U Subotici se ove školske godine povećao ili ostao približno isti broj prvaka koji pohađaju nastavu na mađarskom, hrvatskom i bunjevačkom jeziku, kažu za naš medij predstavnici nacionalnih saveta. Sociolozi, međutim, navode da postoji potreba da deca od najranijeg uzrasta uče jezike sredine, o međusobnoj kulturi, običajima i da imaju zajedničke aktivnosti unutar različitih zajednica.

U finansiranju udžbenika, u organizaciji i realizaciji nastave na maternjem jeziku pomaže Ministarstvo prosvete Republike Srbije, nacionalni saveti i matične države, poput Mađarske i Hrvatske.

U odnosu na grad, u manjim selima se često dešava da pojedine porodice napuštaju Suboticu i sele se u inostranstvo u potrazi za boljim uslovima za život, rad i obrazovanje.

Deci obezbeđeni svi uslovi za učenje na maternjem jeziku

Prema podacima Nacionalnog saveta mađarske nacionalne manjine ukupno ima 1.392 prvaka, što je veći broj u odnosu na prošlu godinu, a u Srbiji trenutno nastavu na mađarskom jeziku pohađa ukupno 15.460 đaka osnovaca i srednjoškolaca.

U Mađarskom nacionalnom savetu navode za naš portal da se izdavanje udžbenika prema važećim zakonima Srbije finansira sredstvima izdavača – javnog i privatnih, a MNS pruža stručnu ali i finansijsku podršku u koordinaciji izdavanja udžbenika, u smislu povezivanja priznatih stručnjaka iz mađarske zajednice sa izdavačima, proveru i lekturu udžbenika i slične pomoćne poslove u cilju povećanja dostupnosti i kvaliteta udžbenika na mađarskom jeziku.

Dodaju da je MNS tokom prošle školske godine pripremio časove onlajn nastave na mađarskom nastavnom jeziku, koji stoje na raspolaganju kako zaraženoj deci, tako i razredima koji su zbog epidemije primorani da pređu na onlajn nastavu.

U MNS-u su se uzdržali od komentara za naš medij o tome, koliko se često dešava da mađarske porodice napuštaju Suboticu i da se sele u inostranstvo, pa deca ne uspevaju da završe ni osnovnu školu u Srbiji.

Predsednica Odbora Hrvatskog nacionalnog veća za obrazovanje Margareta Uršal kaže za naš portal da je ove školske godine upisano 25 učenika u prvi razred na hrvatskom jeziku na teritoriji grada Subotice, što je približno isti broj kao i prošle školske godine.

„Budući da na teritoriji čitave Srbije pa tako i Subotice broj prvačića iz godine u godinu kontinuirano opada možemo i ove godine biti zadovoljni. Nastava na hrvatskom jeziku prema programima nastave odvija se u četiri osnovne škole na teritoriji grada Subotice, kao i tri srednje škole. Zatim u osnovnoj školi u Opštini Sombor u Monoštoru“, navodi Uršal.

Osim školaraca u celovitim programima na hrvatskom jeziku ima još oko 120 dece u četiri vrtića. Tri vrtića su u sklopu Predškolske ustanove Naša Radost Subotica, a jedan pri Osnovnoj školi Vladimir Nazor u Đurđinu.

Nastava na hrvatskom jeziku u Srbiji postoji od 2002. godine, a troškove prevoda, odobrenja i uvoza snosilo je Hrvatsko nacionalno veće uz podršku Hrvatske. Tek je od 2016. godine Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije preuzelo obavezu izrade nedostajućih udžbenika te u saradnji sa Zavodom za udžbenike započeo taj proces.

“Nakon punih 20 godina još uvek nedostaju udžbenici za četvrti razred Gimnazije i sve razrede stručnih srednjih škola, no tome je svakako doprinela i reforma obrazovnog sistema zbog koje su tek izrađeni udžbenici morali biti zamenjeni novima. Svi udžbenici koje se koriste u nastavi na hrvatskom jeziku su prevodi srpskih udžbenika dok za predmete koji su od nacionalnog značaja imamo izrađene i udžbeničke dodatke“, objašnjava Uršal.

Dodaje da prevode udžbenika rade predmetni nastavnici i profesori, a lekture izvorni govornici i profesori hrvatskog jezika i književnosti.

Prošle godine su se snimali onlajn časovi i to je dobro funkcioniralo, kao i nastava u gugl učionicama, kaže Uršal u nadi da se tako nešto ove godine ipak neće morati organizovati.

Uršal kaže da u hrvatskim odeljenjima u Subotici nema mnogo slučajeva da porodice napuštaju grad i sele se u inostranstvo, ali je to u manjim mestima poput Sonte, Berega, Bezdana, Monoštora, Vajske, Plavne, pa i Sremske Mitrovice gde se izučava Hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture čest slučaj.

