Na žetvi kivija još nisam bila. To i nije tako iznenađujuće, s obzirom da kivi nije autohtona vrsta u našoj domovini, ali je odavno poznato i popularno voće. Jedina kivi plantaža u Srbiji je u Temerinu, a sa 220-230 zasada posađenih u proleće 2014. godine prošle godine je prvi put obavljena berba. Ove godine je brojno društvo već bralo dlakave plodove oko Topartske plantaže.

-U pomoć su pritekli članovi porodice, prijatelji i poznanici, a oni koji su samo iz radoznalosti posetili plantažu, mogli su da se uvere u realnost izvoza Bačke i kvalitet voća koje se ovde uzgaja. Berba se odvija ručno i nije teško. Zadovoljni smo žetvom – kaže Jožef Žunji, poljoprivrednik iz Temerina, čiju priču vredi poslušati iz početka, od kada je još bio samo zainteresovan za uzgoj svog omiljenog voća. Ranije je zasadio nekoliko zasada u svojoj bašti, ali zbog nedostatka odgovarajućeg poznavanja uslova uzgoja, to nije dalo očekivane rezultate. Pre 10 godina, videvši jedan uspešan primer u Mađarskoj, odlučio je da osnuje plantažu od pola hektara sa potpornim sistemom. U prvim godinama nakon sadnje sadnica uvezenih iz Italije, najveća pažnja je posvećena uzgoju soja i useva. Ljudski faktor je važan, nedostatak stručnog nadzora može prouzrokovati štetu koju je teško popraviti i u drugim kulturama, ali je kod kivija posebno važno da se osnovne faze kod razvijanja stabla završe u pravo vreme.

Jožef Žunji (Foto: privatna arhiva)

Kada će plantaža dostići svoju punu produktivnost?

-Zasadu je potrebno četiri do pet godina da donese plod. U prvih godinu ili dve, najviše je posla sa razvijanjem stabla i žetvenih krakova, kao i vezivanjem izdanaka. U početku biljke ne zahtevaju nikakvo posebno orezivanje, samo je potrebno zaliti. Za bogat rod potrebne su i biljke prašnice i plodonosne, jer kivi nije samooplodan i ako u blizini nema prašnika, neće dati rod – kaže uzgajivač kivija.

Koliko su klimatski i zemljišni uslovi kod nas pogodni za ovo egzotično voće?

-Mnogi ljudi misle da je njegov uzgoj u našem podneblju težak i komplikovan. Međutim, treba znati da kivi nije južno voće, tu etiketu je dobio zbog jedne zablude. Domovina kivija je Kina, pa mu naše podneblje odgovara – priča Betina Šuranji, Jožefova ćerka, a koja je u poslednje vreme postupno preuzela upravljanje proizvodnjom kivija. U mirovanju, kivi može da izdrži do minus 23-25 stepeni Celzijusa, ali postaje osetljiv na niske temperatzure kada počne cirkulacija soka. 2018. godine, kada je januar bio blag, počela je cirkulacija soka u stabljikama, ali je u februaru došlo do jačeg zahlađenja i svi izdanci su se nažalost smrzli. Koreni su ostali, ali smo morali da odsečemo izdanke i ponovo razvijemo krakove iz vitica. Ovo je odložilo razvoj biljaka za najmanje dve godine. 2017. godine imali smo prinos od 10 kilograma i kada smo videli da rađa, dodatno smo proširili plantažu sa još 350 biljaka. Trenutno gajimo kivi na 1,4 hektara.

Ekipa plantaže (Foto: privatna arhiva)

Kako ste formirali lukove od kivija?

-S obzirom da je kivi biljka puzavica, potreban joj je pravilan, jak sistem podrške. Kontinuiranim pričvršćivanjem na užad, moramo da obezbedimo da vrh za razmnožavanje uvek bude okrenut nagore. Na površini od pola hektara koju smo pretvorili u usev, razvili smo takozvani G3 sistem podrške novozelandskog tipa. Ova biljka može dostići visinu od 4-5 metara, dajući nam duge vitice. Vitice koje su se popele pretprošle godine su spuštene na donju žičanu mrežu i na njoj su sazreli plodovi. Drugi tip potpornog sistema je pergoletta razvijena u Italiji. U potonjem slučaju, žice za držanje izdanaka puzaju na poprečnim nosačima dužine 2 metra, na potpornim stubovima u obliku slova T, a izdanci biljaka koje rastu nagore, vode se u ovim horizontalnim pravcima. Ovo ne iziskuje toliko mnogo rada. Istina je da daje manje roda, ali mi na mlađoj plantaži već koristimo ovaj sistem podrške. Ovo je u svakom slučaju izazov za nas, videćemo šta će nam više odgovarati u budućnosti.

Kako treba orezivati kivi?

-Orezivanje se zapravo sastoji od proređivanja, selekcije izdanaka, u osnovi samo biljke koje su završile proces rađanja treba zameniti novim.

