Peter Marki – Zaj, zajednički kandidat mađarske opozicije za premijera, posetio je Zrenjanin, pre nekoliko nedelja, a domaćin mu je bio Laslo Nemet, rimokatolički biskup zrenjaninske biskupije, koji je na svojoj Facebook stranici objavio: „2009. godine sam primio premijera Viktora Orbana u to vreme kao opozicionog kandidata za premijera. Sada sam imao priliku da razgovaram sa Peterom Marki – Zajem, kandidatom za premijera, o crkvi, hrišćanskim vrednostima, zaštiti životne sredine i položaju Mađara preko granice.“ Peter Marki – Zaj je o istom događaju na svojoj Instagram stranici napisao: „Posetio sam biskupa Lasla Nemeta iz Zrenjanina. Za mene su poslovi i problemi Mađara i crkve preko granice važni.“ Do sada, zvanične informacije. Ništa posebno, rekao bi prosečan čitalac, dvoje ljudi se srelo, razgovaralo, nema tu šta da se vidi, idemo dalje.

Ali.

U sadašnjoj zaoštrenoj, do pucanja nategnutoj mađarsko – mađarskoj političkoj situaciji ne postoji nešto takvo kao što je „dvoje ljudi se sastalo“. Još plus „razgovara“!

U mađarskom političkom životu, kao i u njegovim površnim sledbenicima, ukorenjeno je već, da su vlada, šef vlade, neprestano „u borbi“, „bori se“, ima svoje „trupe“, i „jurišnike i izviđače“, i uvek postoji nešto ili neko protiv koga mora da se „bori“. Nikada za nešto ili za nekog. Uvek protiv nečeg. A oni koji drugačije misle o stvarima u svetu nego što kaže vlast, više nisu protivnici, već neprijatelji koji moraju biti zgaženi, pobeđeni, tragovi im moraju biti zatrti. Ne treba (štaviše: nije ni preporučljivo!) razgovarati sa onima, koji ne misle tako, kao „mi“, jer se još može i ispostaviti da možda to uočeno slaganje i nije nepremostivo; a moglo bi se ispostaviti čak i to, da od toga što neko voli rakiju od kajsije, a drugi dobru šljivovicu, još mogu imati zajedničkih tačaka, čak i u ukusima…

Tako se može dogoditi da gradonačelnik Hodmezevašarhelja, koji je u rodu sa Mađarima u inostranstvu (u njegovom slučaju:Transilvanija), a koji je u svojstvu gradonačelnika posetio i bratska naselja svog grada, odjednom postao nepoželjna ličnost među mađarskim političarima preko granice. „ Ja i onda volim prekogranične Mađare, ako to Putin ne dozvoljava“ – rekao je Marki – Zaj u intervjuu za Transindex pre neki dan, kada je baš bilo reči o tome da su mu domaćini naglo otkazali posetu  Transilvaniji, čim je gradonačelnik Hodmezevašarhelja pobedio na opozicionim predizborima, i kao zajednički kandidat za šefa vlade nekoliko opozicionih partija, kandidovaće se sledeće godine na parlamentarnim izborima u Mađarskoj.

Marki – Zaj je rekao da je Mađarima i ckrvi preko granice „ potrebna redovna i normativna podrška“ i ne bi bilo dobro da „ u budućnosti bilo koji premijer koristi novac za političke ucene crkve ili Mađara preko granice“.

Poređenja radi, šta je zrenjaninski biskup dobio na sopstvenoj Facebook stranici ispod fotografije na kojoj se vidi da se rukuje sa svojim gostom?

