Kompanije sa osnovnim kapitalom od hiljadu dinara grade hotele u Bečeju – tamo, gde postojeći hotel ne posluje. Obrock food d.o.o. registrovan za restoranske usluge, 2019. godinu je zaključila sa gubitkom od 300 evra, ali ovo nije odvratilo Fondaciju Prosperitati da podrži ponudu pomenute kompanije sa milion evra. Drugi hotel bi gradio Duna improvement d.o.o., o čijem godišnjem prometu (još) nema podataka na veb stranici Agencije za privredne registre, jer je firma osnovana u avgustu 2020. godine.

„Gradi se hotel u Bečeju“ – mogli smo saznati krajem januara, kada je Fondacija Prosperitati podelila informaciju na svojoj zvaničnoj Facebook stranici kao i fotografije potpisivanja sponzorskog ugovora, jer i investiciju od 3 miliona evra takođe podržava Fondacija.

Sledećeg dana je dnevni list izvestio da će u roku od nekoliko nedelja biti položen kamen temeljac onog hotela, koji će investitor graditi na praznoj parceli u Zmaj Jovinoj ulici, na delu između banje i raskrsnice sa semaforima.

U oba izveštaja je izostavljeno, da je novi u pitanju (hotel), jer Bečejci znaju, da nije prvi put da se za kratko vreme počnu graditi dva hotela u njihovoj opštini.

Istorija Tisa  Gardena

U martu 2019. godine, Dragan Knežev, vlasnik Knežev Group, najavio je kao investitor da će 2020. godine početi sa gradnjom hotela sa četiri zvezdice u Bečeju pored Tise. Knežev je direktor Knott Autofex Yug, sprske podružnice mađarske kompanije Knott Autoflex, onaj preduzetnik, zbog kog povremeno predsednik Aleksandar Vučić dolazi u Bečej, da bi se fotografisao u njegovom društvu. Poslednji put pre godinu dana, polovinom januara, kada su otvorili pogon za toplo cinkovanje.

Hotel koji gradi Knežev će se zvati Tisa  Garden, ako se uopšte izgradi. Naime, na tom zemljištu, koje je opština 2018. godine prodala za 7,38 miliona dinara pomenutoj firmi, 2020. godine nije počela izgradnja hotela.

U oktobru 2018. godine, dnevne novine Mađar So su pisale o tome, da prema ugovoru zaključenom sa opštinom Bečej, investitor mora da završi radove u roku od tri godine, a tokom izgradnje lokalna samouprava mora bušotinu sa termalnom vodom u blizini Tise da učini pogodnom za ispunjenje ciljeva hotela i eventualnog akva-parka.

Međutim, zbog epidemije investitor je dogovorio sa opštinom odlaganje roka izgradnje zgrade za 30. septembar 2023. godine, ali se u međuvremenu promenio investitor (vlasnik) projekta. Prema podacima iz katastra, parcela 5429/1 na obali Tise nije više u vlasništvu Knežev Group, već od 21. agusta 2020. godine vlasništvo je kompanije Duna improvement d.o.o. sa osnovnim kapitalom od 1.000 dinara. Knežev je lokalnim novinama potvrdio da su informacije o produženom roku za izgradnju hotela tačne, kao i činjenica da je novi investitor, kupio ne samo plac od Knežev Group, već i projekat, i da će se pridržavati novog roka koji je odredila opština.

Iz Bečejskog mozaika su prošle godine u oktobru pisali i-mejl Andrašu Balintu, direktoru Duna improvement-a, registrovanog u Bečeju, da ga pitaju kada će početi radovi, ali novi investitor nije odgovorio listu.

Istorija najnovijeg hotela

„Na tenderu Prosperitatija 2019. godine, raspisanom za razvoj turizma, ova hotelska investicija je dobila podršku od milion evra. Ovo je veoma važan događaj za Bečej, jer verujemo u to da turizam treba da bude važan stub razvoja opštine. Posebno se radujemo zbog toga što ovu priliku za investiranje prepoznala i Fondacija Prosperitati, kao program mađarskog razvoja u Vojvodini, kao i mađarski kapital, koji će pored bespovratnih sredstava od milion evra donirati i dodatnih 2 miliona evra za izgradnju“ – izjavio je nakon potpisivanja gore pomenutog ugovora Igor Kiš, predsednik Skupštine opštine Bečej.

