U poslednjih godinu, dve dana postalo je, takoreći, moderno optuživati sada poznate ljude za seksualno uznemiravanje ili zlostavljanje dece, dela koja su – prema „rečima“ žrtava – počinjena pre mnogo godina. U većini slučajeva, oni koji iznose optužbe pred javnost, čak se ni time ne bave, da nemaju nikakve dokaze koji potkrepljuju njihovu tvrdnju. Sa takvim ispadima, organi reda ne mogu ništa da urade po tom pitanju, jer nedostaje osnovana sumnja, pa u gotovo svim slučajevima samo odmahuju.

Međutim, postoje i izuzeci. Milutina Jeličića Jutku, bivšeg gradonačelnika Brusa, za ovo je optužilo nekoliko žena kojima je bio nadređeni. Jutka, koji je vrlo blizak srpskom političkom vrhu, bahato je odbacio sve sumnje, ali nije oklevao ni da prozove zdravu pamet „tužilaca“. S druge strane, konstantno je pretio, pozivajući se na najviše javno dostojanstvo, koje mu ipak nije pomoglo, zbog prethodnih zajedničkih fotografija, te je slučaj ipak otišao na sud.

Osuđen je na tri meseca zatvora, što je i odslužio. Mogli bismo čak reći i da se slučaj završio hepi endom.

Nije mali broj slučajeva ni u Mađarskoj, kada su još davno neke nepoznate glumice takođe optužile uglednog umetnika za gore navedeno, ali pošto ništa nisu mogle dokazati, sve što su postigle je bilo da je izblaćeno ime dotičnog, posebno u tabloidnoj štampi, i da mu je karijera uništena. Za nekoga se i ova „slatka osveta“ pokazala dovoljnom.

U vezi sa slučajem međutim, neizbežno se postavlja pitanje zašto su oni koji su nekada bili poniženi decenijama ćutali. Ili zašto još onda nisu istupili u javnosti? I zašto nisu izbegli – navodno – funkcionalni kauč na kom se dele uloge, postojeći u većini pozorišta i producenstskih kancelarija? Da ne pominjemo da dobar deo onih koji su optuživali sada već nije na vrhuncu života (a ponekad ni karijere).

Baš kao i žena (jer se teško može nazvati damom), koja je danima punila stupce američkih senzacionalističkih listova time, da je sa dvanaest godina zlostavljao, možda i obeščastio Bob Dilan, svetski poznati muzičar, pevač i dobitnik Nobelove nagrade za književnost. Prema njenim rečima, to se dogodilo 1965. godine. Dakle, samoproglašena žrtva sada, u vreme optužbe, ima šezdeset i osam godina. Pa… teško da mora da se plaši ponavljanja „događaja“ iz tog vremena. Ali i to je moguće, da ide stopama teta Borike iz vica, koja je tri puta ispovedila da je sa dvadeset godina dva puta prevarila svog mladog muža.

-To je tako davno bilo, da se već ne računa kao greh – smirivao je sveštenik.

-To je moguće, gospodine svešteniče, ali je tako dobro barem pričati o tome.

Foto: rs.n1info.com