“Negde čitave porodice napštaju svoj dom i odlaze ’trbuhom za kruhom’ u inostranstvo, ali to je generalno sudbina ne samo hrvatskih porodica nego i svih drugih stanovnika manjih mesta“, ocenjuje Uršal.

Deca koja u školama uče bunjevački jezik imaju ga na raspolaganju kao izborni predmet, pa se celokupna nastava ne odvija na bunjevačkom već na srpskom jeziku, kaže za naš medij predsednica Bunjevačkog nacionalnog saveta Suzana Kujundžić-Ostojić.

„Kad je izborni predmet u pitanju, otprilike smo na istom broju kao što smo bili i prošle godine, oko 30-40 dece. Neko bi rekao da to i nije neki uspeh ali ako pogledate da ta deca godinu i po dana nisu imala redovne časove nego samo onlajn, onda to svakako jeste uspeh. Deca su opterećena raznim predmetima koje imaju, tu prostora za izborni predmet, u smislu maternjeg jezika ostaje jako malo“, ocenjuje Kujundžić-Ostojić.

Kako navodi, na teritoriji grada Subotica ukupno ima 12 škola u kojima se uči bunjevački jezik, pretežno tamo gde ima interesovanja i gde ima bunjevačke zajednice, a u to su uključene i seoske sredine poput Tavankuta, Bajmoka, Žednika, Male Bosne.

Takođe, podseća da udžbenike i nastavu finansiraju Ministarstvo prosvete, a Nacionalni savet bunjevačke nacionalne manjine plaća ono što je potrebno dodatno.

„Bunjevački nacionalni savet sarađuje sa Zavodom za udžbenike Beograd koji izdaje udžbenike na bunjevačkom jeziku od početka. U toku je izrada knjiga za peti i šesti razred, ostaje nam još za sedmi i osmi razred“, navodi Kujundžić-Ostojić.

Prošle godine je uveden bunjevački kao izborni predmet i u srednje škole, broj đaka rapidno raste, a jedan od razloga je i to što je bunjevački jezik, kao četvrti jezik sredine, nedavno uveden i u službenu upotrebu na teritoriji grada Subotice.

„Ne zato što će deca sada koristiti tu službenu upotrebu jezika i pisma, nego što smo prosto kao nacionalna manjina vidljiviji po nečemu što je lepo, kvalitetno i dobro“, smatra Kujundžić-Ostojić.

Dodaje da bi trebalo insistirati na tome da deca idu na nastavu koliko god je moguće jer će ovakav način obrazovanja i razvoja socijalne ličnosti ostaviti trajne posledice na generacije.

Ona navodi i da postoje iskustva iz dve škole u Subotici gde je iz Mesne zajednice Željezničko naselje za godinu dana otišlo oko hiljadu ljudi sa decom različite nacionalnosti.

Da li učenici poznaju kulturu i običaje drugih zajednica u Subotici?

U kojoj meri su deca koja pohađaju nastavu na manjinskim jezicima u kontaktu sa većinskim jezikom i drugim jezicima sredine u kojoj žive? Da li bi učenici mogli mnogo bolje da se snalaze ukoliko bi već na početku imali kontakt sa kulturom i običajima drugih manjina, ali i sa učenjem drugih stranih jezika? Na ova i druga pitanja dobili smo odgovore od sociologa, ali i predstavnika nacionalnih saveta.

U Mađarskom nacionalnom savetu kažu da aktivno učestvuje na poboljšanju učenja i usvajanju srpskog jezika kao nematernjeg među đacima pripadnicima mađarske nacionalne manjine.

„Kako podrškom reforme nastavnog plana i programa iz ovog predmeta, razdvajanja nivoa nastave na osnovni i napredni, izdavanjem pomoćnog nastavnog sredstva za učenje srpskog jezika kao nematernjeg, organizacijom kurseva i kampova za učenje srpskog jezika izvan škole i drugim aktivnostima“, navode u MNS-u.

Dodaju da među programima građenja međusobnih odnosa dece različitih nacionalnosti Nacionalni savet mađarske nacionalne manjine je izradio kurs učenja mađarskog jezika za decu osnovnoškolskog uzrasta u sklopu kojeg je od strane Izdavačkog zavoda „Forum” iz Novog Sada izdata knjiga koja ima i elektronski dostupan dodatak za uvežbavanje izgovora i interaktivno učenje jezika.

Margareta Uršal iz HNV-a smatra da je važno i potrebno izučavati i druge jezike osim maternjeg.