Tek poslednja rečenica u članku otkriva da je investitor srpska podružnica kompanije Arthur – Bergmann Hungary Zrt. iz Budimpešte, ali ime kompanije nije pomenuto. Na tenderu Fondacije Prosperitati za razvoj turizma 2019. ukupno deset kompanija je dobilo podršku, a među njima je samo  jedna iz Bečeja, Obrock food d.o.o. osnovana 2016. godine, koja je dobila 366,4 miliona forinti, to jest 120 miliona dinar, što je odgovarajuće jednom milionu evra – 40 procenata od predviđene sume za izgradnju turističkih kapaciteta.

Obrock food d.o.o. je prema podacima Agencije za privredne registre, zatvorila godinu sa gubitkom od 34.790 dinara (295 evra).

Direktor i vlasnik preduzeća je Deže Feher, a osnovni kapital je 1.000 dinara. Uzgred, u novembru 2019. godine – odnosno kada je objavljen Prosperitatijev tender – promenio se i pravni zastupnik preduzeća Obrock food d.o.o: od tada, umesto Lasla Korodija, direktora iz Mađarske, u registru preduzeća figurira ime Dežea Fehera i kompanija je prešla u njegove ruke u stopostotnom vlasništvu.

Naša redakcija se pismom obratila generalnom direktoru Fondacije Prosperitati, Balintu Juhasu, kako bi saznali da li je prilikom dodele bespovretnih sredstava uzeto u obzir, s jedne strane, da je firma Obrock Food, stvorena osnovnim kapitalom od 1.000 dinara, zatvorila 2019. godinu sa gubitkom od oko 300 evra, a sa druge strane, da li je izvršena analiza rizika, kada je odlučeno da se Obrock food d.o.o. registrovan 2016. godine za pružanje restoranskih usluga podrži sa milion evra. Do objavljivanja ovog članka nismo dobili odgovor na naša pitanja.

Koliko hotela je potrebno Bečejcima?

Hotel, koji takođe podržava i Fondacija Prosperitati, planiran je da se izgradi do početka sledeće godine, a imaće 25 soba, 2 – 3 apartmana, kao i spa centar. Drugi hotel, koji će biti izgrađen na placu na obali Tise, biće u obliku potkovice i imaće četiri zvezdice, a prostiraće se na površini od 3.000 kvadratnih metara. O ovome je na veb stranici mojbecej.rs izvestio prvi investitor Dragan Knežev, dok je gradilište još bilo u njegovim rukama. I u ovom hotelu je planirano 25 soba, dva VIP apartmana, spa i fitnes centar, kao i konferencijska sala, otvoreni i zatvoreni bazen.

Pismeno smo zamolili Igora Kiša za odgovore u vezi sa napretkom izgradnje hotela Tisa Garden, kao i kada će početi radovi na parceli u Zmaj Jovinoj ulici, na delu između banje i raskrsnice sa semaforima. Želeli smo da saznamo njegovo mišljenje u vezi toga, koliko hotela je potrebno Bečeju, ako znamo da je trenutno i hotel Bela lađa zatvoren. Do zaključenja članka nismo dobili odgovor.

Pomoć od SVM-a i Fondacije Prosperitati

I dok smo čekali odgovore na pitanja poslata 2. februara, na veb stranici Vilaggazdašag se 5 .februara pojavio intervju sa Miklošem Galom, koji je direktor ranije pomenute firme Arthur – Bergmann Hungary Zrt, a koji je pričao i o bečejskim investicijama.