Betina Šuranji (Foto: privatna arhiva)

Kako ste stigli do profesionalnog izvoza, koji ste upotrebni vodič sledili?

-Mi u stvari još uvek samo pokušavamo, informišemo se putem interneta, video zapisa, baštovanskih časopisa. S druge strane, ohrabruje podatak da je prošlogodišnja berba 4-5 puta veća od pretprošlogodišnje, te smo ubrali 2575 kilograma kivija. U idealnom slučaju, kivi može da proizvede do 20-25 tona po hektaru nakon 8-10 godina. To je cilj koji ćemo, nadamo se uspeti da ostvarimo. Idemo u dobrom pravcu, shvatili smo da dimljenjem možemo donekle zaštititi zasade od jakog mraza. Osim toga smo primetili i da jak vetar često lomi mlade izdanke u proleće ili rano leto, pa je u planu i postavljanje vetrobranskih mreža. Za sada u našoj domovini kivi nema poznate štetočine ili bolesti, pa mu nije potrebna ni hemijska zaštita bilja, što ga čini pogodnim i za organski uzgoj. Upravo ta ideja, da ubacimo u korpe naših kupaca zdravo, kvalitetno voće nas je i vodila. Prošle godine smo počeli sa organskom proizvodnjom, što je dug proces. Pretprošla i prošla godina su još uvek prelazni period u gajenju, ali se ove, 2022. godine očekuje naš prvi, zvanično priznati sto posto organski rod kivija.

Da li je plantaža nastala iz sopstvenih izvora ili vam je za nju bila potrebna podrška?

-Ovo je uglavnom samostalan, porodični biznis. Podršku smo tražili za sistem za navodnjavanje i za ograđivanje prostora. Izuzetno traži vodu, potrebno mu je dosta vlage tokom vegetacije, pa je zalivanje za njega od životne važnosti.

Da li je plod još tvrd kada se bere, može li se ubrzati njegovo sazrevanje?

-To je voće koje posle sazreva i ne omekšava na stabljici, ali ako stavite jabuku u blizinu sveže ubranog kivija, oslobođeni etilen će za nekoliko dana učiniti da plod sazri i kivi će učiniti jestivim. A u hladnjači se na temperaturi od nula do pet stepeni može čuvati i do šest meseci, pri vlažnosti od 90-95 posto.

Betina Šuranji (Foto: privatna arhiva)

Da li planirate prodaju kivija?

-Kako proizvodnja kivija u Srbiji nije još na visokom nivou, nadamo se da ćemo moći da se afirmišemo na domaćem tržištu kao relativno mali proizvođač. Stupila sam u kontakt sa bio-prodavnicama, te je moj utisak da su otvoreni za saradnju. Trenutno dizajniramo pakovanje, pokušavajući da ispunimo zahteve kvaliteta upakovanog kivija. Kivi važi za toliku novinu, da do sada nije ni bio uvršten na srpsku listu gajenih biljaka. Morali smo da tražimo poseban matični broj da bismo registrovali plantažu. To se dogodilo pretprošle, 2020. godine, kada smo već videli da lepo rađa.

Šta temerinski kivi čini ukusnijim od onog iz uvoza koji gorči?

-U Evropi, Italija ima najveću površinu na kojoj se uzgaja kivi, dok Novi Zeland ima veće prinose. I kod nas se dosta troši, a nigde nije propisano da svojom kupovinom treba da bogatimo italijanske ili novozelandske uzgajivače. Komercijalno dostupni kivi se često bere pre nego što dostigne dovoljnu zrelost u berbi, radi lakšeg transporta. Kod kivija nije dovoljno da plod dostigne željenu veličinu, već je potrebno sačekati i dok seme ploda ne pocrni i sadržaj šećera se znatno poveća. Iako ubrani plodovi omekšaju i pri sadržaju šećera od 4%, sladak ukus se ne razvija sve dok sadržaj šećera ne poraste do 6-8%. Mi smo sačekali idealnu fazu zrelosti i izmerili sadržaj šećera od 9-10%. Nakon berbe, tokom procesa dozrevanja, skrob u plodu se pretvara u šećer i postaje sladak, mnogo ukusniji od uvezenog – priča Betina.

Kivi pomaže detoksikaciju organizma, ako držimo voćni dan, vredi ga mnogo konzumirati. Sadrži dosta C vitamina i antioksidanata, tako da generalno veoma dobro utiče na naš imuni sistem. Kada se konzumira sirov, naše telo može direktno da iskoristi veliki sadržaj kalijuma, kalcijuma, magnezijuma, fosfora, natrijuma i bora iz njega.

Dakle, uspeh se može naučiti. Uz odgovarajući entuzijazam i istrajnost, sveži, sočni domaći kivi dostupan je svima i ovde u Vojvodini.

Edit Ekreš

Temerinski kivi (Foto: privatna arhiva)