„Učenici koji nastavu pohađaju na hrvatskom jeziku osim njega u školi uče srpski jezik kao nematernji, engleski kao prvi strani jezik, nemački kao drugi i mađarski jezik – jezik sredine kao fakultativni predmet. Mislim da je to zaista dovoljno jezika za jednog osnovca“, ocenjuje Uršal.

Što se tiče upoznavanja s kulturom i običajima svih nacionalnih zajednica to je obavezan deo programa vannastavnih aktivnosti u školi i nema škole koja ne sprovodi multikulturalne i interkulturalne aktivnosti, kaže Uršal.

„Ono što HNV preduzima na tom polju u saradnji sa pojedinim udruženjima koje se bave obrazovanjem na hrvatskom jeziku jeste organizovanje tokom leta multikulturalnih kampova za svu zainteresovanu decu“, navodi Uršal.

Deca treba da uče strane jezike još pre nego što krenu u školu, ili bar od prvog razreda, ali je neophodno da to roditelji prepoznaju, smatra Kujundžić-Ostojić iz BNS-a i dodaje da je ona kao učenica svojevremeno imala mađarski kao jezik sredine, ali da na žalost sada to nije praksa da se deca već od malih nogu upoznaju i sa drugim jezicima sredine.

Kada je reč o bunjevačkom, „svako ko ga upiše ne mora biti Bunjevac da bi upoznao bunjevačku zajednicu i to je jedan dobar primer“.

Pataki: Bačka Topola sa 20 nacija dobar primer sredine u kojoj živi više nacija

Sociološkinja iz Novog Sada Ana Pataki kaže za naš portal da će učenici tokom svog školovanja kroz predmete kao što su „Svet oko nas“, ali i iz sociologije učiti o značaju jezika kao elementa svake kulture, a sociologija se kao nauka o društvu zanima i za društven karakter govora i jezika.

„Brojni autori su jezik smestili u osnovne elemente kulture, čineći ga predmetom analize sociologije i kulturne antropologije. Jezik je vrlo važan u očuvanju tradicije jedne nacionalne zajednice, zbog toga svaka od njih insistira na očuvanju jezika i upotrebi unutar zajednice koja neguje sve element svoje kulture“, smatra Pataki.

Podseća da su ipak, Ustavom Republike Srbije za zvanični jezik i pismo utvrđeni srpski i ćirilica, dok se službena upotreba jezika nacionalnih zajednica utvrđuje zakonima.

“Sve i da se poštuje sve što sam napred pomenula, pitanje je primene i kapaciteta škola da izvode dvojezičnu ili višejezičnu nastavu, tako da se koriste i zvanični i jezik nacionalne zajednice u službenoj upotrebi“, navodi Pataki.

Ona ocenjuje da je velika prednost Vojvodine upravo taj multikulturalizam, kao i suživot više nacionalnih zajednica koje neguju elemente svoje kulture i tradicije, pa Skupština AP Vojvodine posle Evropskog parlamenta ima najviše službenih jezika koji su u upotrebi.

„U praksi je teško održati isti nivo kvaliteta obrazovanja i ponuditi jednake uslove učenicima u Bačkom Petrovcu gde je slovački u upotrebi, Subotici sa četiri službena jezika ili Temerinu sa dva jezika u upotrebi. Ova kulturna autonomija nacionalnih zajednica je značajna za očuvanje tradicije, ali ne može biti zloupotrebljena“, smatra Pataki.

Podseća da je od 2006. godine u Bačkoj Topoli organizovan „Kamp tolerancije“ na kom su učestvovali učenici srednjih škola podunavskog regiona, a kamp je poslužio kao putokaz ka Evropi i inspiracija za izradu Dunavske strategije.

“Sama Bačka Topola sa svoja 23 naselja i oko 50.000 stanovnika koji su predstavnici oko 20 nacija, dobar je primer multikulturne sredine u kojoj istovremeno živi više nacija“, podseća Pataki.

Koliko se poznajemo?

Ranijih godina, izuzev prošle i ove godine, usled pojave korona virusa, održavao se Kviz „Koliko se poznajemo“ koji je deo pokrajinskog projekta pod nazivom „Afirmacija multikulturalizma i tolerancije u Vojvodini“, kao mera za jačanje međunacionalnog poverenja kod mladih, a 2019. godine su bili uključeni učenici iz 48 srednjih škola.

Kviz obuhvata istoriju nacionalnih zajednica Vojvodine, geografska obeležja, ličnosti, muziku i dotiče se opšteg obrazovanja takmičara srednjoškolskog uzrasta. Koncept projekta je da učenici srednjoškolci sa teritorije Vojvodine upoznaju jedni druge, upoznaju nacionalne zajednice i da kroz kviz takmičenje pokažu ono što su naučili. Projekat realizuje Pokrajinski sekretarijat za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine – nacionalne zajednice u saradnji sa RTV-om, prenosi ovaj medij.