„Da, on nema osećaj stida. On se spetljao sa takvim partijama koje mrze crkvu (protive se bilo kakvoj pomoći koju daje trenutna vlada, makar želela da podrži crkve ili škole pri crkvi), ima i partija koja promoviše rodnu ideologiju i zagovara abortus. Pitam se kako Marki ima obraza, da stojeći zajedno sa ovima izjavi koliki je on hrišćanin. Nije to Marki, to je jedan robot koji je programiran na Zapadu. Svako ko je hrišćanin ne može glasati za ovakvu ideologiju“

„On je protivnik crkve, ne volim ga!“

Iz ovih komentara izvire mržnja, takva mržnja zbog koje čoveka čak i zbog čitanja do kraja  obuzme sekundarni stid. Nazvati protivnikom crkve nekoga ko je barem deset godina svetovni poglavar plebanije Hodmezevašarhelja, i koji ima svoj pogled na svet… A „Marki je robot programiran na Zapadu“ je posebno neshvatljivo. Zaista postoji razumna osoba koja je u stanju da veruje u to da je „Zapad“ tako lukav, da će godinama ranije na jugoistočni vrh Mađarske poslati čoveka koga će „obučiti“ da se u odgovarajuće vreme „probudi“ i „aktivira“? Pogledajmo samo na trenutak činjenice (ako su one uopšte važne u ovakvim slučajevima): Marki – Zaj se 2004. godine sa porodicom preselio u Kanadu i 2009. godine se vratio u Mađarsku. Kada je još MSP (Mađarska socijalistička partija, prim. prev.) bila na čelu države i niko nije mogao ni da pretpostavi kakvi će biti uslovi deceniju kasnije… Protiv čega je bio obučen? Za šta? Zašto?

I da zaronimo u jednu drugu seriju komentara, onu koja je usledila posle ove vesti na Facebook stranici Sabad Mađar So-a: „Oče, ne verujte mu, on radi protiv mađarskog naroda“. Naravno, ima i složenijih misli: „Ali smesta se nosi u svoju kuću! Za takve ovde nema glasova! Onaj koji radi protiv sopstvene zemlje, ne treba da računa na prekogranične glasove!“

„Pametnjaković! Samo se ja još sećam opozicione vlasti. A i da ne pominjem referendum kada je opozicija zapenila protiv onih preko granice. Štaviše, stajali smo tamo ispred konzulata kao pastorčad, dok su druge nacionalnosti dobili više mogućnosti ulaska nego mi Mađari“.

Da. Stajali smo ispred konzulata za „vizu“ pre 5. oktobra 2000. godine. Ne zbog toga što je to Mađaraska tražila, već zbog onoga što je Slobodan Milošević izazvao svojom politikom i time postigao međunarodne sankcije protiv Male – Jugoslavije… Za to kriviti sadašnju mađarsku opoziciju je teško preterivanje, tim pre što je između 1998. i 2002. godine Fides bio na vlasti, tako da smo i za vreme njihove vlasti mi stajali u redu za „vizu“…

I referendum je takođe vredan pomena: da tada je MSP vodila kampanju protiv toga da Mađari u inostranstvu dobiju mađarsko državljanstvo. Od tada je prošla decenija i po, Demokratska koalicija koju predvodi Ferenc Đurčanj je jedina stranka u sadašnjoj mađarskoj opoziciji, koja ne podržava pravo glasa Mađara u inostranstvu, a sve ostale partije ih u potpunosti podržavaju. Tako da ne, niko nam neće oduzeti mađarsko državljanstvo, niti pravo glasa, po svemu sudeći…

„Definitivno predstavljam stav da mađarsko državljanstvo Mađara koji žive u inostranstvu ne može da se dovodi u pitanje, jer mi ne oduzimamo stečena prava“ – dao je izjavu Marki – Zaj Sabad Mađar So-u tokom posete Senti još 11. septembra.

Mi ne vodimo kampanju za Marki – Zaja. Ali je naš posao da ukažemo na sledeće: pre nego što izaberemo u aprilu, vredi se informisati. A to možemo uraditi samo tako da saslušamo one koji imaju šta da nam kažu.

A to neće ići sa mržnjom.

Foto: Facebook