Američki glumac Alek Boldvin (63) je 21.oktobra iz nehata ubio direktorku fotografije Halinu Hačens (Halyna Hutchens) u toku snimanja vesterna “Rđa” (“Rust”) u američkom gradu Santa Fe (savezna država Nju Meksiko). Osim Hačensove koja je preminula, ranjen je i reditelj filma Džoel Suza (Joel Souza).

Do nesreće je naime došlo kada su ispaljeni hici iz rekvizitnog pištolja koji je Boldvin koristio na setu. Rekvizitni pištolji po pravilu nemaju prave metke, već takozvane “ćorke”, što ovog puta nije bio slučaj. Naime, ovo nije prvi poznat slučaj ubistva iz nehate rekvizitnim oružjem. Slična stvar se dogodila na snimanju filma “Vrana” u toku čijeg snimanja je usmrćen glavni glumac, sin Brus Lija, Brendon Li.

Pitanje koje se postavlja je kako je iko mogao biti povređen ili usmrćen ukoliko je rekvizitno oružje bilo bezbedno na filmskom setu? Odgovor bi mogao biti nešto kompleksniji, premda je uviđaj već izvršen. Problemi pravne prirode takođe postoje – ko će i u kom obliku odgovarati?

Iako je istraga još uvek u preliminarnoj fazi, osnovni podaci postoje. Pištolj je bio “siguran”, ako je suditi po glumčevim rečima, što mu je na setu i zagarantovano. Jedno od rešenja ovog slučaja može ležati i u tipu rekvizitnog oružja. Suprotno pretpostavkama većine da su rekvizitna oružja nefunkcionalna oružja koja se koriste na filmskim setovima i u pozorištu, ona mogu biti i prava. To je naravno opcija koja se ređe upotrebljava, ali postoje slučajevi gde se radi autentičnosti krupnih kadrova i celokupne scene koristi pravo oružje. Tada, među scenografima i rekviziterima mora postojati osoba koja je nadležna za to oružje, njegovu bezbednost i upotrebu. U tom slučaju, ukoliko se hitac ispaljuje u pravcu kamere, ekipa bi morala biti zaštićena neprobojnim staklom.

U slučaju filma “Rđa”, izgleda da se rekvizitno oružje pokvarilo. Radi boljeg razumevanja toga kako ono radi, neophodno je razumeti proces pucanja kao i sastav pištolja. Kada se kaže da je “pištolj prazan”, misli se na “kertridž” (čauru ili patron) u kom se nalazi trinitroceluloza, barut. Kada povučemo okidač, udarna igla udara prajmer (dno metka), on potom pali barut, izazivajući eksploziju gasova koji pod pritiskom izbacuju metak iz pištolja. Čaura se potom izbacuje iz pištolja, a isti se puni novim. Ono što razlikuje metke na filmskim setovima od pravih jeste vrh. Takozvani “ćorci” koji se koriste na filmu i pozorištu su samo modifikovani meci koji nemaju projektil. Faktički, sadrže sve delove metka izuzev dela kojim bi se neko mogao povrediti. Dim iz pištolja je i dalje vidljiv, a rekviziteri i scenografi se obično odluče na ovaj korak zbog rediteljeve sugestije, kako bi pucnjevi delovali autentičnije.

Meci se u ovom slučaju oblažu voskom ili pak papirnom vatom (a postoje i neki sa iskrivljenim vrhom). Problem nastaje kada se neki od gasova nađe u cevi. Događalo se nekoliko puta da se ovakvim mecima puca kroz razne materijale (odeću, posteljinu) i da se oni zapale. Postoje i slučajevi u kojima je eksplozija, a ne projektil bila dovoljna da usmrti. Američki glumac Džon Erik Heksum je u šali, 1984. na snimanju serije “Prikrivanje” sebi prislonio, kako je mislio, bezbedan pištolj i povukao obarač. Eksplozija mu je oštetila lobanju i izazvala unutrašnje krvarenje, nakon čega je, šest dana kasnije u bolnici i preminuo.

Boldvinov slučaj, iz ove perspektive, deluje kao splet okolnosti i nepažnje. Ispada da oružar-rekviziter nije olovkom proverio cev pištolja, što se moralo uraditi kada je u pitanju rekvizitno oružje koje nije na kapisle. Međutim deluje kao da ni mehanizam pištolja a ni meci nisu pregledani, što samo vodi do zaključka da je oružje korišćeno u sceni bez ikakve probe ili provere.

Mnogi ljudi zaposleni u filmskoj industriji su protiv upotrebe čoraka, ponajviše jer tvrde da se zvučnim efektima u postprodukciji može nadomestiti bilo koja falinka “lažnog” oružja. Tu su u potpunosti u pravu, ali nekim rediteljima i producentima (pa i glumcima zbog osećaja trzaja pri ispaljivanju metka) je stalo do vizuelne autentičnosti. Boldvin, u ovoj situaciji može biti kriv za ubistvo iz nehata, ali šta se onda pravno događa sa ljudima zaduženim za filmsku rekvizitu koji nisu obavili svoj posao? Postoji verovatnoća da će pred zakonom svi odgovorni biti optuženi za ubistvo iz nehata, za koje je po anglosaksonskom pravu propisana kazna od jedne do osam godina zatvora. No, ako je suditi po sličnim događajima, rešavanje ovog slučaja moglo bi potrajati par meseci, ili pak godina.

Sama istraga će trajati i od nekoliko nedelja do nekoliko meseci, a sve presude su za sada na nivou spekulacija. Ukoliko bismo se služili poređenjem sa najsličnijim zločinom u skorijoj istoriji, onda je to ubistvo na setu filma “Zona sumraka” u julu 1982. kada je pad helikoptera usmrtio troje glumaca. Reditelj filma, Džon Landis, je tom prilikom oslobođen optužbi za ubistvo iz nehata.

Boldvinov slučaj nosi jednu začkoljicu. Alek Boldvin nije samo glumac, već i producent ovog projekta. On kao glumac bi mogao da se izvuče bez optužbi, ali kao producent ne bi. Producent filma je zadužen za sve što se događa na filmskom setu i snosi odgovornost za ovakve događaje preko svog sektora. Asistent reditelja koji je Boldvin dodao pištolj je 2019. bio otpušten sa filmskog seta zbog ranjavanja člana ekipe koje je izazvao neproverenim oružjem.

Izveštaji navode da je na setu ovog filma već postojao problem s oružjem, te da je nekoliko dana ranije, Boldvinov dubler ranjen na sličan način. Ono što će se neovisno o presudu dogoditi jeste tužba porodice preminule, najverovatnije protiv Boldvina, ostalih producenata filma kao i produkcijske kuće i filmskog studija. Ono što bi ovaj slučaj trebalo da postigne jeste da podigne svest o bezbednosti filmskih setova, jer kako se navodi, glumac, radi sopstvene sigurnosti, ali i sigurnosti drugih može da odluči da proveri oružje, ali to nije njegova odgovornost, već odgovornost asistenta režije.

Viktor Vilotijević

(dopisnik Slobodne reči iz Amerike)

Foto: vice.com