Bili smo svedoci još jedne javne farse tokom vikenda, takve, da je i za neku predstavu bio mučan niz događaja, koju bi građani jedne iole normalne, zdravoumne zemlje gledali sa velikim čuđenjem.

Ova država, ova Srbija, ima nekoliko prilično velikih problema. Inflacija divlja, plate i penzije sve manje vrede tu i tamo je nestašica ovog ili onog, suša koja pogađa veliki deo područja koje živi uglavnom od poljoprivrede, usevi koji su pregoreli u poljima, poljoprivrednici su očajni, neće biti mnogo toga ni da se proda niti skladišti, elektroprivreda je u ruševinama, dovoljno struje ćemo dobiti ili po otrovno visokoj ceni ili je neće biti uopšte, država bi trebala da se opredeli između zapadnih vrednosti/resursa i istočne panslovenske bede… Šta jedini gospodar i komandant iste ove zemlje radi? Pa, sam sebi stvara nove probleme koje posle „reši“!

To jest, čak ni to. U stvari samo stvara sebi nove. Ne bi to bio toliki problem da to radi kod kuće, među četiri zida, umesto što nameće svoje stavove drugima.

Ali ne, njemu su potrebne kamere, direktan prenos, marš hiljade njih, svenarodna parada, malo alarmantnog zveckanja oružjem, veliki govori, dizanje pesnice.

Bilo je sasvim očigledno da će Aleksandar Vučić odlagati formiranje vlade sve dok mu to dozvoljava ustav. Pored toga što je u nedostatku nove vlade on jedini lider sa stvarnim legitimitetom u državi, ovo vremensko odlaganje pruža mu i odličnu priliku da uživa u načinu na koji pred njim šene partijske kolege i saveznici. Jedna tehnička vlada nije prava stvar, to svi znaju, čak ni kao pregovarački partner, pa se svi međunarodni ekonomski i politički poslovi ili odlažu ili komplikuju uz angažovanje šefa države. Od toga mu zasigurno samo raste ego.

Kako god, prošlo je četiri meseca od izbora i vreme se više ne može odugovlačiti. Tako je Vučić iskoristio celu nedelju da na svaka dva dana najavljuje: uskoro će objaviti koga će predložiti za premijera.

Kada se zemlja već tresla od uzbuđenja (paaaaa… ne…), sazvao je konferenciju za štampu za subotu, gde je posle velikog uvoda objavio: ostaje aktuelni premijer. Zatim je, uz naglu promenu teme, rekao i da će, s obzirom na situaciju (???), „otkazati ili odložiti“ Europrajd zakazan za septembar.

„Ne govorim ovo zato, jer me to čini srećnim. Ali u ovakvoj situaciji kada moramo da se bavimo kosovskom krizom i manifestacijom Otvoreni Balkan, Europrajd se ne može održati. Ne želim da govorim o tome koliko se laži pojavilo poslednjih dana u vezi sa ovom manifestacijom. Ne želim da pričam o lažima da će homoseksualci navodno napasti crkve i manastire – pošto ove ››marševe‹‹ organizuju raščinjeni monasi… Sve je to apsurdna predstava“ – rekao je Vučić.

Odakle sad ovo? Kakve veze ima manifestacija koja se bavi pravima homoseksualaca sa strujnom krizom, kosovskom krizom, sušom, štetom za poljoprivrednike?

Vučić je bio u pravu samo u jednoj stvari: ovo je jedna apsurdna predstava.

Povrh svega, s obzirom na to da je Europrajd niz manifestacija koji traje nedelju dana, a koji ne organizuju ni šef države, ni vlasti, on jednostavno ne može da ga otkaže. U najboljem slučaju, njegovi partijski vojnici neće dati dozvolu za održavanje LGBTQ – parade. Ali događaj kao takav, ne može otkazati. Uz to, i Vučić je priznao: „Otkazivanjem ili odlaganjem manifestacije podrivamo prava manjina.“

Pa hvala lepo. Dođe šef države i objavi da će s predumišljajem podriti prava manjina. I dok ne samo država, već i pola Evrope baš obraća pažnju na ovo kršenje prava, visoki predstavnik Unije za spoljnu i bezbedonosnu politiku tvituje i najavljuje da je srpsko-kosovski dogovor o ličnim dokumentima postignut. Zatim izjava kosovskog premijera otkriva da „sporazum“ znači: Srbija se povukla, odjednom se odrekla svojih „u kamenu uklesanih“ zahteva (koji bi inače spadali u kategoriju vica, da Vučić ne drži nekoliko desetina hiljada Srba koji žive na Kosovu kao taoce), na ovaj način može preovladati princip reciprociteta, svako prelazi „administrativnu“ granicu sa dokumentima kojima želi.

Super!

A da narod, ni za Boga ne shvati da je prevaren, naš Vučić još malo priča o mizeriji u vezi registarskih tablica, dok se više hiljada ljudi skuplja u Beogradu da zahteva zabranu „otkazanog“ Europrajda. I šta da Bog, ko vodi ovu paradu? Članovi određene bajkerske grupe. Noćni vukovi. Koji usput budi rečeno nisu jedna obična motociklistička ekipa. Sa njima je visio i Vladimir Putin dok mu je vreme to dozvoljavalo, pa je čak i dodelio orden vođi moto-kluba, koji inače ruskog predsednika smatra „božjim darom“. Ova grupa (takođe) okuplja formacije koje se bore u Ukrajini, a čiji su pripadnici već učestvovali u aneksiji Krima, a potom i u bitkama u Donbasu 2015. godine. Njihovo prisustvo nije iznenađujuće, jer se prisutnima obratio episkop banatski Nikanor i rekao da je „car planete koja se zove Zemlja, Vladimir Vladimirovič Putin.

Pa hvala lepo, opet.

Razumem ja da u ovoj zemlji ima dosta ljudi koji, ugledajući se na ruskog predsednika, imaju nasilne misli i da je među njima prilično prezastupljeno sveštenstvo (pravoslavno). Ali preklinjem: zašto svoje frustracije istresaju na LGBTQ populaciji? Da ih mrze kod kuće, u četiri zida – ali ne, oni dobijaju paradu, publicitet, svetla reflektora, dok gaze osnovno ljudsko pravo drugih. Pravo da vole, onog koga hoće…

I na kraju: kakve veze sa svim tim imaju homoseksualci i Europrajd?

Nikakve.

Trebao je jedan veliki cirkus, da se ljudi ne obaziru na to da je zemlja u ozbiljnoj nevolji i da je poslednji Vučićev (kosovski) čin dobrote završio potpunim neuspehom našeg predsednika.

A dolazi zima.

Biće veselo.

Aleksandar Vučić na pregovorima o Kosovu (Foto: vreme.com)