7. avgusta ove godine, negde oko pola devet uveče, izbio je požar na deponiji Vinča u Beogradu. Požar je 8. avgusta stavljen pod kontrolu, kako je FoNet-u izjavio zamenik gradonačelnika Beograda Goran Vesić.

Više udruženja građana i ekoloških pokreta zatražilo je da nadležni na gradskom i republičkom nivou izađu sa preciznim podacima o zagađenju zbog požara u Vinči, za koji su naveli da predstavlja „toksični incident“, kao i da se proglasi vanredna situacija u Beogradu (izvor: danas.rs).

Ekološke organizacije su zahtevale da nadležni saopšte uzrok ovog kako su ga nazvali „toksičnog incidenta“, kao i moguću opasnost trovanja stanovništva ovim materijama.

Od ljudi koji žive u Beogradu, u naseljima Karaburma i oko nje, saznali smo da se na ulici bukvalno nije moglo disati, da su ljudi trčali po ulici sa maskama na licu, a i da je bila prisutna policija.

E sad, evo ovako.

U svakoj normalnoj državi, gradska vlast bi smesta podnela ostavku zbog ovog izuzetno opasnog incidenta.

U svakoj normalnoj da, ovi naši će da lamentiraju po svojim medijima i da se peru od odgovornosti, više je nego očigledno.

Radoičića čovek i da ne pominje posle saveta da “ako osećate dim, zatvorite prozore i ne izlazite napolje bez preke potrebe”. Da, to je baš lako izvesti u milionskom gradu. Onda proglasite vanrednu situaciju i platite ljudima to što moraju da ostanu kod kuće da bi štitili svoje zdravlje.

Zašto bi trebali da podnesu trenutnu i neopozivu ostavku?

Evo zašto.

Kako je CLS (Centar za lokalnu samoupravu) izvestio, ova deponija je trebalo da bude zatvorena do kraja prošle godine, ali se rok za to stalno odlaže, kao i rok za otvaranje nove sanitarne deponije. Razloga za to je, kako kažu, mnogo. Pojava klizišta i na staroj i na novoj deponiji, sporost izvođača radova (?!) kao i čekanje na dozvole. Znači, odgovornost je direktno na gradskoj vlasti, nema dileme.

Iz CLS-a su dodali da je ovo jedna apsolutno nedopustiva situacija kojom se dovodi u pitanje zdravlje i bezbednost Beograđana, gde podsećamo, živi više miliona ljudi. I jeste nedopustiva i samo dokazuje koliko vlast, ni gradsku ni bilo koju drugu nije briga uopšte za zdravlje ljudi, njih je briga samo za njihovo zdravlje i zdravlje njihovih džepova.

Još jedna, nimalo bajna činjenica je i to što se u blizini nalazi ni manje ni više već Institut za nuklearne nauke Vinča. Kako i piše na njihovom sajtu, a za one koji ne poznaju toliko Beograd, kada se krene iz Beograda, na Smederevskom putu postoje dva skretanja.

Prvo skretanje, gde postoji i putokaz za Institut je u Kaluđerici. Na istom mestu je i skretanje za deponiju. Pametnom dosta.

Kome uopšte može da padne na pamet da te dve stvari stavi blizu jedna druge?

Kako piše na sajtu nuklearniobjekti.rs, nuklearke se grade tako da mogu da izdrže najjači zemljotres, udar aviona, cunami. Nadajmo se da će da izdrže i beogradsku trenutnu vlast.

Srećom Institut Vinča pripada naučnim ustanovama čiju delatnost čine osnovna istraživanja, praćena primenjenim istraživanjima, koja su u funkciji valorizacije rezultata osnovnih istraživanja od opšteg nacionalnog, odnosno strateškog značaja za Republiku. Jedinstven je po multidisciplinarnosti svojih naučnih kapaciteta, sa jedinstvenom infrastrukturom za najambicioznije istraživačke projekte, kako kaže njihov direktor, prof. dr Snežana Pajović.

Sve u svemu, meni nije logično da ta dva budu jedno blizu drugog, ali dobro, nisam nuklearni fizičar, a nije ni Goran Vesić, pa smo tu negde.

2017. godine, maja meseca, već se dogodio sličan incident kao i sada.

Gradski čelnici i Gradski zavod za javno zdravlje su i onda uveravali građane da je sve u redu, ali da ipak zatvore prozore i povuku se u svoje domove. Požar je trajao ni manje ni više nego četrdeset dana, a državne institucije ga nisu prepoznale kao ozbiljan problem, kako je tada izvestila masina.rs. U septembru iste godine, potpisano je javno – privatno partnerstvo u vrednosti od oko 300 miliona evra sa francusko – japanskom kompanijom „Beo čista” koja je tada bila jedina firma koja je iznela ponudu za izgradnju spalionice i dodatno uređivanje deponije.

Ko je 2017. godine bio gradski menadžer grada Beograda? Goran Vesić.

Ko je 2017. godine bio gradonačelnik Beograda? Siniša Mali.

Neka je nama kanda Bog u pomoći sa ovakvima. Jer za ovih, čini se bezbroj godina, ništa oni nisu uradili. To valjda vidi i onaj ko je do sada bio slabovid. Kakva ekologija i bakrači. Gluposti. Ko još o tome brine u 21. veku?

Idemo dalje.

8. avgusta ove godine, pomenuta kompanija koja je zadužena za upravljanje deponijom u Vinči, saopštila je da očekuje da požar bude ugašen u naredna dva do tri dana, javlja N1.

Oni su naveli da je požar izbio zbog ekstremnih uslova i da kratkotrajno povećanje zagađenja i miris dima koji se oseća u delovima Beograda treba sa napretkom gašenja sve manje da se oseća i da do kraja dana potpuno prestane. Pa nije tada prestao. Smrdelo je jezivo i ljudi u pomenutim naseljima su se bukvalno gušili.

Na deponijama se oslobađa metan, da se podsetimo gradiva iz osnovne škole. Iz kompanije su još saopštili i to da je pandemija uticala na promenu karaktera otpada i povećanje rizika od zapaljenja požara.

Na istoj toj deponiji, koja je trebala da bude zatvorena još prošle godine.

Dragana Đorđević sa Instituta za hemiju, tehnologiju i metalurgiju, izjavila je da se u vazduh sada ispuštaju toksične supstance, dioksini, furani, kao i jedinjenja koja nastaju sagorevanjem plastike, a veoma su kancerogena. Ova jedinjenja ulaze u organizam preko disajnih organa, a prolaze i kroz kožu.

Tako da, gospodo, ne da treba da date ostavke, nego da se pokupite i skoro ne vraćate.

Baš me, kao verovatno i vas, interesuje razvoj situacije i da li će za ovaj katastrofalni incident neko odgovarati, ili će kao i obično biti “pojeo vuk magarca”.

Apsolutno je jasno i ko su magarci, a i ko su vukovi.

Foto: nova.rs