Pokojni srpski premijer, koji je ubijen pre četvrt veka, navodno je rekao da „mafija postoji u mnogim državama, ali samo u našoj mafija ima državu“. Poslednjih godina, ovu rečenicu su mnogi citirali, jer se ispostavilo da je mafija organizovala atentat na njega u martu 2002. godine. Počinioci su osuđeni, ali su podstrekači i nalogodavci ostali nepoznati. Prema rečima onih koji su uvek dobro obavešteni, moramo ih tražiti u preplitanju službi (obaveštajnih, kontraobaveštajnih) i kriminalaca, u nekoj vrsti simbioze. Jer su ove službe, kako oni tvrde, večne. Nikakva promena režima, nikakva promena vladajućih stranaka, nikakva promena vlade ne može ih isključiti iz izvršne vlasti.

Uloga šefa policije

Činjenice su opštepoznato tvrdoglave stvari, pa možemo konstatovati da su se 12. maja 2026. godine, u ranim popodnevnim časovima, dva „kontroverzna biznismena“ sastala u elegantnom i skupom restoranu u prestonici. Ovim imenom se ovde nazivaju neki od kriminalaca. Posvađali su se, a onda je jedan od njih izvukao pištolj i pucao u svog protivnika. Iako je zvanično tek dva dana kasnije objavljeno šta se dogodilo, do tada se već znalo da je načelnik beogradske policije Veselin Milić prisustvovao pucnjavi, a koji je zajedno sa svojim telohraniteljima pomogao u prikrivanju tragova, kao i teško povređene ili preminule žrtve. Trećeg dana, prestonički šef policije je smenjen sa funkcije i pritvoren – zvanično treći policijski službenik u zemlji – ali je kasnije negirao da je uopšte i bio prisutan na sastanku koji se završio pucnjavom u restoranu. Istraživački novinari, međutim, i dalje tvrde da je upravo Milić pozvao budućeg počinioca, kako bi ga pomirio sa njegovim protivnikom. Treba napomenuti da sin žrtve i ubica zajednički poseduju parcelu u Beogradu vrednu tri miliona evra. Možda je to bila tema rasprave, ali bi u pozadini svakako moglo biti pitanje nagodbe. Ministar unutrašnjih poslova i direktor policije ćutali su danima, dok su uniformisani policajci tragali za telom iznetim iz restorana, po Sremu, a sada su u to bile uključene i specijalne jedinice vojske. Neki od cinika su se već smejali policijskoj nemoći, tvrdeći da „ne mogu da pronađu ni telo koje su sami sakrili“. Uzgred, i sam srpski premijer je ručao u istom restoranu dan nakon tragičnog obračuna, a takođe nije bio svestan šta se tamo dogodilo prethodnog dana. Ova činjenica nije promakla pažnji novinara. Smenjeni kapetan policije je verovatno otišao na mesto mafijaškog sastanka sa telohraniteljima usred bela dana i tek uveče se vratio u svoj stan od milion evra u prestonici. Neki ljudi su izračunali da bi za toliko novca, čak i sa mesečnom platom od dve hiljade evra, kod nas morali da rade četrdeset godina. Međutim, to nikom nije skrenulo pažnju.

Karijera

Pomenuti šef policije je karijeru započeo kao običan policajac. Završio je predviđenu srednju školu u Sremskoj Kamenici, a zatim i odgovarajući fakultet u prestonici. Jednom je već bio načelnik policije u Beogradu, ali je potom smenjen. Dve godine je (kakva ironija!) bio „savetnik šefa države za pitanja borbe protiv kriminala i korupcije“, a zatim je pre nekoliko godina ponovo imenovan za glavnog policijskog službenika prestonice. Ako ne računamo tu „savetničku krivinu“, verovatno bismo mogli da govorimo o pravolinijskoj putanji. Da, ali nakon pucnjave u beogradskoj školi pre tri godine, prekršio je interne i zakonske propise objavljujući spisak budućih žrtava koje je ciljao maloletni počinilac. Nakon toga je prvo otpušten. Međutim, to nije sprečilo njegov dalji napredak. Supruga žrtve je dan kasnije prijavila nestanak Aleksandra Nešovića – Baje. Prijavu je pratila uobičajena procedura, iako su uniformisani policajci do tada već trebali znati šta se u pomenutom restoranu dogodilo prethodnog dana. Međutim, o takvim stvarima se ne sme prebrzo suditi, jer bi čak i cinici rekli da su stvari mogle ispasti drugačije.

U buretu, zabetoniran

Sedmog dana nakon incidenta u restoranu, telo dugo tražene žrtve je pronađeno, zaliveno betonom, na obali jezera u buretu. Tipična mafijaška metoda, kažu oni upoznati sa temom. Prethodno je pronađen automobil koji je tu bio parkiran danima, a u kome su istražitelji pronašli mrlje od krvi i masnu sodu. I ovo se uklapa u sliku. Kao što se uklapa i to da je deset dana nakon ubistva, prilikom ponovljenog uviđaja, pronađen još jedan metak, dok je restoran radio bez prekida. Šlag na torti je to što je jedan od konobara uhapšen nakon što se sve dogodilo, navodno zato što je dao lažnu izjavu o tome šta se dogodilo. Mnoga pitanja ostaju bez odgovora nakon gore navedenih činjenica, a na njih na bolji mestima odgovara istraga. Imamo ozbiljne sumnje u vezi sa svim ovim. Deluje misteriozno, ali očigledno nije, da država i kriminalci već dugo sarađuju. Sam šef države je naznačio da treba doneti novi zakon kojim bi se policajcima zabranila saradnja sa kriminalcima, što je i do sada bilo strogo zabranjeno važećim zakonskim propisima. Takođe je rekao i to da „ova kriminalna saradnja traje već trideset godina“, iako je on sam (više puta) prisutan u domaćoj politici tek oko deceniju i po.

Možda je ovo zaista zlatno doba najavljeno pre mnogo godina?

Veselin Milić (Foto: danas.rs)