe u kreiranje okruženja otpornog na opasnost od poplave i monitoring voda. Pripremaju se posebni planovi upravljanja viškom vode tokom obilnih kiša sa tačnim dispozicijama odstranjivanja vode sa mesta gde bi ona mogla napraviti štetu, na mesta gde može da bude deponovana i korištena kasnije, ili do otvorenih kanala, odnosno zelenih površina preko kojih će se infiltrirati u tlo. Što se monitoringa voda tiče, da bi moglo precizno da se prate vremenske prilike potrebni su podaci o padavinama visoke rezolucije. To se ostvaruje, pored zvaničnih meteorloških stanica koje raspolažu veoma preciznim aparatima za merenje padavina, pomoću meteoroloških volontera koji u Holandiji imaju male privatne meteorološke stanice za merenje količine padavina. Svoje podatke dele preko odgovarajućih onlajn platformi i zahvaljujući njima omogućeno je veoma detaljno praćenje, merenje, istraživanje vremenskih prilika, kao i planiranje prevencije neželjenih uticaja.

Mnogobrojni su načini učešća građana u kreiranju bolje budućnosti i mnogi su projekti usmereni na ostvarenje većeg kvaliteta života u gradovima. U Kini gde je gradska uprava zatvorenija prema saradnji sa građanima, često su prepušteni sami sebi da rešavaju probleme kao što je veliko zagađenje vazduha. To rešavaju korišćenjem maski i rukavica kada se kreću po gradu, ili ostaju unutra u danima kada je zagađenje izuzetno veliko. U stanovima postavljaju aparate za čišćenje vazduha i biljke koje imaju istu ulogu. No istovremeno koriste internet kako bi svojim aktivnostima izvršili pritisak na gradsku upravu da se ažurnije počne baviti problemima zagađenja vazduha, i aplikacije nevladinih organizacija preko kojih mogu da prate različite podatke o stanju okruženja, zagađenju vazduha, ali preko kojih mogu i da prijavljuju pojave koje narušavaju kvalitet vazduha i kvalitet okruženja.

I da se vratimo na Suboticu, njen budući razvoj i njena atraktivnost neće se meriti samo visinom dohotka, gomilanjem višespratnica ili podizanjem megalomanskih objekata, mnogo važnije od toga biće kvalitet vode, smanjenje zagađenja vazduha, obezbeđivanje zdravih i ispravnih namirnica, veličina zelenih površina za rekreaciju i ublažavanje posledica klimatskih promena, recikliranje otpada, higijena gradskih ulica, odgovarajuća saobraćajna infrastruktura koja će smanjiti saobraćajnu gužvu u gradu, prostori za šetnju i boravak na čistom vazduhu i jedan ljudski, topli i otvoreni odnos poverenja i saradnje između Gradske uprave i njenih građana. Nešto što danas deluje kao puka fantazija.

 

Prof. dr Viktorija Aladžić (1959, Subotica, Srbija) je arhitekta, istraživač i aktivista u oblasti očuvanja i razvoja arhitektonskog i urbanog nasleđa. Zaposlena je kao vanredni profesor na Građevinskom fakultetu u Subotici, Univerziteta u Novom Sadu. Diplomirala je na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Beogradu i magistrirala iz oblasti Proučavanja, zaštite i revitalizacije graditeljskog nasleđa, a doktorirala na Geografskom fakultetu Univerziteta u Beogradu iz oblasti prostornog planiranja. Učestvovala je na mnogim domaćim i međunarodnim radionicama, seminarima, konferencijama i napisala brojne radove iz oblasti zaštite, valorizacije i razvoja urbanog i graditeljskog nasleđa, koji su objavljeni u brojnim domaćim i međunarodnim časopisima.

(Slobodna reč)

Radovi na novoj fontani na Trgu slobode u Subotici, foto: Natalija Jakovljević