Pre nekoliko godina je državni vrh uz ogromnu medijsku podršku saopštio da su izbegli zatvaranje fabrike automobila „Crvena zastava“ u Kragujevcu. Fabrika pored Lepenice je proizvodila Zastavu 750, popularno poznatu kao Fića, u malim i velikim serijama, zatim je prešla na Z-101, da bi na kraju međunarodnu slavu stekla sa modelima Yugo.

U to vreme su novine, TV i radio stanice na sva usta pričale da je ovaj posao, za koji se računalo da je posao veka, nazvan Yugo Amerika, krenuo u osvajanje Novog sveta. Onda se za veoma kratko vreme pokazalo da je pomenuti posao postao blam veka, jer je nesrećni građanin uz pretplatu od samo sto dolara (!) mogao kući da odnese ovo vozilo koje je tamo važilo za vic. Ovo je bio poslednji trzaj šumadijskog kombinata, a sve je ukazivalo na to da će i on, zajedno sa socijalizmom, biti zaboravljen. Međutim, prilikom rasprodaje države, pojavio se jedan naivko, odnosno Fiat iz Torina, koji je, kao stari partner, bio voljan da uloži u fabriku Zastava. Do dana današnjeg nije jasno šta je u njoj video, jer osim zidova fabričkih hala i pokretnih traka, koje su već smatrane gvožđem za otpad, nije bilo nikakvih vrednosti. Bez obzira na to, Fiat je za mnogo miliona dolara osnovao današnju podružnicu, da bi u početku sklapao model Fiat 500L od delova uvezenih prvo iz inostranstva, a kasnije kupljenih od lokalnih dobavljača. U početku je tržište pokazalo veliko interesovanje a novi automobil, ali su mnogi već tada pesimistično izjavljivali, da 500L izgleda kao nekada popularni Reno 4, a ovaj tip se može već naći samo među oldtajmerima.

U relativno kratkom vremenskom periodu je došlo do pada interesovanja. Glavni razlog za to je bila cena od 14 000 evra, jer je za toliko (pa i manje), mogao da se kupi Opel koji se dobro pokazao. Razlika u kvalitetu i izgledu ova dva automobila je takođe upadljiva.

Kao rezultat pandemije i ruske invazije na Ukrajinu koja je usledila, postalo je očigledno da Fijat 500 nema budućnost na svetskom tržištu. Zbog toga su u sedištu fabrike odlučili da svoj novi model sa električnim motorom naprave u Srbiji. Ovaj projekat zdušno podržava i beogradska vlada, sa ne manje od 48 miliona evra. Međutim, tranzicija neće ići glatko, a već je postalo jasno da će za promenu proizvoda biti potrebno najmanje dve godine. Zato vreme će stati rad u montažnim halama, a stručnjaci će moći da biraju između dve ponude rukovodstva fabrike. Ili će otići sa otpremninom od 300 evra za svaku godinu rada, ili će raditi u Fijatovim fabrikama u Italiji, Nemačkoj, Poljskoj ili Slovačkoj.

Verovatno je nepotrebno i reći da nijedna od opcija nije osvojila naklonost onih koji su došli na ivicu nezaposlenosti. Oni, odnosno radnici koji su za to određeni, bili bi voljni da odu sa otpremninom od hiljadu evra umesto trista, ali nemaju ni teorijske šanse za to.

Kako to biva svuda u sličnim slučajevima, opozicija je odmah „ščepala temu“ i sada – na primer Socijaldemokratska partija – optužuje vlast, tačnije predsednika Aleksandra Vučića, da je kragujevački pogon zbog njegovog nemara dospeo pred zatvaranje, a u kom Srbija ima 30 posto udela i koji učestvuje u izvozu države sa 16 posto. Međutim, žestoka izjava Gorana Radosavljevića otkriva više o neznanju ili odlaganju potpredsednika političke grupacije, nego o istinitosti optužbi, jer je beogradska vlast ta koja godinama ubacuje novac poreskih obveznika u šumadijsku fabriku. To je moguće da se prema Italijanima ne odnose baš dobro u pogledu organizacije i kontrole trošenja novca, ali sa materijalnog aspekta nikako ne mogu biti optuženi za nemar ili nezainteresovanost.

Verovatno ne treba ni napomenuti da ministarka ekonomije izigrava Pilata, te pere ruke izjavama poput one da vlada nije ništa znala o namerama rukovodstva Fijatove podružnice da ili radnike stavi na ulicu ili pošalje u inostranstvo da rade.

Istina je da je italijanska fabrika automobila obećala da će 2024. godine početi sklapanje električnih automobila u Kragujevcu, ali je i to sumnjivo, jer je više rukovodilaca poslednjih dana otišlo gotovo bez pozdrava. To ne može biti slučajno, jer su oni najbolje znali/znaju, šta će eventualno uslediti. Ugovor o sklapanju električnih automobila ovde, potpisan uz unakrsnu vatru kamera, za sada postoji samo na papiru, a po mišljenju stručnjaka, ne možemo biti optimisti u pogledu toga da će Kragujevac (ponovo) biti centar automobilske industrije na Balkanu.

Budimo realni: ovaj brod tone.

Kada su još svi mislili da će Fiatovo prisustvo u Srbiji biti uspešna priča (Foto: b92.net)