Pre nedelju, dve, a nije baš jako ni bitno tačno kada, pojavila se u Laguninoj knjižari knjiga Ace Lukasa, logično, u njihovom izdanju.

Baš nije ni bitno kako se zove, jer nije neko delo od velikog literarnog ili bilo kakvog značaja.

Ono što je na primer meni skrenulo pažnju je čitava frka i prašina koja se digla po objavljivanju ove knjige.

Autor Aleksandar Marić (koji je napisao knjigu „Zemlja za nas“), raskinuo je dalju saradnju sa izdavačkom kućom Laguna, iz kako navodi, sledećih razloga, a prenose srpski mediji:  „Naime, pomenuti Aca Lukas je simbol ne samo nakaradne vlasti, nego i moralnog posrnuća naše nacije i urušavanja kompletnog sistema vrednosti za koji se ja kao autor i moja izdavačka kuća zalažemo.“

„Ne želimo da se naš roman nalazi na istoj polici sa Acom Lukasom, baš kao što nikada sa njim nećemo u našim životima biti na istoj strani. Zahvaljujemo vam se na dosadašnjoj saradnji i želimo vam puno uspeha u daljem radu“, naveo je Marić.

Društvene mreže su bile prepune postova i komentara tipa “hvala, vraćam člansku kartu u ponedeljak” i tako dalje…

Interesantno.

Idemo dalje.

Predstavljanje ovog literarnog kiča i šunda (a opet nije bitno kako se zove), bilo je ni manje ni više nego u Pozorištu na Terazijama. Kako prenosi danas.rs, ovaj folk pevač je svojim nastupima u javnosti, izjavama, ponašanjem i celokupnim imidžom danas paradigma one najvulgarnije i najagresivnije Srbije.

Kako dalje navodi danas.rs, Dejan Stojiljković, pisac, filmski i strip scenarista kaže da su autobiografije normalna stvar u izdavaštvu, naročito u razvijenim i civilizovanim zemljama zapada. On podseća da je “Laguna” takođe izdala i autobiografije Mateje Kežmana, Marije Šerifović i Džonija Rotena i da u tome nema ničeg spornog.

Kako se u tu ekipu umešao siroti Džoni Roten, bogsvetizna… Nešto mi ne spada tu, ali ok, moje subjektivno mišljenje. U jednom je Stojiljković u pravu. A to je da “Laguna” ima pravo da izda šta god hoće i šta god joj donosi novac.

Sasvim je drugo pitanje da li je to što izdaju moralno ili nije.

Sasvim je treće pitanje da li je to promovisanje onih najcrnjih vrednosti na kojima današnja Srbija počiva.

Oko knjige nazovi pevača se digla čitava buka, te nova.rs prenosi sledeće: “Autobiografija Ace Lukasa, koju je objavila izdavačka kuća “Laguna” pokrenula je kritiku dela javnosti, pre svega zbog političkih stavova folk pevača sa kojima se čitaoci susreću već na prvim stranicama knjige. Lukas kritikuje demokratske promene, navodi da je ubijeni premijer Zoran Đinđić srpski izdajnik, tvrdi da mu zbog toga nije žao i govori da bi rado nastupao u klubu čak i na Dan žalosti. Folk pevač je u razgovoru za Nova.rs pokušao da opravdava svoje stavove, navodeći da mu nije drago jer je Đinđić ubijen, ali da bi svejedno pevao i na dan njegove smrti.”

Pametnom dosta, da čak ni iz radoznalosti ne prelista niti nekoliko stranica knjige koju je pisao neko ko ovako može da trabunja.

Osim što čovek jeste definitivno oličenje blata u kom se Srbija nalazi, on nije niti politički analitičar niti bilo čime pozvan niti prozvan da analizira bilo kakvu situaciju, prosto jer u tom smeru nije obrazovan.

Povodom promocije svoje nazovi knjige, Lukas je za portal nova.rs između ostalog izjavio i to da ne vidi ništa sporno što je promocija njegove knjige bila u Pozorištu na Terazijama. Kaže, bilo je veoma kulturno. S obzirom da se izjava vezano za ovo ne može baš ni prepričati, bolje da je citiram.

“…Ja sam pevač i umetnik, nisam pisac niti ću ikada biti. Izdao sam autobiografiju. Autobiografiju pišu ljudi koji se bave raznim stvarima. Ako bi je pisali samo pisci, onda bi samo pisci imali autobiografije. Manifestacija koja je sinoć održana u Pozorištu na Terazijama je bila fina i kulturna, nije bilo ničega što ne bi imalo smisla sa pozorištem. Svirao sam klavir. Otpevao sam nekoliko pesama, lepih pop pesama, nisam pevao ni narodnu muziku. Odsvirao sam nešto i od Mocarta, jer sam završio škole. Ne vidim ništa ružno. Platili smo zakup pozorišta, nije bilo nikakve protekcije, ne znam šta je sporno? Gde sam trebao da pravim promociju? U špajzu?…”

Ko je shvatio, blago njemu.

I na kraju, nije on kriv.

Krivi smo svi mi, što smo dopustili da kultura u ovoj zemlji dođe na ovaj nivo. Krivi smo što nismo digli glas onda kada je trebalo, krivi smo jer smo dozvolili da zemljom Ive Andrića, Meše Selimovića, Desanke Maksimović, Đure Jakšića, Zaharija Orfelina, Sterije Popovića, Radoja Domanovića, Bore Stankovića, Laze Lazarevića, Stevana Sremca, Branislava Nušića, Isidore Sekulić, Sime Pandurovića, Janka Veselinovića, Jovana Dučića, Miloša Crnjanskog, Borislava Pekića, Moma Kapora, Danila Kiša, Brane Crnčevića i mnogih drugih, zavladaju Ace Lukasi, kojekakve rijaliti starlete, isto sve spisateljice, i bogapitajkosvene.

E to je problem.

I to što će nam trebati sto godina da se vratimo na neki iole prihvatljiv kulturni nivo.

A jeli smo priborom za jelo dok su Englezi još jeli rukama.

Izela nas turbo folk civilizacija, ode nam u propast nacija.

Foto: nova.rs