Na Forbes-ovoj listi koja se odnosi na 2020. godinu, na kojoj je rangirano pedeset najbogatijih Mađara, Gal je na dvedeset i petom mestu, sa bogatstvom od 55,6 milijardi forinti (159 miliona evra). Prema članku iz Forbes-a, Gal je u više Mesaroš – interesnih sfera zauzimao vodeću poziciju, bio je izvršni direktor Opus Global-a do 30. juna prošle godine (bio je na toj funkciji skoro godinu dana), ali je takođe igrao važnu ulogu i u integraciji štedne zadruge u prošlosti. Gal i sam ima interese u Takarekbank-u, stari je poslovni partner Jožefa Vide, a preko svojih poverenika kojima su zajednički upravljali, imaju interese ne samo u banci, već i u TV2.

U članku pod nazivom „Možete biti pionir u sticanju tržišta u Srbiji “, uspeli su da pogreše čak i ime Fondacije Prosperitati, ali je od toga važnije Galova izjava da se kompanija sprema da se učvrsti u Srbiji „još uvek nerazvijenom finansijskom i turističkom tržištu“. U intervjuu je između ostalog reč i o tome, zašto je jednom inostranom investitoru zanimljivo srpsko tržište, a s druge strane se ispostavlja da i nacionalne emocije pokreću investitora.

„Kupili smo lokaciju i u Bečeju, gde planiramo da zaposlimo 40 – 50 saradnika. U odlučivanju i odabiru ruralne baze u Vojvodini je ulogu imalo nekoliko aspekata, uključujući i važnost podrške našim sunarodnicima koji žive preko granice“ – izjavio je Gal, dodavši, da je postupak ovlašćenja za upravljanje fondovima kompanije u Beogradu već u toku. Direktor je govorio i o tome, da „u srpskom turizmu postoje velike mogućnosti. U Evropi je retkost da se još uvek može prodreti na neko tržište kao pionir, a to je slučaj u Srbiji. Iz ugla investitora, pogodnih hotela u provinciji jedva ima. Jedan od glavnih pokretača turizma u Mađarskoj izgrađen je posle kasnih devedesetih godina, postojao je veliki broj velnes i konferencijskih hotela sa puno soba i širokim spektrom usluga, a ovakvih hotela jedva ima kod naših južnih suseda“ – rekao je direktor, koji je dodao i to, da kao test grade jedan manji hotel sa 25 soba, koji se bazira na segmentu sporta i aktivne rekreacije, uz učešće lokalnih partnera.

„Za ovo smo dobili podršku i pomoć Fondacije Prosperitati i SVM-a. Dva veća hotelska projekta sa više od dve stotine soba su takođe u pripremnoj fazi… Značaj balkanskih zemalja je u međunarodnom turizmu porastao poslednjih godina, i teško da će nešto zaustaviti ovaj trend posle smirivanja epidemije. Prvih godina se očekuje da će goste činiti srpsko stanovništvo, ali se nadamo da će i veliki broj gostiju dolaziti iz Mađarske i država članica bivše Jugoslavije, a pored toga, računamo i na veći broj ruskih turista, uglavnom iz istorijskih razloga“ – izjavio je Gal, koji je na pitanje iz kojih izvora planiraju sve to da ostvare odgovorio, da „se finansiramo iz sopstvenog kapitala, ali želimo da koristimo i subvencije. Pored toga bi koristili i zajmove, pre svega onih banaka koje posluju u Mađarskoj i Srbiji“.

Šta se događa sa već postojećim hotelima u Bečeju?

Tisa Garden bi bio izgrađen na placu pored hotela Bela Lađa, koji postoji već 30 godina. Bela Lađa je hotel koji raspolaže kapacitetom od dvadeset i četiri dvokrevetne i trokrevetne sobe, može da primi 150 ljudi, a na terasi može da stane 450 gostiju. Hotel ne radi, uzalud smo telefonirali, fiksni broj im je isključen. I u redakciji Bečejskog mozaika su nam potvrdili, da je hotel zatvoren.

