Studenti Aleksandar Jovanov (23) iz Taraša i Nina Rađenović (19) iz Zrenjanina u subotu su stigli u Sentu i Čoku na svom humanitarnom putu dugačkom čak 920 kilometara.
Aleksandar je još od ranije poznat javnosti kao neko ko je na štakama prepešačio celu Srbiju. On se humanitarnim radom bavi već tri godine i bio je trčao i do Ostroga upravo za malog Nikolu Mrdakovića, za čije se lečenje i sad prikuplja novac. „Motivacija je, pre svega, Nikola, koji je i moj rođak. Tačna svota se za sada ne zna. Dosadašnje lečenje u Americi bilo je oko 350 hiljada evra“, rekao je Aleksandar.
Nikola je desetogodišnji dečak koji je već operisan, ali ga čeka još jedan hirurški zahvat. Druga osoba za koju se prikuplja novac jeste Katarina, Aleksandrova školska drugarica, koja čeka na operaciju u Turskoj za koju je potrebno ukupno 40 hiljada evra.
Studenti navode da je cilj da se prođe što više gradova i naselja širom Srbije kako bi se motivisao narod da pomogne, jer, kako kažu, ljudi treba da shvate da decu moramo da lečimo mi sms porukama i upravo ovakvim akcijama.
Na pitanje zar ne bi trebalo država da rešava ovakve probleme, Aleksandar kaže da bi trebalo, ali da u poslednje tri godine, koliko se bavi humanitarnim radom, nije čuo ni za jedan slučaj da je država zapravo pomogla. „Smatram da najveći udeo pomoći treba da bude baš državni, jer ako im nisu važna naša deca, onda ne znam šta im je zaista važno“, zaključio je Jovanov. Prema njegovim rečima, godišnje premine mnogo dece upravo jer ne stignu da se prikupe sredstva potrebna za lečenje.
Studenti još danas oko 20 sati stižu u Novi Kneževac, a sutradan nastavljaju ka Subotici. Planiraju da pređu celu Srbiju za 30 dana i svoj zahtevan poduhvat završe u Nišu.
Aleksandar i Nina jedno drugom su velika podrška. U ovoj šetnji će dočekati svoju prvu godišnjicu. Upoznali su se 21. februara na studentskoj šetnji od Zrenjanina do Vršca i od onda su nerazdvojni. „Ona ide sa mnom ruku pod ruku svaki kilometar. Da nije nje ovo sve možda ne bi bilo toliko moguće jer sam poslednje šetnje hodao na štakama. Bukvalno me hranila, davala mi vodu tokom svakog puta i to mi zaista mnogo znači“, rekao je Aleksandar.