Upravo iz ovog razloga građane Bečeja zbunjuje činjenica da se u njihovom gradu istovremeno gradi dva hotela, dok je već postojeći morao da se zatvori, jer nema gostiju. Upravo o ovom govori jedan komentar u Facebook grupi Moj Bečej iz 2019. godine, kada su lokalne novine pisale tek o izgradnji Tisa Gardena:

„Veću glupost ne mogu ni da zamislim. Graditi pored hotela koji ne radi? Gradska uprava bi trebalo da razmotri proširenje donjeg parka sve do nasipa. Ovim korakom bi poklonili građanima jedan Tisa – park, jer u gradu nema parka u kom bi građani mogli da prošetaju i nadišu se svežeg vazduha. Jednom hotelu trebaju gosti, da bi bio funkcionalan. To je bio problem i kod već postojećeg hotela. Grad nema ekonomiju, nema ni poslovnih ljudi koji bi koristili usluge hotela. Pitam vas ja, čemu će služiti ovaj drugi hotel na obali Tise?“

Prema rečima Igora Kiša, hotel koji je dobio podršku od milion evra od Fondacije Prosperitati, ne gradi se isključivo za Bečejce.

„Investitori su bili vođeni idejom da mogu da prime istovremeno mnogo ljudi odjednom, i prvenstveno žele da privuku goste svojim korporativnim team building programima“ – izjavio je za list Mađar So predsednik Skupštine opštine Bečej.

Ni plaža ni akvapark

Drugo je pitanje, nikako zanemarljivo, šta Bečej nudi posetiocima grada koji će napuniti ova dva novoizgrađena hotela. Početkom 2019. godine, gradonačelnik Dragan Tošić je dao intervju listu Mađar So, u kom se između ostalog pomenulo i to, kada će Bečejci dobiti ono što žele već decenijama, a to je gradska plaža.

„I ja teško podnosim to, što jedna ovako lepa reka nema plažu u Bečeju. Onaj ko poseti naš grad, može da pogleda dvorac Dunđerski, novi centar, našu prevodnicu i Tisu. Ali, ako se prošeta do reke, može da vidi i to, da tamo nešto fali. Mi želimo da izgradimo plažu tamo, ali je teško početi od nule. Pre loše uspele privatizacije, Bečej je bio bogatije mesto nego Inđija ili Stara Pazova, ali ipak niko nije mislio na to da napravi normalnu plažu. Posle uspostavljanja industrijske zone i rekonstrukcije centra, želeli bismo da nastavimo sa radovima na Tisi. Kada bi bila izgrađena plaža i grad bi povratio svoj nekadašnji sjaj“.

Iz intervjua se nije moglo zaključiti da li opština već ima konkretan plan, ali smo toliko uspeli da saznamo da su neke druge stvari prioritetnije nego izgradnja plaže.

„Ovu investiciju vredi započeti posle izgradnje akva-parka, jer bi tada obala Tise mogla da dobije jedinstvenu sliku“ – rekao je gradonačelnik Bečeja pre dve godine.

Iz lokalne štampe smo takođe saznali i to, da se opština, kada je prodala opštinsko zemljište Knežev Group-u, obavezala da će istovremeno sa izgradnjom hotela učiniti pogodnom termalnu vodu iz bušotine u blizini Tise za potrebe hotela i mogućeg akva-parka. Čekali smo odgovor i na to, da li se to dogodilo od strane opštine, kao i u kojoj je fazi izgradnja akva-parka u Bečeju, da li postoje investitori i da li postoji plan u vezi toga. Do objavljivanja ovog članka nismo dobili nikakve odgovore na pitanja.

U svakom slučaju, jedan akva-park bi već bio dovoljan da podstakne turizam i podstakne hotele u izgradnji. Posle toga bi mogli da naprave čak i plažu na Tisi, kako bi meštani mogli kvalitetno da se odmaraju pored reke.

Šta znači kada je početni kapital jedne firme hiljadu dinara?

Investitori dva nova hotela u izgradnji, koje smo pomenuli u našem članku, Duna Improvement kft. i Obrock Food d.o.o, pokrenuti su početnim kapitalom od po hiljadu dinara. Potražili smo odgovor šta to zaista znači, koliko je takva firma solventna.

Od advokata Lasla Jože smo saznali da je društvo sa ograničenom odgovornošću (d.o.o, kft) najčešći oblik preduzeća.

„Ovo je jedan takav oblik poslovanja, u kome je odgovornost vlasnika, tj. člana privrednog društva prema obavezama, pa tako i prema dugovima, ograničena. Čime je ograničena? Onom investicijom koju uloži. Dakle, ako je on uložio hiljadu dinara, odgovoran je za to, tako da nije odgovoran za dugove preduzeća svojom ostalom imovinom i prihodima“ – rekao je Joža i dodao, da to naravno nije svuda tako, na primer ni u Mađarskoj.

„U Mađarskoj je minimalni registrovani osnovni kapital preduzeća tri miliona forinti, a u Srbiji sto dinara. Drugim rečima, zakon o preduzećima koji je na snazi u Srbiji, Zakon o privrednim društvima, ne služi svrsi da društvo sa ograničenom odgovornošću mora imati kapital kojim realno može da podmiri svoj dug. Međutim, u stvarnom svetu to nije tako dramatično, jer je istina da možete da otvorite kompaniju sa depozitom od 1.000 dinara, ali je tačno i to da firme imaju život, čijim tokom se razvijaju, stoga je jasno da s jedne strane donose prihod, te od tog prihoda ponekad stiču imovinu, kupuju nekretnine koje se kasnije uključuju u obrtni kapital preduzeća koje je onda tim obrtnim kapitalom odgovorno za sopstvene dugove.“

Joža ističe da je, kada je reč o tome sa koliko novca se osnivaju kompanije, mnogo važnije koliko je kapitala prikazano u njihovim godišnjim bilansima.

„Takva „anomalija“, se može dogoditi u preduzeću koje stvarno posluje, akumulira prihod, profit i kapital, da ima osnovni kapital od hiljadu dinara, a u isto vreme ima hotel, koji sam po sebi vredi na primer, pet stotina hiljada evra. Ključno pitanje je koliko je kapitala prikazano retrospektivno u godišnjim bilansima, s obzirom da se ekonomska snaga i potencijal preduzeća pokazuju iznosima povezanim sa godišnjim bilansima stanja, a ne iznosom akcijskog kapitala.“

Dešava se da jedna novoosnovana kompanija, koja još uvek nema pozadinu, dobije donaciju. Prema Jožinom mišljenju, onda je dužnost donatora da izvrši analizu rizika.

„Nije sasvim kriminalna radnja da novoregistrovana kompanija dobije donaciju sa tendera, a druga je priča da osoba koja distribuira novac ima minimalnu obavezu i to prema sebi da je detaljno ispita pre dodele bespovratnih sredstava, da li postoje garancije za efektivan rezultat u pozadini.“

Joža ističe da jedno takvo novootvoreno preduzeće u jednoj banci ima poteškoće da dobije kredit, ili ga uopšte i ne dobije, čak i u Srbiji.

„Banka čije odluke nisu politički motivisane, već su isključivo komercijalne, pokazaće šipak firmi koja je osnovana osnovnim kapitalom od hiljadu dinara, bez operativnog dnevnika, kada im se obrate za kredit od recimo pet stotina hiljada evra. Ali u slučaju Fondacije Prosperitati, kriterijumi za dodelu donacija ne uključuju politički element na grešan način. Pod ovim podrazumevam to, da je suština Fondacije Prosperitati podsticanje ekonomskog boljitka Mađara u Vojvodini. U ovom slučaju, ako drugi elementi ukazuju na to da bi ovo mogla biti dobro vođena organizacija, onda nije zabranjeno, nemoralno, nezakonito davanje pomoći i takvoj kompaniji – naravno, dodele za šuraka-kuma-dobrog prijatelja nisu ni dobre, ni poželjne, ni korisne“ – kaže Laslo Joža.

Žaklina Vigi Žoldoš (Slobodna reč)

Prevod sa mađarskog jezika: Ljudmila Janković Gubik

 Vizuelni dizajn hotela koji sa milion evra podržava Fondacija Prosperitati (Foto: Fondacija Prosperitati – Facebook)